Svi oni koji ovih dana skupe dovoljno hrabrosti i krenu na put vlakovima Hrvatskih željeznica, trebali bi biti barem toliko odgovorni prema svojim najmilijima da sastave oporuku i ovjere je kod najbližeg javnog bilježnika.
Prije no što taj zaključak bilo tko proglasi pretjeranim, treba se samo prisjetiti ovogodišnje crne bilance na hrvatskim prugama – šestero mrtvih i preko stotinu ozlijeđenih putnika.
U kolektivnom sjećanju još će godinama ostati potresne scene skršenog nagibnog vlaka HŽ-a u Rudinama. Šest putnika tog dana nije imalo sreću doputovati do Splita, brojne druge još će godinama proganjati zapomaganje unesrećenih suputnika. Njih 55 iz olupine vlaka izvuklo se teže ili lakše ozlijeđeno. Istraga nesreće pokazala je da je putnicima u vlaku presudilo nestručno nanošenje premaza na tračnice.
Nevjericu je izazvala i neobična nesreća teretne kompozicije sastavljene od 16 vagona koja je krajem studenog velikom brzinom uletjela u kolodvor Sušak-Pećine. Srećom, bez ljudskih žrtava. Materijalna šteta procijenjena je na 5 milijuna kuna.
Samo mjesec dana kasnije, u ponedjeljak je na zagrebačkom Glavnom kolodvoru puka sreća spasila život putnicima u vlaku Sisak-Zagreb, koji, pokazuju prve informacije, nije uspio na vrijeme zakočiti. Očajni povici strojovođe, koji je kroz prozor vlaka vikao: "Bježite, ljudi! Bježite, ne mogu zakočiti!", dovoljno govore o tome koliko se sigurno građani trebaju osjećati kada uđu u jedan od vagona HŽ-a. U zagrebačkoj nesreći stradalo je 60 putnika, od kojih su dvije osobe teško ozlijeđene, a kojima tog jutra vjerojatno ni na kraj pameti nije bilo da će, umjesto na radnim mjestima ili kod rodbine, završiti u jednoj od gradskih bolnica.
Bez obzira na neke mudre glave koje će na brzinu izračunati kako je željeznički prijevoz statistički još uvijek jedan od najsigurnijih, statistika je jedno, a stvarni život nešto sasvim drugo.
Srpanj 2009. i tragedija u Rudinama označili su kraj iluzije o bezbrižnom putovanju Hrvatskim željeznicama, a ostatak godine samo je dokazao da Rudine nisu bile nesretan slučaj, nego rezultat sveopćeg nemara, nepotizma, nestručnosti i korupcije koji vladaju u Hrvatskim željeznicama.
Upravo zato što je problem upravljanja željeznicama daleko složeniji, samo najavljeni odlazak ministra Božidara Kalmete neće biti dovoljan. Podrazumijeva se da će prije ili kasnije politički jako moćan, ali aferama (HAC i HŽ samo su neke od njih) preopterećen ministar morati otići.
Snimio i montirao: Franjo Tot
Međutim, Hrvatskoj će ostati u naslijeđe do maksimuma obezvrijeđena tvrtka te njegovo šest i pol godina dugo sustavno loše vođenje tog golemog Ministarstva i svih javnih poduzeća koje je kao ministar trebao nadzirati. Kada bi premijerka Jadranka Kosor uspjela već danas pronaći idealnu osobu za Kalmetina nasljednika, činjenica da HŽ danas vrijedi daleko manje nego što je to bilo prije šest i pol godina, kada je Kalmeta preuzeo tvrtku, teško da se može promijeniti.
Kredite za nužna ulaganja HŽ-u na vanjskim tržištima neće nitko dati jer tvrtka posluje s gubicima, novca u proračunu za državno financiranje naprosto nema i začarani krug time se zatvara.
Hrvatske željeznice, u koje su ulagale generacije građana Hrvatske, vjerojatno će na kraju otići u privatizacijski bubanj. Neka svjetska korporacija sklopit će još jedan povoljan posao na Balkanu, otpustiti višak radnika, zaposliti profesionalne menadžere, uložiti stotinjak milijuna eura u infrastrukturu i za nekoliko godina dobro zarađivati.
Dok se to ne dogodi, Hrvatske željeznice trebale bi razmisliti o privremenoj obustavi prometa svim sumnjivim trasama i stavljanju izvan pogona dotrajalih lokomotiva i vagona. Čupanje tračnica možda bi ipak bilo preradikalno, ali do vremena kada će tvrtku voditi oni koji ne pišu pisamca barba Luki, možda ne bi bilo loše da u HŽ-u razmisle o tome da putnici pri kupnji karte potpišu i izjavu da se u tu avanturu upuštaju na vlastitu odgovornost.
Broj putnika bi se smanjio, ali vjerojatno bi to bila razumnija poslovna politika. U svakom slučaju, bolje bi zaštitili zdravlje ljudi i bili manje izloženi opravdanim zahtjevima za naknadu štete.
Prethodni članci:
arti-200912210033006 arti-200912210497006
