Cirkus je tema koja je oduvijek privlačila brojne umjetnike, što potvrđuju i najpoznatiji primjeri iz povijesti umjetnosti, primjerice, Picassovi melanholični radovi iz rane ružičaste faze, Chagall sa svojim romantično snenim prizorima, impresionisti Degas i Lautrec, poentilist Seurat... i mnogi redatelji, pisci, glazbenici i koreografi koji su crpili inspiraciju iz tog šarolikog cirkuskog inventara.
Čarolija koja se krije unutar velikog šatora privlačila je kao magnet generacijama, pa se tako i ja iz djetinjstva sjedam posjeta manežu, čudesa iz raznih krajeva svijeta, egzotičnih i dresiranih životinja, vratolomija akrobata na trapezu, klaunova i krotitelja lavova, slatkiša, lizalica i šederne vate – klasičnog cirkuskog inventara. No što je to zapravo u nama što nas vuče u svijet cirkusa?
Paralela se lako može povudi s današnjicom, i stanje u društvu - kako na lokalnoj, tako i na globalnoj razini - usporediti s fenomenom Circusa. Prisjetimo se samo iznenadne ostavke premijera jedne od banana ili cirkus država, svakodnevnih predstava u saborima, masovne popularnosti nogometnih utakmica, koje se upravo poput gladijatorskih igara i održavaju na stadionima izgrađenim po uzoru na antičke, a nogometašima, se uprkos njihovoj slavi i astronomskim pladama, trguje poput robe ili roblja.
Tu je, naravno, i popularni reality show, gdje se svi emotivno glupiraju nastupajudi jedni protiv drugih dok na kraju ne ostane samo jedan i pobere lovorike. Čak i u emisijama o životinjskom carstvu sve je više zastupljen tip reportera koji se hrva s krokodilima, pliva s morskim psima, vuče zmije za rep i senzacionalno preživljava u divljini. Pravo novinarstvo potiskuje žuti tisak, a glavni akteri nisu klaunovi ved naši celebrities: debelo našminkani, vječno sretni, jako sexy, non - stop lijepi i superzabavni - plijene pažnju i odvradaju pozornost. U takvim freak showovima gledamo estetski unakažene žene i muškarce sa sisama, duševne patuljke i djecu robote.
Samo što to nije sporadično - kad cirkus dođe u vaš grad - nego je postalo permanentno stanje duha, sapunica s jedne i druge strane ekrana. I tako se hrane i školuju nove generacije cirkusanata u intimi vlastitoga doma - jer život je postao Cirkus, piše Osijek031.
Ukoliko se prepoznajete u ovoj priči kao umjetnik u areni, gledatelj u fotelji ili sam svoj cirkusdirektor i imate doma koju zvjerku za paradu, pridružite se u ras-tvaranju goleme cirkuske mašinerije i sudjelujete u Posljednjoj i najvećoj predstavi svih vremena - slamnatom cirkusu!
