"Stereotipi s kojima sam se susretala su uobičajeni: pitanja u stilu 'Još radiš u McDonaldsu?' ili 'Nikad ne bih mogao to raditi' ili pak ohrabrenja od prijatelja: 'Nemoj se pojaviti na poslu' (jer to nije pravi posao) i slično", opisuje bivša djelatnica tog lanca brze hrane za Huffington Post.
Ponosna na svoj posao
I sve se posložilo u glavi. Bila sam loš radnik; spor, nespretan i ogorčen. Potiho sam odlučila da sam predobra za taj posao. Inače sam štreberski tip koji uživa u intelektualnim raspravama a ne fizičkom radu. I nisam rasla, točnije nisam htjela rasti, ulagati u sebe. Zašto bih bila dobra u nečemu što nije na mojoj razini? Nakon nekoliko godina, stav se promijenio. Postala sam ponosna na svoj posao.
Poniženje koje je stizalo od mojih prijatelja i obitelji nije bilo zbog toga jer sam radila hamburgere već zato što su znali da sam sposobna za nešto bolje. Pitala sam se, koja je razlika između McDonaldsa i početničkog posla u nekoj firmi? Zašto je moj posao vrijedan sažaljenja?
Niste bolji od drugih ako radite nešto drugo
McDonalds je tradicionalno shvaćen kao firma u kojoj rade oni koji nisu sposobni raditi nešto drugo. Ipak, u McDonaldsu rade ljudi s poštekoćama, pretili ljudi, oni koji nisu 'dovoljno atraktivni', a redom se radi o ljudima koji su hvaljeni u firmi. Onda sam shvatila da su mlade bjelkinje koje rade u McDonaldsu redovito predmet sprdnje, dok za 'ostale' to pravilo ne vrijedi.
Iz rada u McDonaldsu izvukla sam jednu dobru životnu lekciju: Ako mislite da te bolji od ljudi koji rade u prodaji ili na recepciji, varate se, poručila je.
