Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, nedovoljna tjelesna aktivnost je cetvrti vodeci rizicni cimbenik smrtnosti u svijetu, nakon visokog arterijskog krvnog tlaka, konzumacije duhanskih proizvoda i visoke koncentracije glukoze u krvi. Nedovoljna tjelesna aktivnost je, stoga, prepoznata kao jedan od vodecih javnozdravstvenih problema danasnjice, isticu strucnjaci sa Kinezioloskog fakulteta u Zagrebu i iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Uoci proslave 55. obljetnice Kinezioloskog fakulteta odrzan je vrlo vazan okrugli stol na temu 'Tjelesna aktivnost i zdravlje nacije' na kojem su iznijeti porazavajuci podaci. Prema rezultatima posljednjeg istrazivanja u sustavu pracenja javnog mnijenja u zemljama clanicama EU (Eurobarometer), 65% odraslih osoba u Republici Hrvatskoj vrlo rijetko ili nikada ne vjezba ili se bavi sportom, sto je vise od europskog prosjeka (59%). Posebno zabrinjava i visok udio nedovoljno aktivne djece i adolescenata (tako, primjerice, cak 92% djevojaka u dobi od 15 godina nije dovoljno tjelesno aktivno).

"Tjelesna neaktivnost poprima pandemijske razmjere i postaje golemi javnozdravstveni problem. A rjesenja postoje. Nudi ih kineziologija. Tjelesno vjezbanje istovremeno i sprjecava i lijeci bolesti i ostecenja. Energija, vrijeme i novac ulozeni u tjelesno vjezbanje najisplativija su investicija u vlastiti zivot!", izjavio je prof.dr.sc Igor Jukic s Kinezioloskog fakulteta u Zagrebu.

Zdravstveni znacaj tjelesne aktivnosti posebno se ocituje u njezinoj ulozi u prevenciji kronicnih bolesti koje cine najveci udio u pobolu i pomoru, i u Hrvatskoj i globalno. Brojnim je epidemioloskim istrazivanjima-kao i meta-analizama kojima su objedinjeni rezultati tih istrazivanja-nepobitno utvrdeno smanjenje rizika razvoja koronarne bolesti srca, mozdanog udara, karcinoma debelog crijeva, dojke i pluca, astme, dijabetesa tipa 2 kod aktivnih osoba u odnosu na osobe koje su neaktivne (ovisno o bolesti, smanjenje rizika se krece od 12 do 31%).

Uz zdravstvenu, tjelesna aktivnost ima i dokazane znacajne psiholoske, drustvene, ekoloske i ekonomske dobrobiti. Navedene dobrobiti tjelesne aktivnosti cine je izrazito vaznim cimbenikom unapredenja zdravlja. Stoga bi briga o ukljucivanju tjelesne aktivnosti u svakodnevni zivot trebala biti prioritet i pojedinca (odgovornost za vlastito zdravlje), i javnozdravstvene politike drzave (odgovornost za zdravlje nacije).

Iako su u Hrvatskoj i do sada, od strane razlicitih institucija, ulagani napori i provodene hvale vrijedne kampanje i akcije usmjerene promociji tjelesne aktivnosti, no statisticki podaci o visokom udjelu nedovoljno aktivnih osoba ukazuju na potrebu za drugacijim, sustavnim i ujedinjenim pristupom ovome javnozdravstvenom problemu.

Nuzno je donosenje Nacionalne strategije za unapredenje tjelesne aktivnosti u populaciji, koju ce oblikovati za to imenovani interdisciplinarni tim strucnjaka. Uz donosenje Nacionalne strategije, nuzno je i sastavljanje Nacionalnog programa, temeljenog na postojecim znanstvenim dokazima, koji ce operacionalizirati ciljeve Strategije, kao i oblikovanje zakonskog okvira koji ce omoguciti provodenje Nacionalnog programa unapredenja tjelesne aktivnosti u populaciji. Jedan od osnovnih ciljeva Strategije treba biti pozitivan pomak epidemioloskih pokazatelja razine tjelesne aktivnosti u populaciji.

Donosenje i provedba Nacionalne strategije za unapredenje tjelesne aktivnosti povezane sa zdravljem mora paralelno pratiti kontinuirana medijska kampanja u koju trebaju biti ukljuceni javni i privatni mediji.