Blamaža zvana HOO
Ovaj naš pregled negativnog u hrvatskom sportu, početi ćemo blamažom Hrvatskog olimpijskog odbora, koji je za sportaša godine izabrao Ivicu Kostelića. Ok, čovjek je osvojio olimpijsko srebro u Sočiju, ali, u kriterije uopće nije uvršten osvajač US Opena Marin Čilić. I to je ono što bode u oči. Jer, prema nekim čudnim kriterijima HOO-a, Čilićev uspjeh uopće nije bio uvršten u one najveće u ovoj godini. Tako je ignoriranje osvajanja US Opena u izboru najboljeg sportaša, i polemika na relaciji HTS-HOO bacili su sjenu na najsvečaniji dan hrvatskog sporta. I izazvali zgražanje i čuđenje sportske Hrvatske. Nitkome još ništa nije jasno oko ovog izbora i kriterija. A, vjerojatno nikad neće ni biti.
//www.youtube.com/embed/cr7KXdsu5G8
Hajdukov bojkot velikog hrvatskog nogometnog derbija
Ono što se činilo kao već zaboravljeni praznik nogometa na Maksimiru (iz razloga, što maksimirsko zdanje konstantno zjapi prazno), pretvorilo se u najveću krizu hrvatskog nogometa u povijesti. Naime, krajem studenog ove godine, Hajduk je odlučio bojkotirati derbi sa Dinamom, jer je dijelu njegovih navijača bilo zabranjen ulaz na Maksimir zbog, tzv. spornih "crnih listi", popisa s imenima navijača kojima se zabranjuje ulaz u Maksimir.
Ta lista, koja je zaista jako upitna po svom legitimitetu i kredibilitetu i ovoga puta učinila je svoje. Torcida je, uvidjevši o čemu se tu zapravo radi, odlučila ne ući na stadion, a Hajduk se solidarizirao sa svojim navijačima. Taj događaj je odjeknuo Hrvatskom poput bombe, u HNS-u su bili zgroženi tim činom Splićana, dok se nogometnom Hrvatskom proširio bunt protiv, kako sami kažu, velike močvare koja vlada u domaćem nogometu. Hajdukovci su kasnije na večer u Splitu bili dočekani poput heroja, na Poljudu se okupilo oko deset tisuća ljudi, koji su zapalili cijeli grad.
Sjever i Jug Hrvatske stali su rame uz rame, a kulminacija otpora HNS-u bio je prosvjed na splitskoj rivi tjedan dana kasnije, na kojem se okupilo oko 30.000 ljudi. Na posljetku, Hajduk je kažnjen s tri oduzeta boda, a disciplinac našeg prvenstva je čelnicima Hajduka predsjedniku Brbiću, te ostalim članovima Nadzornog odbora Hrabaru, Majiću, Koceić-Bilanu i Pavasović-Viskoviću zabranio rad godinu dana u nogometu.
Takva kazna je presedan u našem nogometu, najveća dosad. Ovaj događaj otvorio je veliku frontu između aktualne vladajuće garniture u hrvatskom nogometu i navijačkog puka. Koja još uvijek traje, i pitanje je kada će se smiriti.
//www.youtube.com/embed/ekDjbf9fmIg
Neredi na kvalifikacijskoj utakmici za odlazak na EP u Francuskoj 2016. između Italije i Hrvatske
Još jedna loša priča u ovoj 2014. dolazi iz nogometa. Hrvatska nogometna reprezentacija je tog 16. studenog na San Siru remizirala sa Italijom 1:1, a utakmica je ostala u sjeni zbog izgreda hrvatskih navijača koji su velikom bakljadom izazvali prekid utakmice u 71. minuti.
Hrvatski Ultrasi su bakljama zatrpali travnjak slavnog milanskog stadiona, nakon čega je sudac Kuipers povukao igrače u svlačionicu, a specijalna policija je ušla na tribinu. Prekid je trajao deset minuta nakon čega je utakmica nastavljena. Neredi su odjeknuli Europom, a u Hrvatskoj su izazvali oprečna razmišljanja, pogotovo u hrvatskom medijskom prostoru. Naime, iako je većina hrvatskih novinara osudila ovaj radikalni čin navijača, također je istaknuto kako je to učinjeno, prije svega, kao odgovor HNS-u, odnosno neslaganje sa njihovom politikom.
//www.dailymotion.com/embed/video/x2ad9gq
Navijačko propucavanje u Zagrebu dva pripadnika Bad Blue Boysa
Ovaj događaj se zbio kao svojevrsna negativna uvertira spomenuta prethodna dva. Naime, pripadnici navijačke grupe Bad Blue Boys su se 25. 10. u kasnim noćnim satima vraćali kombijem svojim kućama. I skoro doživjeli tragičnu sudbinu. Ispred kuće jednog od najistaknutijih pripadnika grupe, kojeg su taman ostavljali, napravljena im je klasična sačekuša, u kojoj su letjeli meci, a jedan od napadača je iz svog pištolja ispalio više hitaca, pogodivši dva navijača Dinama.
Jedan od njih je dobio teže prostrijelne rane, u trbuh i nogu, dok je drugi pogođen u stražnjicu. Napadači su se odmah dali u bijeg, a Zagreb je ostao šokiran događajem. Nije dugo uslijedilo, a navijači su uperili prstom u, prema njima, najodgovornijeg.
"Smatramo da trenutna Uprava Dinama na čelu sa Zdravkom Mamićem snosi najveću odgovornost za najmanje dva pokušaja ubojstva naših prijatelja koja su se dogodila u noći s petka na subotu, ništa manju od krvnika koji je ispraznio cijeli spremnik u nenaoružane ljude", kazali su Boysi u svom priopćenju s kojim su pozvali na okupljanje ispred Zapada Maksimirskog stadiona, koji se dogodio tjedan dana poslije.
Dinamo je, naravno, odmah reagirao na kako je navedeno: "neistinite, šokantne i potpuno neosnovane optužbe na račun kluba i izvršnog predsjednika Zdravka Mamića u vezi pucnjave u Zagrebu. GNK Dinamo kroz svoje djelovanje osuđuje bilo kakvu vrstu nasilje te smo naravno zgroženi činom koji se dogodio u Dubravi", priopćeno je.
//www.youtube.com/embed/e3iD8HPZWX4
Joe Šimunić - 'Za dom spremni'
Velika pobjeda hrvatske reprezentacije protiv Islanda i plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazil, ostalo je u sjeni poteza bivšeg kapetana Dinama Joe Šimunića, koji je u naletu navijačkog oduševljenja uzeo mikrofon u ruke, i pred punim Maksimirom nekoliko puta poveo navijanje "Za dom spremni". Iskusni stoper je zagalamio "Za dom", domaći navijači su prihvatili "Spremni".
I tako četiri puta. Dio hrvatske javnosti ostao je zgrožen, a Šimunić je nesvjesno podijelio Hrvatsku. Jer, dio ga je optužio za to, dok je dio stao u njegovu obranu. Nakon što je to napravio, Šimunić je to objasnio riječima:
"Ja sam to uvijek želio napraviti. Tko će me kazniti? Nisam ništa pogrešno napravio. Ja navijam za Hrvatsku, za svoj dom i, ako to nekome smeta, to je njegov problem".
I bio je problem, ali njegov, veliki. Jer, FIFA ga je kaznila sa 10 utakmica zabrane igranja za reprezentaciju Hrvatske, te zabranu pristupa stadionima u Brazilu za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. godine. Šimunić se žalio Sportskom arbitražnom sudu (CAS), ali žalba je odbijena.
Ovom odlukom praktički je završila reprezentativna karijera 36-godišnjeg bivšeg kapetana Dinama, koji je u nacionalnom dresu nastupio čak 105 puta i igrao na SP u Japanu i Njemačkoj te na EP 2004., 2008. i 2012. godine.
//www.youtube.com/embed/8VXCNPKFtV0
