Sramotne brojke za Hrvatsku, i dalje ne pazimo! Pa evo, stvar po stvar, donosimo detaljan vodič što ide u koju kantu

Najveći proizvođači otpada na svijetu su Amerikanci – svaki proizvede oko 750 kilograma otpada tijekom godine. Podaci Europske unije tvrde da u prosjeku svatko od nas proizvede više od 400 kilograma otpada godišnje. Većina tog otpada završi na odlagalištima kao neupotrebljivo smeće. Naime, još uvijek čak 80% stvari upotrebljavamo samo jednom, a zatim bacamo.

U Hrvatskoj se reciklira i kompostira tek 16% otpada za razliku od europskog prosjeka koji je 43%. Najveći postotak recikliranja i kompostiranja imaju Njemačka (64%), Slovenija (62%), Austrija (59%) i Belgija (55%). Ovi postoci predstavljaju poraz, s obzirom na to da je otprilike 80% otpada moguće reciklirati.

Zašto je recikliranje važno? Važno je jer sprječava zagađenje okoliša, smanjuje emisije stakleničkih plinova i zagađivača vode i zraka te štedi energiju. Recikliranjem se štedi i novac jer se umjesto nove proizvodnje ponovno koriste iste stvari, poput spremnika, sapuna, odjeće, torbi pa čak i namještaja. Svakodnevnim recikliranjem i ti možeš dati svoj doprinos za spas planeta, kao i širenjem poruke zašto je recikliranje važno. Recikliranje plastike, papira, stakla i odjeće nešto je čemu i sami svakodnevno možemo pridonijeti.

Što smije, a što ne smije u kantu za recikliranje? Kako ispravno odvajati otpad još uvijek nije svima najjasnije i što točno smije, a što ne smije u kantu za recikliranje. U nastavku donosimo razrađeni vodič za odvajanje otpada po spremnicima.

U plave spremnike za papir trebaš odlagati: - novine, časopise, prospekte, kataloge, - bilježnice, knjige, telefonske imenike, slikovnice, - pisaći i kompjutorski papir, pisma, uredske tiskovine, papirnate vrećice, - mape, kartonske fascikle, valovitu ljepenku, kartonske kutije (bez ljepljive trake, plastike, stiropora i dr.)

U plave spremnike ne smiješ odlagati: - indigo papir, ugljeni papir, fotografije i fotopapir, - zauljeni i prljavi papir, gumirane etikete, pelene i slično.

U smeđe spremnike za biootpad trebaš odlagati: - kuhinjski otpad (ostaci i kora voća i povrća, ljuske jaja, talog od kave, vrećice od čaja, ostaci kruha, listovi salate, blitve, kelja i sl.) - vrtni ili zeleni otpad (uvelo cvijeće, granje, otpalo lišće, otkos trave i živice, zemlja iz lončanica, ostaci voća i povrća i sl.), - male količine ostalog biootpada (kora drveta, kosa i dlaka, piljevina, papirnate maramice, borove iglice, male količine papira u koje su bili zamotani kuhinjski otpaci).

U smeđe spremnike ne smiješ odlagati: - ostaci termički obrađene hrane, - meso, riba, kosti, koža, - mliječni proizvodi, ulja i masti, - pepeo, ambalaža (kartonska, staklena, plastična), guma, opasni otpad, - obojeni i lakirani drveni otpad, - odjeća, cigarete i dr.

U zelene spremnike za staklo smiješ odlagati: - samo staklenu ambalažu poput boca, staklenki i sličnog.

U zelene spremnike ne smiješ odlagati: - prozorsko staklo, automobilsko staklo, kristalno i optičko staklo, armirano staklo, laboratorijsko staklo, staklenu vunu, - žarulje i fluorescentne svjetiljke, - porculanski i keramički predmeti.

U žute spremnike za plastiku (i metal) trebaš odlagati: - polietilenske vrećice, folije, filmove, mjehurastu ambalažu – na sebi mogu imati oznake: PE-HD, PE-LD, PET, PP i sl.; - boce od jestivog ulja, destilirane vode, sredstava za čišćenje i pranje, kozmetike, lijekova (osim citostatika), prehrambenih proizvoda i sl. – na sebi mogu imati oznake: PE- HD, PE-LD, PP i sl.; - čaše i posude od jogurta, sira i sl. - mogu imati na sebi oznake: PS, PP i dr.; - ambalažu za razne prehrambene proizvode od pjenastog polistirena (stiropora) – na sebi mogu imati oznaku EPS i sl.; - višeslojnu ambalažu (tetrapak), - ostale proizvode od plastike: boce za osvježavajuće napitke, čepove, plastične tanjure, pribor za jelo i sl. – na sebi mogu imati oznake: PE-HD, PP, PVC, PS, PET i sl.; - konzerve od hrane i limenke od pića.

U žute spremnike ne smiješ odlagati: - plastičnu ambalažu i limenke s ostacima od boja, lakova i motornih ulja, - plastičnu ambalažu i limenke s ostacima od kemikalija, - boce i limenke od zapaljivih i eksplozivnih tekućina, - boce i limenke pod tlakom (npr. propan/butan boce)

U spremnike za otpadni tekstil trebaš odlagati: - odjeću, ručnike, posteljinu, zavjese - šešire i kape - torbe i krpene igračke - ostale otpadne tekstilne proizvode.

1. Recikliranje plastike: Do sada je u svijetu proizvedeno čak 8300 milijuna tona nove plastike, a samo 9% od toga je reciklirano, a 12% spaljeno. Jednokratna i mikroplastika danas predstavlja veliki problem zagađenja i u morima diljem planeta, a sitne čestice plastike posebno su opasne i za životinjski svijet koji živi pod morem. Procjenjuje se da će do 2050. u morima biti više plastike nego ribe, a Jadransko more već je jedno od najonečišćenijih u Europi. Plastika je jedan od najčešće korištenih materijala i od nje je izrađen velik broj predmeta kojima se svi svakodnevno koristimo, od plastičnih boca do dječjih igračaka pa je stoga za očuvanje planeta vrlo bitno povećati postotak recikliranja plastike.

2. Recikliranje papira: Recikliranje papira je najstariji oblik recikliranja, a u samo sedam dana stari časopisi i novine mogu biti reciklirani u nova izdanja. Recikliranje papira je bitno jer se odvojenim sakupljanjem papira i recikliranjem istog čuvaju šume, smanjuje se zagađenje vode, štede se prirodni resursi i energija, a smanjuje se i količina otpada na odlagalištima smeća. Za proizvodnju jedne tone papira potrebna su četiri stabla, 200.000 litara vode i 4600 kWh energije. Agencija za zaštitu okoliša (EPA) dokazala je da recikliranje papira dovodi do smanjena zagađenja zraka od 74% i smanjena zagađenja vode od 35% u odnosu na primarnu proizvodnju. Recikliranje papira korisno je i jer se reciklirani papir može koristiti u proizvodnji udžbenika, časopisa, novina i drugih proizvoda.

3. Recikliranje stakla: Recikliranje stakla može biti beskonačan proces jer staklo ima mogućnost potpunog recikliranja bez gubljenja svojih svojstava ili kvalitete, za razliku od primjerice papira. Recikliranje papira nije moguće unedogled jer papir gubi svoja vezivna svojstva. Prikupljanjem staklenih boca i staklenki te recikliranjem stakla štede se prirodne sirovine i energija te se smanjuje onečišćenje okoliša, a štedi se i prostor na odlagalištima otpada. Recikliranjem samo jedne staklene boce uštedi se toliko energije koliko je potrebno žarulji od 60 W da svijetli četiri sata ili računalu da radi 30 minuta!

4. Recikliranje odjeće: “Fast fashion”, odnosno brza moda kroz godine rezultirala je golemim količinama odjeće koja se odbacuje bez recikliranja i izrazito štetnim posljedicama za okoliš. Na godišnjoj razini samo u Hrvatskoj sakupi se oko 60 tisuća tona otpadnog tekstila, a u brojnim zemljama te su brojke i puno više. Recikliranje odjeće iznimno je važno za očuvanje planeta, a posebno voda, jer je modna industrija odgovorna za 20% globalnih otpadnih voda te koristi velike količine vode za proizvodnju odjeće. Novi materijali također predstavljaju izazov za recikliranje odjeće jer su tkanine složene od kombinacije vlakana. Nova odjeća trebala bi postati održiva i proizvoditi se na jednostavniji način kojim će se recikliranje odjeće povećati budući da se sad vrlo malo odjeće potpuno reciklira, tek manje od 1% od 2015. Potpuno recikliranje odjeće znači da se odjevni predmet prenamjeni u nešto sasvim drugo, poput vunenog džempera u tepih, a poznato je i kao recikliranje “od materijala do materijala”.