Izvedenica dolazi od grčke riječi "Zoo" što znači životinje te fobija. Zoolofobna osoba pokazuje iracionalni strah od životinja, a panika i reakcije mogu nastati samo prilikom gledanja videa ili fotografija životinja.
Zoofobija je širok pojam
Zoopfobija je zapravo širi pojam koji se može preklapati s drugim fobijama poput arahnofobije (straha od paukova), straha od guštera, ofidiofobije (straha od zmija) kognofobije (strah od pasa) i drugima. Osoba može razviti zoofobiju prema divljim i opasnim divljim životinjama, ali čak i prema onima za koje zna da su bezopasne.
Iako se kod fobija često ne može otkriti konkretan uzrok nastanka, dva glavna čimbenika uzroka za koje se zna da su odgovorni za zoofobiju kod ljudi su evolucijski čimbenici i nastalo traumatično iskustvo. Evolucijski čimbenici u ovoj fobiji imaju glavnu ulogu u razvoju straha. Od ranih civilizacija, životinje se smatraju opasnima i štetnima. Poput prirodnog obrambenog mehanizma ljudi su razvili različite metode i sredstva preživljavanja protiv životinja. Kako su generacije prolazile, neke životinje su dobile mjesto u našim kućanstvima, ali mnoga nisu. Međutim, strah je još uvijek izgrađen u našim genima, a kad ide preko ekstrema, može se prikazivati u obliku zoofobije.
Drugi mogući uzrok je traumatično iskustvo, točnije svaka prethodna trauma povezana s životinjama. Ako je osoba prethodno napadnuta ili ozlijeđena od strane životinja, posebice u djetinjstvu, može se razviti krajnji strah i izbjegavanje životinja. Slično se može dogoditi ako iskustvo nije bilo izravno, već je bilo neugodno za drugu osobu - čak i na televizijskom ekranu. Intenzitet traumatičnog iskustva kao uzroka za nastanak zoofobije će ovisiti o kontekstu, godinama i razini razumijevanja osobe.
Zoofobija se može pojaviti kod djece i kod odraslih. Glavni simptomi koji ukazuju na zoofobiju su:
- trajni i intenzivni strah pri pogledu na bilo koju životinje
- strah pri gledanju fotografija životinja
- anksioznost prilikom razmišljanja o blizini životinja
- potpuno izbjegavanje bilo kojeg mjesta sa životinjama poput zoološkog vrta
- reakcije prilikom neposredne blizine s vrištanjem, plakanjem i pokušajem bijega
- kod odraslih je često razumijevanje da je strah iracionalan (drugačije je kod djece)
- ponavljajuće misli o napadu na životinju
- napadaji panike s fizičkim znakovima kao što su znojenje, poteškoće s disanjem, drhtavica, mučnina ili povraćanje, nelagoda u trbuhu, ubrzani otkucaji srca, vrtoglavica ili nesvjestica
Liječenje je potrebno ako se simptomi ponavljaju
Iako mnogi ignoriraju nastanak bilo kakvih fobija, i kod zoofobije je ponekad potrebno zatražiti pomoć liječnika. Ako se gore navedeni simptomi pojavljuju uporno i traju u vremenskom razdoblju od šest mjeseci, možda se morate posavjetovati s liječnikom. Štoviše, ako vaši dnevni poslovi uključuju kućne ljubimce i životinje, a bojite se da bi to moglo utjecati na vaše ponašanje, potrebno je posavjetovati se.
Zoofobija se može liječiti pomoću psihoterapije i lijekova uz savjetovanje stručnjaka za mentalno zdravlje. Tako se može provoditi terapija i tehnike opuštanja, kognitivno bihevioralna terapija te uzimanje lijekova. Jedna od najučinkovitijih psihoterapija koja se koristi za liječenje specifičnih fobija su tehnike opuštanja. Izvodi se terapija izloženosti u kojoj fobična osoba treba izdržati strašne situacije koje uključuju životinje ili njihove slike. Terapeut također uz to pacijenta uči tehnike opuštanja kao što je kontrola disanja, mentalna vizualizacija i meditacija kako bi se mogao boriti s tjeskobom tijekom izlaganja životinjama. Glavni cilj terapije izloženosti je da pacijent polako gradi toleranciju prema svom strahu.
Kognitivna bihevioralna terapija povezana je s promjenom misli i ponašanja osobe. Terapeut će u tom slučaju održavati redovite savjetodavne sastanke s osobom te razgovarati o kontekstu straha od životinja. Cilj će biti razumjeti unutarnje misli odgovorne za nastanak zoofobije. Terapeut će pokušati razumijeti fobiju i izgraditi pozitivno ponašanje. S vremenom dolazi do opuštanja stresa i tjeskobe te razvijanja više povjerenja da se suoči sa strahom od životinja.
U teškim slučajevima, ponavljajućim simptomima i težim napadajima panike, mogu pomoći i lijekovi. Oni uglavnom mogu pomoći u kontroli straha i anksioznosti. Uobičajeni lijekovi protiv zoofobije su oni protiv depresije koji uravnotežuju moždane kemikalije kao što je serotonin. Serotonin je odgovoran za raspoloženje i temperament osobe.
