Ako do sada niste čuli za Andrijicu Šimića, sada je pravi trenutak da ispravite tu nepravdu. Naime, Andrijicu Šimića upravo je na današnji dan 1871. uhitila austro-ugarska vojska u Runovićima, mjestu u zaleđu Biokova. Andrijica je zbog svojih hajdučkih podviga ostao upamćen među stanovništvom u Dalmatinskog zagori i Hercegovini. Tog kobnog dana davne 1871. uhićen je dok je spavao u kući obitelji Ante Garca koja ga je izdala radi pozamašne nagrade. Prema predaji, Šimić je u tom trenutku prokleo svog izdajnika riječima: "Moje noge nad vašim glavama bile”. Uskoro su uhvaćeni i preostali članovi njegove družine u zaseoku Prodani, nadomak Zagvozda.
Andrijica se rodio u siromašnoj obitelji u Alagovcu, mjestu nedaleko od Gruda. U svom je djetinjstvu radio teške poslove kod age Tikvine u Mostaru. Nakon što su mu osmanski poreznici opljačkali oca, odmetnuo se u hajduke. Kadija, umjesto da mu je pomogao, umalo je i njega uhitio. Kad je odlučio postati hajduk, napadao je osmanske karavane, trgovce i kiridžije najčešće na potezu Imotski-Vrlika. Na Kamešnici je i danas poznata pećina koja se po njemu zove Šimića pećina. Zajedno sa svojom hajdučkom družinom znao je odlaziti i na pohode i do Kupresa, Glamoča, Duvna, Mostara, pa sve do Sarajeva i Travnika. Sa svojom je družinom znao pljačkati čak i po austro-ugarskom teritoriju pa su ga, osim osmanskih vlasti, htjele uhititi i austro-ugarske.
Prema narodnim predanjima otkupljivao je osmansku zemlju za Viničane i gradio im kuće te im darovao konje i krave, što je razlog zašto ga i danas u Zagori i Hercegovini smatraju narodnim junakom, a upravo je u tim krajevima i stekao nadimak "hercegovački Robin Hood".
Prva sudska rasprava na hrvatskom jeziku
Dana 31. kolovoza 1872. austro-ugarske vlasti osudile su Andrijicu Šimića i njegovu družinu na dugogodišnje kazne zatvora. Teretilo ih se za pljačku, razbojstva, iznude, ranjavanja i otimačine, ukupno 86 kaznenih djela, uglavnom građana Austro-Ugarske iz Imotskoga i Sinja, premda je Šimićeva družina hajdukovala i u Hercegovini. Suđenje je održano u Splitu i to je ujedno bila i prva sudska rasprava na hrvatskom jeziku u Dalmaciji. Andrijica je osuđen na doživotnu robiju, ali je nakon 30 godina pomilovan i pušten na slobodu.
Na splitskoj Rivi priređen mu je veličanstven doček. Po kazivanjima i u starosti je imao zavidnu snagu i mogao preskočiti magarca s mjesta.