U gradskoj vili u Kraljevskoj ulici francuske četvrti u New Orleansu 1834. izbio je požar. Susjedi su potrčali kako bi pomogli gasiti požar i evakuirati obitelj. Požar je brzo stavljen pod kontrolu, no vidjeli su da je gazdarica kuće naoko sama. To ih je prilično začudilo, jer imućna osoba onoga vremena sigurno bi u kući držala i robove. Zato su pretražili kuću, a ono što su otkrili zauvijek će promijeniti percepciju nekada cijenjene Marie Delphine LaLaurie, koja će ostati zapamćena kao Krvoločna madame iz New Orleansa.

Specijal: Žene monstrumi

Marie Delphine McCarty rođena je 1780. godine u New Orleansu u imućnoj kreolskoj obitelji. Njena obitelj preselila se iz Irske u Louisianu, tada još pod španjolskom vlašću.

Tri bogata i utjecajna supruga

Udala se tri puta i imala petero djece, koje je, kako se govorilo neizmjerno voljela. Njezin prvi suprug bio je visoki španjolski časnik Ramon de Lopez y Angulo. Par je imao jedno dijete, kćer, te svijetlu budućnost no on je preminuo u Havani, dok su bili na putu za Madrid.

Četiri godine kasnije, Delphine se ponovno udala, ovoga puta za Francuza, Jeana Blanquea. Blanque je bio bankar i odvjetnik te istaknuti član francuske zajednice. Zajedno su imali četvero djece, tri kćeri i jednog sina. Ipak, i njega je nadživjela te se udala za mnogo mlađeg liječnika Leonarda Louisa Nicolasa LaLaurieja. Često je izbivao zbog posla, pa je Delphine u upravljanju domaćinstvom bila potpuno slobodna.

Čudili se koliko je dobra prema svojim robovima

Godine 1831. madame LaLaurie kupila je trokatnicu u Kraljevskoj ulici u francuskoj četvrti. Kao što je to bio običaj u ono vrijeme, u svojoj kući je imala i robove. Mnogi u gradu su bili iznenađeni koliko je bila ljubazna i obazriva prema njima, i to u javnosti. Dvojicu je čak i oslobodila. Ipak, iza te fasade krila se puno mračnija priča. Ubrzo su i New Orleansom počele kružiti glasine kako je njena vila poprište zlostavljanja robova kakva su bila nezamisliva čak i u zemlji koja na robove nije gledala kao na ljudska bića.

Govorilo se kako izgladnjuje svoju 70-godišnju kuharicu te ju drži prikovanu za štednjak kako ne bi pobjegla. Bilo je i drugih koji su govorili da drži robove u tajnim prostorijama kako bi njen suprug, liječnik, mogao na njima obavljati pokuse, proučavajući vudu i prakse koje su doše s Haitija. Neki su govorili da nisu samo robovi žrtve nego da je spremna bičevati i kćeri ako se usude na bilo koji način pomoći robovima.

Reagirale čak i gradske vlasti

Iako glasine nisu mogle biti potvrđene, susjedi su u dva navrata dobili jasnu potvrdu njene okrutnosti. Prvi puta, kada se rob toliko prestravio kazne svoje gazdarice da se bacio s prozora trećega kata. Očito, smrt je bila bolja nego ono što je znao da slijedi. Nakon toga, prozor je zazidan, i tako stoji do danas.

Drugi put, vidjeli su kako madame zakapa leš 12-godišnje djevojčice. Navodno je malo prejako povukla četku dok je češljala madame LaLaurie. Gazdarica je pobijesnila i krenula tući djevojčicu. Poput mladića prije nje, i ona je skočila u smrt radije nego čekala kaznu. No prozor je bio već zazidan pa je skočila s krova.

Ništa ih nije moglo pripremiti na užas koji su zatekli

Tada se već rasplinula svaka iluziija o dobroj Delphine iz Kraljeve ulice, a čak su reagirale i gradske vlasti. LaLaurie je morala platiti 300 dolara i prodati devet robova. Naravno, nitko nije reagirao kada ih kupila natrag.

Nakon smrti djevojčice, sugrađani su sve više zazirali od madame LaLaurie, zbog čega su i krenuli pretraživati kuću još dok je gorjela. No za ono što su zatekli nisu ih mogle pripremiti ni najbizarnije glasine. Službeno je zabilježeno kako su na tavanu pronađeni brojni jedva živi robovi, vezani i zvjerski mučeni. No, suvremenici koji su bili u kući otkrili su puno monstruoznije detalje.

Izvađeni organi, kosti polomljene u groteskne figure...

Neki od očevidaca su tvrdili da je bilo najmanje sedam robova, drugi govore kako ih bilo, zajedno s leševima, 100-injak. Bili su pretučeni, polomljenih kostiju i krvavi. Oči su im bile iskopane, a mnogima je bila oderana koža. Nekima su usta napunili izmetom i potom zašili usta.

Jedno osobito uznemirujuće svjedočanstvo opisuje ženu kojoj su polomili kosti i posložili joj udove tako da nalikuje raku, a druga je bila omotana ljudskim crijevima. Jedan od svjedoka tvrdio je da je vidio tijela s rupama na lubanji pored kojih je stajala drvena žlica, kako bi se mogao miješati mozak. Govorilo se i kako je na tavanu bilo mnoštvo trupala, unakaženih do neprepoznatljivosti, s izvađenim organima.

Bez obzira na to koliki dio užasa je bio stvaran, a koliko je vremenom pripisan, horor je bio dovoljan da se ubrzo nakon požara skupi više tisuća ljudi koji su, bijesni, poharali vilu.

Vratila se i nastavila s torturom?

No dok kuća i dan danas stoji, gdje je nestala madame LaLaurie još uvijek nije poznato. Nakon što se prašina malo slegla, ona i njezin kočijaš su nestali. Nagađalo se kako je pobjegla u Pariz, a to je tvrdila i njena kćer koja je tvrdila da joj mama od tamo šalje pisma. No nitko ta pisma nije vidio.

Krajem tridesetih godina prošlog stoljeća pronađena je stara, ispucana bakrena ploča na groblju u Saint-Louisu u New Orleansu koja nosi ime "LaLaurie, madame Delphine McCarty", djevojačko prezime krvoločne madame.

Natpis na ploči na francuskom jeziku tvrdi da je Madame LaLaurie umrla u Parizu 7. prosinca 1842. Međutim, misterija ostaje živa, jer drugi zapisi u Parizu tvrde da je umrla 1849. godine. Mnogi nagađaju kako se LaLaurie zapravo vratila u SAD te pod novim imenom nastavila sa stravičnom praksom.