Novinarka i spisateljica rođena je s rijetkim genetskim poremećajem mišića i kostiju

Melissa Blake svakoga dana objavi selfie u inat trolovima koji su joj rekli da ne objavljuje svoje fotke jer je "preružna".

"Posljednjih godinu dana slijedim istu rutinu svake večeri prije spavanja - izvadim mobitel, pregledam fotografije i objavim selfie na društvenim mrežama. Pretpostavljam da mi je to postalo nešto poput rituala koji mi je donio utjehu i sreću te me naučio puno toga", rekla je novinarka i spisateljica za Refinery29.

Rođena je s Freeman-Sheldon sindromom, genetskim poremećajem mišića i kostiju.

Trolovi su ju počeli nemilosrdno napadati u kolovozu prošle godine kada je napisala tekst protiv Donalda Trumpa. Nedugo nakon toga, postala je meta njegovih pristalica.

Komentar koji je sve pokrenuo

Jedan konzervativni YouTuber spomenuo ju je u videu i objavio njenu fotku. "Stotine korisnika ispod videa rugali su se mom izgledu. Kao spisateljica s invaliditetom koja je aktivna na društvenim mrežama navikla sam da me se naziva 'kitom' ili 'napuhanom ribom', ali jedan komentar me jako zabolio. Netko je napisao da bi mi trebalo zabraniti da objavljujem svoje fotke jer sam preružna", rekla je Melissa.

"Što sam više razmišljala o tome, znala sam da na neki način želim odgovoriti. Ne direktno toj osobi, već nekom općenitom porukom", dodala je.

Objavila je prkosni tvit kako bi pokazala trolovima da joj neće slomiti duh. "Tijekom zadnje runde trolanja pisali su da mi treba zabraniti da objavljujem svoje fotografije jer sam preružna. Pa bih samo htjela obilježiti ovu prigodu s tri selfieja", napisala je spisateljica uz svoje fotke koje su ubrzo postale viralne.

Nastavila je s istom praksom punih godinu dana, a selfieje je objavljivala uz hashtag #MyBestSelfie. "Neki su selfieji bili ozbiljni, poput onih na kojima sam govorila o invaliditetu ili kako sam se osjećala u ne baš dobrim danima. Neki su bili zabavni i glupi, ali svima je bila zajednička jedna stvar: svaki je selfie uistinu odražavao moju osobnost i ono tko sam ja. Svaki je bio proslava i svaki je nosio poruku", objasnila je Melissa.

Kaže kako se sa svakim selfiejem osjećala ugodnije u vlastitom tijelu. Odrasla je osjećajući se i izgledajući drugačije od svojih vršnjaka, što je utjecalo na njezino samopouzdanje, no zbog svog rituala osjećala se kao da može razgovarati s mlađom verzijom sebe i reći joj stvari koje je htjela znati dok je bila tinejdžerica.

Prostor za ženu s invaliditetom

Često se brinula kako će ljudi reagirati na njene selfieje. "Nisam ih objavila iz taštine, već kako bih zauzela prostor i tražila da me se vidi kao ženu s invaliditetom", objasnila je.

Ljepotu je nazvala 'društvenom valutom' koja je stvorena prema zapadnim standardima. "Prihvaćanje. Uspjeh. Čak i ljubav. U mojim očima sve to izgleda puno lakše za 'lijepe ljude'. Naše društvo jasno daje do znanja da se invaliditet ne smatra lijepim ni vrijednim", uvjerena je Melissa.

Prema njoj, osobe s invaliditetom ne uklapaju se u nametnute standarde ljepote, a ne pomaže i činjenica da nisu dovoljno zastupljeni u pop kulturi i politici. "Česti su dani kada osjećam silnu težinu svih tih poruga i okrutnih riječi i sve to postane previše. Ipak, želim da me ljudi vide iz vrlo praktičnog razloga: društvo nikada neće promijeniti svoje stavove ako ne normaliziramo invaliditet. Da bi se to dogodilo, ljudi zapravo trebaju vidjeti osobe s invaliditetom, koje predstavljaju gotovo 25 posto američke populacije, a opet su skrivene od pogleda", smatra.

Ponekad se pita treba li objavljivati toliko selfieja, a onda se sjeti kako se osobe s invaliditetom moraju boriti da bi ih netko vidio i čuo. "Ti su selfieji za svaku osobu s invaliditetom koja nastavlja s borbom svakoga dana. Prečesto mislimo da moramo poduzeti velike, krupne korake da bismo postigli promjenu, ali moji su mi selfieji pokazali upravo suprotno. Možemo raditi male stvari, poput dijeljenja svojih iskustava putem fotografija, i još uvijek imamo ogroman utjecaj na svijet oko nas. Moji selfieji su moja priča", zaključila je Melissa.