Kad je maratonska najveća proslava na zemaljskoj kugli privedena kraju, podijelila se na nekoliko manjih. Zagrebački kvartovi poželjeli su dobrodošlicu igračima u susjedstvu u kojem su prvi put potrčali za loptom i krenuli na svoj put do krova svijeta.
Najveći doček bio je u Sloboštini, gdje je odrastao Vedran Ćorluka. A za pozdraviti uspjeh karijere školskog kolege nije teško potegnuti ni iz Švedske.
"Putovao sam punih 18 sati preko Beograda, to je bio cirkus, osam sati sam čekao u Beogradu i došao sam ovdje samo zbog ovog cirkusa", kazao je Davor Pipunić, Ćorlukin prijatelj.
Ni iz Njemačke....
"Pod cijenu otkaza, baš tako. Al sam došao. Eto me i čekam ga", kazao je Branko Rajdecek, Ćorlukin prijatelj.
A za Vedrana ni preko bare.
"Morali smo bit dio ovoga, ovo je ludnica, ovo je...ne znam, ja sam došao iz Kanade, iz Toronta. Jučer ujutro sam doletio, sutra idem natrag. Ovo je neponovljivo", kazao je Miroslav Bošnjak.
Kroz vatreni špalir jedan od najiskusnijih Vatrenih došao je svoj uspjeh podijeliti sa svojim susjedima.
"Mogu vam samo reć hvala i ovo je poruka da svako može doć skoro na krov svijeta ako ima dobre prijatelje i dobre susjede", rekao je Vedran Ćorluka.
Zagrepčanina bednjanskih korijena sjetila se i Bednja. Skladali su pjesmu posvećenu Andreju Kramariću i Vatrenima.
Vjerujte nam na riječ, dečki stvarno pjevaju o Kramariću.
A svog junaka dostojno je dočekala i Zelina. Uz pjesmu i bengalke slavilo se Josipa Pivarića.
A on im je emotivno prepričao svoj dječački san koji je postao java.
"Kad su me poslali u Lokomotivu, rekao sam "kad bi zaigrao za Dinamo sve bih dao." Kad sam zaigrao za Dinamo, onda sam rekao "kad bih zaigrao za reprezentaciju, sve bih dao". A kad sam zaigrao za reprezentaciju, onda sam se mislio Isuse Bože kako bi bilo lijepo nešto napraviti s reprezentacijom ovako na svjetskom prvenstvu", kazao je Pivarić.
I je, napravio je. I on i svi njegovi suigrači ostvarili su svoje snove. Postali veliki, ali su i zapamtili odakle su došli.
