Što se događa nakon smrti? Pitanje je to staro koliko i ljudski život. I donekle određuje njegov smisao. Bezbroj je anegdota ili pojedinačnih svjedočanstava o "prelasku na drugu stranu" nakon smrti, o njima su napisane i mnoge knjige, među najpoznatijima one Anite Moorjani i neurokirurga Ebena Alexandera koji su iskusili kliničku smrt i vratili se u život. Možemo im vjerovati, ali ne i sa sigurnošću znati je li ono što su iskusili stvarnost ili tek puka fantazija.
Znanstveni pristup
Iskustva tik do smrti proučavali su mnogi, no taj fenomen nikad nije bio dijelom znanosti. Psihijatar i znanstvenik dr. Bruce Greyson odlučio je pristupiti toj temi na znanstveni način, pa čak i po cijenu da mu ugrozi karijeru jer se, kako su rekli njegovi kolege, "bavi vradžbinama".
No, ovaj ugledni znanstvenik, koji je bio voditelj psihijatrijskih odjela na nekoliko sveučilišnih klinika u SAD-u, profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Michigan te je obavio stotinu medicinskih članaka u uglednim stručnim časopisima, nije odustao od ove teme.
Njegov je stav bio da ne samo da se neopipljive, mistične i duhovne pojave mogu znanstveno istraživati, nego znanstvenici kao pravi skeptici to i moraju učiniti. Njegov 45-godišnji znanstveni rad na ovu temu objedinjen je u knjizi "Nakon", koju je u Hrvatskoj objavila izdavačka kuća Planetopija.
Njegov interes za ovu temu je nastao kada je kao mladi psihijatar doživio neobično iskustvo. U bolnicu je tijekom njegove smjene primljena studentica koja se predozirala i bila je na rubu smrti. Njezin hitni prijam u bolnicu prekinuo je njegovu večeru, koja je nepažnjom završila na njegovoj kravati.
Kako nije imao vremena presvući se, dr. Greyson je sakrio mrlju liječničkom kutom. Nakon što je pregledao pacijenticu, koja je bila u nesvijesti od dolaska, u čekaonici je o okolnostima nesretnog događaja razgovarao s njezinom cimericom.
Proširena svijest
Kada se pacijentica idućeg dana probudila, ne samo da je rekla da zna tko je on, nego i o čemu je razgovarao u udaljenoj sobi s njezinom prijateljicom, što se u toj sobi nalazi, te čak da je imao crvenu mrlju na kravati, iako ona nikome nije bila vidljiva.
Činilo se da se svijest ove djevojke na rubu smrti odvojila od njezina tijela i mogla je biti prisutna u udaljenoj prostoriji te percipirati i ono što joj je u uobičajenom stanju svijesti nedostupno. Liječnika je ovo iskustvo duboko uznemirilo, no kao skeptični znanstvenik pospremio ga je u podsvijest – do susreta s idućim pacijentom mjesecima kasnije, koji je opisivao susret s pokojnim roditeljima nakon što je doživio kliničku smrt.
Njegov interes je rastao za ovu temu i skupio je na tisuće svjedočanstava ljudi koji su prijavili da su imali svjesna iskustva – nakon što su im srce i mozak prestali raditi.
Mnogi liječnici odbacuju ova iskustva proglašavajući ih halucinacijama koje nastaju kada mozak ostaje bez kisika i počinje raditi nepravilno i njegove normalne funkcije se počinju gasiti. No, nitko ni te tvrdnje nikada nije znanstveno dokazao.
Što je iskustvo tik do smrti?
Ipak, Greyson jest dokazao suprotno. Prije svega, napravio je znanstveno verificiranu ljestvicu iskustava tik do smrti kojom je definirao koji fenomeni ulaze u ovo iskustvo. Tako znanstvenici širom svijeta mogu biti sigurni da proučavaju isto iskustvo kada se njime bave. Svi fenomeni koje je zabilježio redom se javljaju kod većine onih koji su imali iskustvo tik do smrti.
Primjerice, ljudi koji su doživjeli ovo iskustvo ne doživljavaju ga kao san ili halucinaciju, nego su njihova iskustva izrazito jasna i stvarna. Njihovo razmišljanje se u trenutku umiranja ubrzava iako mozak prestaje raditi, a percepcija se širi – mogu sagledati puno širu i detaljniju sliku nego u normalnom svjesnom stanju. Napuštaju tijelo, no to ne doživljavaju kao uznemirujuće iskustvo – naprotiv, doživljavaju mir i olakšanje, a svoje tijelo s udaljenosti nerijetko i ne prepoznaju.
Nadalje, pojam vremena se u ovom iskustvu drastično mijenja – ili se jako usporava ili vrijeme prestaje postojati. Često su dio njihova iskustva drugi preminuli ljudi ili/i duhovna bića s kojima često komuniciraju neverbalno, tj. energijski. Dok se njihov mozak gasi, oni mogu dubinski sagledati svoj život, razumjeti svoje pogreške, no bez ikakve osude.
Naime, jedna od čestih manifestacija ovog iskustva je doživljaj bezuvjetne ljubavi. Ispitanici u njegovim studijama ili su je doživjeli kao polje u koje su uronjeni ili kao vlastiti doživljaj koji se prelijeva na sve aspekte njihova života.
Um je neovisan o mozgu?
Greyson svojim proučavanjem dovodi u pitanje općeprihvaćenu tezu da je um rezultat rada mozga. Dosadašnji stav je da ako mozak ne radi, nema ni uma, pa ni svijesti. No, njegovi uvidi govore suprotno – dio nas postoji i nastavlja postojati neovisno o materijalnom tijelu.
Stoga je zaključio da um, u koji je smješteno naše poimanje o sebi, ne samo da nije proizvod rada mozga, nego da je mozak svojevrsni filtar koji omogućava da ukupnu stvarnost postojanja doživimo ograničeno, kako bismo se s njome u fizičkom obličju mogli nositi.
Kada mozak prestane raditi, to ograničenje nestaje te našoj svijesti postaje dostupno sve ono što postoji u univerzumu, a nije ograničeno doživljavanjem fizičkim osjetilima. To, pak, ukazuje na duhovnu prirodu svemira u kojem je materijalni život samo mali, ograničeni dio iskustva.
Grayson je otkrio da je iskustvo tik do smrti relativno često, doživljava ga do 20 posto ljudi koji su se približili smrti ili su doživjeli kliničku smrt. No, to je ujedno i normalno iskustvo, ističe, i nema veze s mentalnim poremećajima.
Ljudima koji ga dožive treba pomoći da ga procesuiraju i prihvate jer može biti ogromna inspiracija u životu. Ne samo da im pomaže da se manje boje smrti, nego da se i manje boje života i njegovih izazova – jer znaju da nemaju što izgubiti.
S tim iskustvom uglavnom postaju bolji ljudi, jer "na drugoj strani", u proširenoj percepciji stvarnosti, imaju priliku vidjeti kako njihovo ponašanje utječe na druge ljude te kako je svekoliko ljudsko iskustvo povezano.
Ne manje važno, ovaj fenomen pomaže čak i onima koji ga nisu doživjeli – primjerice, oni koji su izgubili bližnje mogu naći utjehu jer znaju da njihovi najmiliji nisu završili svoje postojanje nastupanjem smrti.
