U novoj epizodi mini dokumentarnog serijala Kraljevi rukometa powered by Lidl otputovali smo u Brckovljane, malo mjesto pokraj Dugog sela. Upravo ovdje odrastao je Dominik Kuzmanović, mladi ali već pomalo legendarni vratar hrvatske rukometne reprezentacije.
Izlet u ovaj pitoreskni kraj prošaran poljima i vinogradima omogućio nam je da upoznamo Dominika kroz oči njegovih najvećih fanova - njegove obitelji i njegovog trenera. Iskoristili smo priliku i razgovarali s njegovim ocem Tomislavom i bratom Matejom, a u druženju nam se pridružio i njegov bivši rukometni trener Matej Mišković.
Pričali smo i sa sugrađanima koji svi odreda vole i podržavaju mladu sportsku zvijezdu koja je poniknula iz njihovog kraja, a pričali smo i sa samim Dominikom Kuzmanovićem, koji je prokomentirao sve što smo o njemu snimiti.
Na samom početku, posjetili smo sportsku dvoranu u kojoj je Dominik počeo trenirati rukomet. A osim što se prvi i prve pamte, pa čak i kad su dvorane u pitanju, Dominik nam je ispričao zašto baš ova dvorana ima osobito značenje za njega.
'Nisam ni znao da je počeo trenirati rukomet'
"Mislim da je za mene to najljepša dvorana što se tiče uređenja. Volio bih da je više dvorana tako oslikano, da te svaki dan podsjećaju na sve sportaše koji su napravili značajne uspjehe u Hrvatskoj. Mislim da te to može poticati da bolje treniraš", rekao je Dominik.
A kako je sve počelo, i to još u djetinjstvu kada je Dominik imao samo pet godina, ispričali su nam njegov otac i brat. "On je krenuo s taekwondoom još dok smo živjeli u Zagrebu... Počeo je raditi špage, dok su radili neke vježbe mogao je prebaciti preko cijele dvorane s teniskom lopticom... Kada smo se preselili, više ga stvarno nisam mogao voziti na treninge u Zagreb. Nisam ni znao da je odmah krenuo trenirati rukomet. Počeo je s bratom", prisjetio se tata Tomislav.
Igrao sa starijima i većima od sebe, ali nikada nije imao strah od lopte
Na Dominikove rukometne početke osvrnuo se i njegov stariji brat Matej. "Ja sam počeo igrati s nekih devet godina, u trećem razredu osnovne u našem lokalnom klubu. Moj mlađi brat je napravio ono što svaki mlađi brat napravi - kud stariji, tuda i on. Nema veze što je u tom trenutku bio mlađi tri i pol godine, što je visinska razlika već tada bila nekih 20 centimetara... Fora je bila u tome, kako je on bio najmlađi i najslabiji, morao se duplo više truditi da bi mogao pratiti korak", ispričao je.
"Nije mu bilo jednostavno pratiti taj tempo, ali nikada nije imao strah od lopte", dodao je.
"On je bio dežurno smetalo", smije se tata. "Sjećam se jedne utakmice, doslovno su bili svi duplo viši od njega. Ali eto... On je išao uz brata i bio je jako povezan s bratom. Jedna anegdota. Vozio je bicikl u ulici i pao je s bicikla. Sva djeca zovu: 'Mama, mama!, ali on je zvao: 'Matej!!!'
A da je to bilo doista tako, potvrdio je i sam Dominik. "Dosta detaljno opisano“, prokomentirao je. „Trenirao sam s tri-četiri godine starijim dečkima, generacijom mog brata. Stvarno su bili duplo veći dečki, to je sve istina", potvrdio je Dominik. No ništa od toga nije ga obeshrabrilo. Već je u osnovnoj školi znao što želi biti. Rukometaš!
'Profesionalac od malih nogu'
"Kad smo ga u sedmom razredu pitali što bi upisao, on je odgovorio - Ja ću biti rukometaš. To je bio njegov odgovor. Pa dobro, okej, ali koju ćeš školu upisati? Ja ću biti rukometaš. I to je bilo to", kroz smijeh je prepričao njegov otac.
"On je od malih nogu bio profesionalac. Čovjek koji nije pitao - zašto, kako... Dođe na trening i odradi svoje. Maksimalno daje sebe u sve to i ne sumnja u to što radi", ispričao nam je njegov bivši trener, Matej Mišković.
"Znao je na tim utakmicama doslovno braniti i plakati. Mi smo mu s klupe stalno pokušavali objasniti da nema veze što je sada niži. Nije podnosio da mu se visoko puca... On nije nikako mogao do toga doći pa je tu bilo frustracija i suza. Stoji na golu, brani, suze idu, ali nema veze", prepričao je.
Golman, i ništa drugo!
Otkako je počeo ozbiljno trenirati, Dominik je znao da će biti vratar. "On je još kao mali, kada sam ja počeo raditi s njim, odlučio da će biti golman i ništa drugo. Za njega je bio samo gol, da se njemu puca. To nije bilo ni sekunde upitno", ispričao je trener.
"Kada je falio jedan golman, tu je počelo. A onda se nakon toga i nastavilo. Uvijek sam govorio da se bolje natjecati s nekim tko je jači, veći i bolji u tom trenutku jer se onda i razvijaš", nadovezao se Dominik.
A da su se sav trud, odlučnost i požrtvovnost isplatili, vidjelo se, a vidi se i dalje u svakoj utakmici u kojoj Dominik stane na gol. "Bilo je finale državnog prvenstva u Poreču. Tada su već bili kadeti, malo starija dobna kategorija. Bilo je neizvjesno… Ali on je tada, s još dva, tri klinca odradio utakmicu vrhunski. Gledao sam s tribina i rekao sam: Taj dečko će jednoga dana biti netko kada profesionalno počne igrati rukomet", ispričao je ponosni otac.
Od klinca koji je igrao sa starijim dečkima i 'dežurnog smetala', Dominik je izrastao u mladog, ali izuzetno uspješnog sportaša koji je prošle godine ponio titulu najboljeg hrvatskog rukometaša, a već je u prvoj utakmici Svjetskog prvenstvstva u srazu Hrvatske i Bahreina proglašen igračem utakmice.
'...da se čovjek naježi kako se sve to izdogađalo'
"Sada, kada to gledam iz ove perspektive, čast mi je i jedno lijepo iskustvo što sam bio dio njegovog puta. Koliko je on to živio, sanjao, pričao kao dijete o stvarima koje mu se sada događaju. Baš da se čovjek naježi kako se sve to izdogađalo. Njegov razvoj i kako je sve to raslo, raslo, raslo.. I došlo do toga da sada, u konačnici, pričamo o njemu na taj prekrasan i lijep način, kao o jednom sportašu", zaključio je trener.
Za kraj su mu, prije još jedne utakmice Svjetskog prvenstva, uputili su mu i nekoliko poruka. "Dominik, znaš da je prije svake utakmice jedina stvar koju ti kažem - samo se opusti i uživaj. I to je sve", poručio mu je tata.
Posebnu poruku uputio mu je i njegov nekadašnji trener. "Dominik, čuo si ovo puno puta. Ne filozofiraj nego brani i bit će sve dobro", kroz smijeh mu je poručio. Na isti način, kroz smijeh, Dominik je odgovorio. "Kad ja često znam reći - ja mislim da on misli.... previše razmišljam kada branim nekada i zbog toga je to rekao", objasnio je.
"Sve najbolje! Mi smo najbolji sportaši na svijetu. Mala zemlja, dobri sportaši", kazao je jedan prolaznik kad smo ga pitali što misli o Dominiku. "Pozdrav rukometašima iz Dugog sela! Sretno, da opet slavimo", poručila je druga prolaznica.
Sreli smo i jednog OPG-ovca koji nam je također rekao da prati uspjehe rukometaša kada god ima slobodnog vremena. "Kako ne bi znao tko je Dominik Kuzmanović? To je rukometaš, dečko iz našeg kraja", kazao nam je Leon Prelogović, vlasnik je OPG-a za uzgoj bobičastog voća. Leon je ovom zgodom pronašao malo vremena i pokazao svoj nasad borovnica koji se prostire na 10 hektara.
"Da bismo proizveli takve kvalitetne borovnice, mi u naše nasade ulažemo puno ljubavi i truda, što je lanac kao što je Lidl i prepoznao. Osim što podržava nas, čuli smo da podržava i naše rukometaše na Svjetskom prvenstvu. Nažalost, nismo u sezoni da im pošaljemo borovnice, ali šaljemo puno podrške i podržava. Kuzmanoviću, sretno!".
"Lijepo je vidjeti sve ovo iz druge perspektive. Iako pričam o ovim stvarima i s obitelji i prijateljima, ali opet drugačije je, lijepo je ovako to vidjeti", kazao je Dominik.
"Drago mi je da je Lidl naš sponzor i drago mi je da Lidl podržava naše OPG-ovce. Nadam se da će suradnja trajati još jako, jako dugo godina. Hvala svima na podršci i nadam se da ćemo vas sada u prvom mjesecu razveseliti i doći doma s ostvarenim zacrtanim ciljem", zaključio je na kraju.
Prvu epizodu specijala Kraljevi rukometa powered by Lidl posvećenu kapetanu hrvatske rukometne reprezentacije Domagoju Duvnjaku možete pogledati na linku.
Sadržaj je nastao u suradnji kreativnog tima RTL-a i partnera Lidl Hrvatska.
