Modna industrija poznata je po svojoj sposobnosti implementiranja trendova koji imaju moć formiranja društva i njezinom utjecaju na kupovne navike potrošača, ali ono na što se ponekad zaboravlja je utjecaj koji potrošači imaju na industriju. I dok je industrija u velikoj mjeri diktirana prema potražnji potrošača, sada je potražnja za održivim praksama velika.
Brza moda ima nevjerojatnu ekološku i društvenu cijenu. Dok su utjecaji mode industrije u smislu onečišćenja, korištenja vode, emisije ugljika, ljudskih prava i rodne nejednakosti u porastu, očita je potreba za prelaskom na održivu modu. Korištenje kemikalija u proizvodnji odjeće također izaziva ozbiljne zdravstvene probleme, kako za radnike u industriji tako i za potrošače. Svake godine 85% tekstila završava na otpadu, a oko 35% mikroplastike može se pronaći u sintetičkom tekstilu, koja ima mjerljiv utjecaj na okoliš.
Održivost bi trebala osigurati da je proces stvaranja ekološki i društveno prihvatljiv, od materijala do proizvodnje pa sve do uvjeta radnika i njihovih plaća. Ovo je velika promjena za industriju koja se godinama borila s negativnim posljedicama za okoliš. Moda industrija je odgovorna za proizvodnju do 10% globalne proizvodnje ugljičnog dioksida i čini jednu petinu od 300 milijuna tona plastike proizvedene u svijetu svake godine.
O održivosti tekstilne industrije i utjecaju europskih institucija na nju, razgovarala sam sa zastupnicom u Europskom parlamentu Biljanom Borzan, koja je zadužena za EU strategiju o proizvodnji i prodaji odjeće i tekstila i s Andreom Čović Vidović, voditeljicom medija za Europsku komisiju u Hrvatskoj i zamjenicom voditelja Predstavništva Komisije.
EU zakon o osnaživanju potrošača
Hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan imenovana je izvjestiteljicom socijalista za mišljenje o strategiji održive i kružne tekstilne proizvode u odboru za zaštitu potrošača i zajedničko tržište Parlamenta. Pričala nam je koliko se kilograma odjeće baca po osobi, o lažnim ekološkim oznakama kojima će uskoro doći kraj s novim EU zakonom o osnaživanju potrošača, rješavanju problema zbrinjavanja odjeće kao otpada i važnosti digitalne putovnice za potrošače.
NET.HR: Što možemo napraviti po pitanju održive mode i očuvanja planeta zelenijim?
BORZAN: Modna industrija danas funkcionira po principu “fast fashion”, a ponuda je daleko veća od potražnje. Proizvodnja odjeće se od 2000. do 2015. godine udvostručila, a trajnost smanjila za trećinu. Dobra vijest je da sve više potrošača, a posebno mladih toga postaje svjesno i raste interes za ekološki prihvatljivijom odjećom i obućom. U prosjeku bacamo nevjerojatnih 11 kg odjeće po osobi. Svatko od nas može pridonijeti smanjenju toga broja.
Biljana Borzan
NET.HR: Kako prepoznati što je uistinu održivo jer smo preplavljeni lažnim ekološkim oznakama?
BORZAN: Upravo na tome radim u svom novom EU zakonu o osnaživanje potrošača. Zeleno, održivo, ekološki prihvatljivo i slično su izrazi koji su popularni posvuda pa tako i kod nas. Nažalost, često se radi o zavaravanju kupaca jer mnoge tvrtke ulažu više u marketing o ekološki prihvatljivim proizvodima nego što to uistinu provode. Proizvođač danas gotovo pa sam sebi može dodijeliti certifikat kako je nešto ekološki prihvatljivo bez ikakve ozbiljne provjere. Kada moj zakon stupi na snagu, svaka tvrdnja će morati biti provjerena od strane nezavisnog tijela kako ne bi kupovali mačka u vreći.
Biljana Borzan
NET.HR: Na koji način se može pojačati tržište rabljene robe? Koliko smo spremni na to?
BORZAN: Za početak, radom na kvaliteti umjesto na kvantiteti proizvoda. Na tržištu danas postoji velika ponuda nove odjeće koja je lošije kvalitete nego stara odjeća. Važno je trgovcima rabljenom robom olakšati posao jer je potražnja za njihovim proizvodima u porastu. O tome sam posebno vodila računa u izradi novog europskog zakona o osnaživanju potrošača. Naime, tržište rabljenom robom ili robom koja je prenamijenjena je u startu „zelenije“ od mnogih novih proizvoda jer ono proizvodima omogućava dva, tri ili više životnih ciklusa. Trudim se da se za takve poduzetnike, koji često posluju kao socijalna
poduzeća, osiguraju administrativne i financijske olakšice prije svega u vidu smanjenog PDV-a.
NET.HR: Kako europske institucije žele riješiti veliki problem zbrinjavanja odjeće kao otpada?
BORZAN: U upravo izglasanom izvješću u Europskom parlamentu nalaze se brojne mjere od kojih je svakako i zabrana spaljivanja potpuno ispravnih tekstilnih proizvoda. Prema nekim procjenama, kako bi se zadržale visoke cijene proizvoda, samo u Njemačkoj se godišnje uništi neprodane robe u vrijednosti sedam milijardi. Kako bi se takva zabrana uspješno provela nužno je praćenje proizvodnje. Smanjivanjem proizvodnje i povećanjem kvalitete proizvoda postupno ćemo doći do novog balansa ponude i potražnje, što će s jedne strane omogućiti potrošačima dostupnost kvalitetnije odjeće koja dulje traje, štedi im novac i okoliš, a s druge natjerati modnu industriju na odgovornije ponašanje nego je to bilo do sada.
NET.HR: Zalažete se za digitalnu putovnicu. Kako ona može pomoći potrošačima?
BORZAN: Digitalna putovnica će na brz način kupcima dati informaciju o trajnosti, popravljivosti i održivosti odjeće koje kupuju. Lako ćemo moći saznati gdje je roba koju kupujemo napravljena, od kojih materijala i može li se reciklirati. Istraživanja pokazuju kako više od tri četvrtine potrošača biraju proizvode
koji su održivi pa je jako važno da dobiju provjerenu i točnu informaciju.
Biljana Borzan
NET.HR: Radi li se na poticanju proizvođača da proizvode održive proizvode koji se mogu ponovno koristiti?
BORZAN: Da, na razini EU-a puno raspravljamo o novim ekonomskim modelima koji bi zamijenili postojeći kupi-iskoristi-baci model. Najviše se raspravlja o proizvodima kao uslugama odnosno modelu gdje bi proizvođač davao proizvode u najam i redovno ih održavao. Potrošači žele znati koliko će neki uređaj koji namjeravaju kupiti trajati i može li se neki proizvod lako popraviti u slučaju kvara. Žele znati koji proizvodi su bolji za okoliš. U novom zakonu na kojem radim takve informacije će biti obavezne, a proizvođači, ukoliko žele biti u boljoj poziciji na tržištu odnosno atraktivniji kupcima, moraju raditi na povećanju trajnosti i popravljivosti svojih proizvoda.
NET.HR: Do 35% mikroplastike može se pronaći u sintetičkom tekstilu, koja na kraju završi u našim tijelima, a ima i mjerljiv utjecaj na okoliš. Kako će EU riješiti ovo nenamjerno ispuštanje mikroplastike?
BORZAN: Prema nekim procjenama, između 200 i 500 tisuća tona mikroplastike svake godine uđe u svjetska mora, a od toga nažalost nije zaštićen ni Jadran. Sintetička odjeća koju peremo u perilici rublja odgovorna je za 35 posto primarne mikroplastike koja se ispušta u okoliš. Većina mikroplastike iz tekstila oslobodi se tijekom prvih nekoliko pranja, a brza moda, zbog svoje masovne proizvodnje, niskih cijena i velikih količina prodaje, odgovorna je za brojna prva pranja. Potrošač danas u prosjeku nosi odjeću svega sedam-osam puta. To je još jedan razlog za kompletan zaokret „fast fashion“ tekstilne industrije prema održivoj i kružnoj proizvodnji.
Utjecaj Europske komisije na održivost tekstilne industrije
Razgovarala sam i s Andreom Čović Vidović, voditeljicom medija za Europsku komisiju u Hrvatskoj i zamjenicom voditelja Predstavništva Komisije, o strategiji Europske unije o održivosti tekstilne industrije, izvozu odbačene i donirane odjeće, praksama uništavanja neprodane odjeće te o Strategiji za borbu protiv brze mode.
NET.HR: Koliko je važno da djecu od malih nogu potičemo na održiv način života? Je li Europa spremna za ‘zelenu revoluciju’?
ČOVIĆ VIDOVIĆ: Zelena revolucija nije luksuz – ona je neizbježna! Zelene politike čine važan, nezaobilazan dio vizije o održivoj budućnosti Europe, pa zbog toga Europska Unija ulaže znatne napore da kroz europski zeleni plan postane moderno, resursno učinkovito i konkurentno gospodarstvo. U srži je europskog zelenog plana cilj da 2050. u Europi ne bude emisija stakleničkih plinova, da gospodarski rast ne bude ovisan o resursima, ali i da nijedna osoba ni regija u Europi ne budu razvojno zanemarene. Djeca će baštiniti ovaj kontinent, baštinit će ovaj svijet od nas – pa je važno razvijati njihov osjećaj za važnost održivog načina života. To se najbolje može učiniti kroz obrazovanje pa zato Komisija potiče obrazovne sustave država članica da djeluju u tom smjeru. Kroz brojne programe kao što je Erasmus+, Komisija nastavnom osoblju, profesorima, ali i samim učenicima i studentima omogućava stručnu i obrazovnu razmjenu u drugim državama Unije, nerijetko baš na temu održivosti i zelenih politika. Time nastoji da mladi dobiju znanja i vještine te zauzmu stavove potrebne da bi – kad oni profesionalno stasaju – gospodarstvo i društvo koje će graditi budu zeleni i održivi. Potiče zajedničko razumijevanje potrebe za korjenitim promjenama u području obrazovanja i osposobljavanja za održivost i zelenu tranziciju.
Prema Eurobarometru iz 2022., čak 34 % mladih u Europskoj uniji vidi zaštitu okoliša i borbu protiv klimatskih promjena kao pitanja koja bi trebala biti najveći prioritet EU-a. Možemo slobodno reći ne samo da je Europa spremna na zelenu revoluciju, već da se ona upravo događa – možda najviše među mladima.
Andrea Čović Vidović
NET.HR: Koja je strategija Europske unije o održivosti tekstilne industrije?
ČOVIĆ VIDOVIĆ: Tekstilni sektor, koji uključuje odjeću, ima četvrti najveći utjecaj na okoliš i klimatske promjene, nakon hrane, stanovanja i transporta. Sektor ima ogroman potencijal za uštedu energije, vode, zemljišta i drugih resursa, za smanjenje otpada i onečišćenja te za pomoć u borbi protiv klimatskih promjena. U veljači 2023. Europska komisija pokrenula je tako višejezičnu kampanju Reset the Trend kako bi uključila Europljane u borbu protiv brze mode i podigla svijest javnosti o Strategiji EU-a za održivi i kružni tekstil. Svake se godine naime proizvedu milijuni tona odjeće. Odjeća se kratko nosi, a onda završi u otpadu i to otprilike 11,3 kilograma tekstilnog otpada po osobi. Svake sekunde se kamion tekstila spaljuje ili zakopava na odlagalištu. Pod motom #ReFashionNow, kampanja pokušava riješiti ovaj problem, podižući svijest o ekološkim, društvenim, ekonomskim i zdravstvenim dobrobitima
transformacije tekstilnog sektora te mogućnostima koje održiva moda otvara za tvrtke i za potrošače.
Strategija Europske komisije za borbu protiv brze mode, tekstilnog otpada i uništavanja neprodanog tekstila obuhvaća i pitanje trajnijih tekstilnih proizvoda koji se mogu popraviti, ponovno upotrijebiti i reciklirati i u čijoj se proizvodnji potpuno poštuju socijalna prava radnika. Strategija se bavi proizvodnjom i potrošnjom tekstila, istodobno prepoznajući važnost tekstilnog Vizija Komisije za tekstil je da do 2030. svi tekstilni proizvodi koji se stavljaju na tržište EU-a budu trajni te da se mogu popraviti i reciklirati, u velikoj mjeri trebaju biti izrađeni od recikliranih vlakana, bez opasnih tvari i biti proizvedeni s obzirom na socijalna prava i okoliš. Osim toga potiče se slogan „brza moda je izvan mode” te poslovanje kojim potrošači imaju više koristi od visokokvalitetnog cjenovno pristupačnog tekstila. Cilj je i zaustaviti prekomjernu proizvodnju i prekomjernu potrošnju i obeshrabriti uništavanje neprodanog ili vraćenog tekstila. Promjene u tekstilnoj i modnoj industriji uključit će sve: dizajnere, proizvođače, trgovce i potrošače – svakoga od nas.
Andrea Čović Vidović
NET.HR: Jesu li kupci dovoljno informirani o trajnosti i održivosti odjeće koju kupuju?
ČOVIĆ VIDOVIĆ: Danas je ljudima teško razumjeti mnoge oznake o ekološkoj učinkovitosti proizvoda i poduzeća. U Europskoj uniji je trenutačno u upotrebi više od 200 oznaka održivosti. One mogu biti obmanjujuće jer poduzeća mogu dati pogrešan dojam o svojim učincima na okoliš ili koristima, što je praksa poznata kao manipulativni zeleni marketing- „green washing“. Nedavna analiza tvrdnji o održivosti u sektoru tekstila, odjeće i obuće pokazala je da bi 39 % takvih tvrdnji o podrijetlu materijala moglo biti lažno ili obmanjujuće.
Zbog svega ovoga Europska komisija nastoji donijeti zajedničke kriterije protiv manipulativnog zelenog marketinga i zavaravajućih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš. Novim prijedlogom kojega je Europska komisija stavila na stol za druge institucije – Vijeće i Parlament – potrošači će dobiti više jasnoće i moći se pouzdati u to da je, kad se nešto prodaje kao „zeleno”, to doista i jest „zeleno”, i kvalitetnije. Koristi će imati i poduzeća jer će potrošači lakše prepoznati i nagraditi ona koja stvarno rade na poboljšanju okolišne održivosti svojih proizvoda; tako će moći povećati prodaju, umjesto da se snalaze u nepoštenom tržišnom natjecanju. Na taj će se način pridonijeti uspostavi ravnopravnih uvjeta za sve kad je riječ o informacijama o okolišnoj učinkovitosti proizvoda.
NET.HR: Koliko je izgledna zabrana uvoza odjeće koja nije proizvedena uz poštivanje prihvaćenih socijalnih normi i standarda?
ČOVIĆ VIDOVIĆ: Kako sam već spomenula, Komisija je osmislila i predložila Strategiju za borbu protiv brze mode, tekstilnog otpada i uništavanja neprodanog tekstila te za trajnije tekstilne proizvode koji se mogu popraviti, ponovno upotrijebiti i reciklirati i u čijoj se proizvodnji potpuno poštuju socijalna prava. Osim smanjenja otpada nastalog prekomjernim bacanjem odjeće i materijala iz tekstilne industrije, želimo dodatno naglasiti i faktor socijalnih normi i standarda u procesu proizvodnje – kako samih materijala, tako i odjeće. Želimo ukazati na nepravilnosti i regulirati nepoštene poslovne prakse u tekstilnoj industriji, zaštititi tržište i radnike.
NET.HR: Kako Europska unija može stati na kraj praksama poput uništavanja neprodane odjeće i zavaravanja potrošača o načinima i mjestu njene proizvodnje?
ČOVIĆ VIDOVIĆ: Komisija je u ožujku 2023. predložila zajedničke kriterije protiv manipulativnog zelenog marketinga: tvrtke će tako imati obvezu dokazati svoje tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš, uvesti zajedničke kriterije za provjeru tih tvrdnji i poticati upotrebu pouzdanih oznaka za okoliš, kao što je oznaka za zaštitu okoliša u Europskoj uniji. Kao rezultat toga, Europljanke i Europljani će biti bolje informirani o okolišnoj održivosti proizvoda i bolje zaštićeni od lažnih ili obmanjujućih tvrdnji o prihvatljivosti proizvoda za okoliš. Zabranit će se opće tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš, kao što su „zeleno”, „ekološki prihvatljivo”, „dobro za okoliš”. Konkretnije tvrdnje kao što je „ova majica izrađena je od pet plastičnih boca s recikliranom plastikom” bit će dopuštene samo ako postoje čvrsti dokazi koji potkrepljuju tu tvrdnju. Novim mjerama povećat će se konkurentnost poduzeća koja ulažu istinske napore u poboljšanje održivosti proizvoda jer će oni biti pravedno priznati i ukloniti nepošteno tržišno natjecanje poduzeća koja iznose obmanjujuće tvrdnje. Prije nego što poduzeća potrošačima iznesu bilo koju obuhvaćenu vrstu tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš, tu će tvrdnju trebati neovisno provjeriti i potkrijepiti znanstvenim dokazima. U okviru znanstvene analize poduzeća će utvrditi utjecaje na okoliš koji su stvarno relevantni za njihov.
NET.HR: U tvornicama diljem svijeta između 25 i 40% svih korištenih tkanina je ili ostatak ili postaje otpad. Gdje se izvozi odbačena i donirana odjeća?
ČOVIĆ VIDOVIĆ: Budući da su kapaciteti za ponovnu upotrebu i recikliranje u Europi ograničeni, velik udio odbačene i donirane odjeće i drugih tekstilnih proizvoda izvozi se u Afriku i Aziju, gdje često završavaju na odlagalištima otpada i neformalnim tokovima otpada. Količina rabljenog tekstila izvezenog iz EU-a utrostručila se tijekom posljednja dva desetljeća. EU nastoji zaustaviti prekomjernu proizvodnju i prekomjernu potrošnju odjeće. Novim će se mjerama također obeshrabriti uništavanje neprodanog ili vraćenog tekstila i ograničiti izvoz tekstilnog otpada. Europska komisija pažljivo razmatra nove načine na koje bi proizvođači bili odgovorni za tekstilne proizvode koje prodaju nakon rasprodaja. To je vrlo učinkovit alat jer ih potiče da stvaraju proizvode koji traju dulje, a što je još važnije, lakše ih je reciklirati kada dođu do kraja korisnog vijeka trajanja.
