Pakiranja cigareta sada, tek nakon više od 50 godina, nose upozorenja "pušite na vlastitu odgovornost", no takvog upozorenja nema kod raznih snack proizvoda i problematičnih napitaka. Proizvedene aditive treba negdje plasirati, a marketing nalazi novi kanal distribucije u dječjoj hrani i lijekovima
arti-201012080308006Pedijatri tvrde da su mala djeca i dojenčad posebno osjetljiva na toksične sastojke obzirom da se nalaze u ključnom periodu razvitka. Prema tome, industrijski prerađena i konfekcionirana hrana, a naročito razni snack proizvodi, trebali bi biti izbačeni iz njihove dnevne prehrane. Uzmemo li u razmatranje strana istraživanja, možemo lakše zamisliti kako stvari stoje kod nas. Dojenačka i dječja hrana koja se koristi do 3 godine, solidno su zaštićene odgovarajućim pravilnikom usklađenim s EU propisima koji zabranjuje boje i konzervanse, a sve ostalo poslije tog perioda zapravo je prepušteno roditeljima.
U kruhu svakodnevno dobivamo 5-6 aditiva zbog čega jedemo 'pjenu', a ne kruh, a u vinu preko 20 aditiva od kojih boli glava, stoga možete zamisliti što će biti za desetak godina kada vaša djeca odrastu. Nedavno objavljeni rad Agencije za standarde u prehrani (Food Standards Agency) u poznatom časopisu Lancet, otkrio je samo vrh ledenog brijega, ali dovoljno da uzbudi duhove. Zaključak članka jest da su koktel prehrambenih boja i konzervansa natrijskog benzoata povezani s pojavom hiperaktivnosti kod djece. Ovaj problem, kao što je čitateljstvu poznato, "visi u zraku" već više od 35 godina, a potaknuo ga je američki pedijatar dr. Feingold, no do sada nije bilo dovoljno dokaza da bi se potvrdila štetnost spomenutih aditiva. Londonska nutricionistkinja Yvone Bishop-Weston koja vodi "Food and Mood Project" pozdravila je ovakav rad u Lancetu, napominjući da je lobi vezan uz aditive snažan koliko je snažan i lobi farmaceutske industrije. Tvrdi da nisu aditivi krivi već nedovoljno ljudsko angažiranje na otkrivanju raznih interakcija koje u tijelu mogu nastati miješanjem raznih kemijskih spojeva među koje spadaju i aditivi. U svom komentaru podrugljivo kaže - 'nikome nije palo na pamet da u dječju hranu stavi http://www.dijeta.co/blagotvorne-masnoce/ što bi pomoglo dječjem razvitku, već su je natrpali aditivima'.
Studija FSA koja je odrađena za Southampton University obuhvatila je 144 djece u dobi 8-9 te 153 djece u dobi od 3-4 godine. Ispitani su žuta boja E110 i tartrazin E102, karmoizin crvena E122 i natrijski benzoat E211. Prijašnja iskustva govore da se povlačenjem nekih aditiva iz dječje prehrane hiperaktivnost redovito smanjivala. Dovoljno je bilo ukloniti popularne gazirane napitke koji su bili konzervirani natrijskim benzoatom da se ponašanje djece popravi. Nakon pokusa, voditelj projekta prof. dr. Jim Stevenson tvrdi da sada imamo dokaz o tome kako benzoati i neke prehrambene boje stupaju u kemijsku vezu i izazivaju promjene ponašanja u djece. Kakvi spojevi nastaju i koliko djeluju na centralni nervni sustav djece, predmetom je daljnjeg istraživanja.
Svi gazirani napici najpoznatijih svjetskih marki sadrže boje i zaslađivače E-110, E-124, E-211 i E-951. Takvi aditivi nisu ni potrebni niti traženi - industrija ih je proizvela te ih je trebalo negdje plasirati.
Na ozbiljno upozorenje FSA, industrija gaziranih napitaka je reagirala uklanjanjem 'žigosanih' boja i korištenjem raznih zamjena, međutim, nažalost, ove su boje ostale u raznim medicinskim preparatima kako bi djeci bili 'atraktivniji'.
Pitate li proizvođače medicinskih preparata za razlog tolike invazije aditiva, dobit ćete uvijek isti odgovor koji je dobila i jedna zabrinuta majka iz Škotske, a koja je uputila pitanje kompaniji Pfizer. U odgovoru je stajalo - 'spomenutu boju E-122 nemamo namjeru uklanjati; ona je neophodna jer doprinosi izgledu lijeka i privlači djecu'. Koktel od sintetskih boja, konzervansa i umjetnih sladila utvrđena su u medicinskim preparatima za djecu u Velikoj Britaniji. Primjerice, konzervansi (najčešće benzoati) pronađeni su u sirupima i drugim tekućim analgeticima i to u 31 uzorku od ispitanih 41. Od toliko ispitanih medicinskih preparata za djecu samo je jedan bio potpuno slobodan od sintetskih boja i konzervansa. Popularni sirupi za iskašljavanje koji se masovno koriste zimi i u rano proljeće, redovito sadrže gotovo sve nabrojane aditive, posebno azo boje i 6 vrsta umjetnih zaslađivača te pojave alergija (astme) ne trebaju čuditi. Primjerice, Tixylix Night Cough syrup, namijenjen djeci iznad prve godine života protiv noćnog kašlja, sadržavao je benzoate i sulfite za koje se zna da su toksični i izazivaju jake glavobolje kod osjetljivih osoba. Tekući paracetamol za umirenje bolova također sadrži spomenute aditive. Azo boje su čak utvrđene i u dječjoj pasti za zube. Zbog takvog nalaza, pedijatri Velike Britanije su s pravom napravili uzbunu tražeći očitovanje kako predstavnika proizvođača tako i kontrolnih institucija. Pedijatri su s pravom digli svoj glas jer su svi pobrojani aditivi zabranjeni za djecu ispod 3 godine u hrani i napicima, ali ne i u lijekovima. Na ovom slučaju se lijepo vidi kako propusti u propisima mogu ugroziti zdravlje najmlađeg naraštaja. Najlošiji glas među pomenutim aditivima imaju tartrazin (E-102), benzojeva kiselina (E-210) i aspartam (E-951), a u nekim snack proizvodima pronađeni su sulfiti (E-220) i natrijski saharinat (E-954.
Brinu li dermatolozi oko naglog skoka alergijskih reakcija u djece, možda bi na ovom slučaju mogli naći mnoge odgovore.
Pitate li proizvođače medicinskih preparata za razlog tolike invazije aditiva, dobit ćete uvijek isti odgovor koji je dobila i jedna zabrinuta majka iz Škotske, a koja je uputila pitanje kompaniji Pfizer. U odgovoru je stajalo - 'spomenutu boju E-122 nemamo namjeru uklanjati; ona je neophodna jer doprinosi izgledu lijeka i privlači djecu'.
O tome kakva je razlika između sirupa za iskašljavanje na bazi sljeza i sirupa protiv bolova na bazi paracetamola, dala bi se voditi vrlo ozbiljna stručna rasprava. Po našim propisima, prvi sirup nije lijek već dodatak prehrani tj. 'pomoćno ljekovito sredstvo'. Drugi preparat u tekućem stanju je lijek i kao takav bi trebao ispunjavati neke sasvim druge propise. Međutim, budući da su oba u tekućem obliku koji podliježe kvarenju, moraju sadržavati konzervans od kojih je najčešći natrijski benzoat. Natrijski benzoat mogući je izvor raznih interakcija, a najčešće sa sintetskim bojama (azo boje). Kašlje li dijete dugo, progutat će sasvim dovoljne količine zabranjenih aditiva za nekakvu interakciju. Uklonite li aditive, na tržištu neće biti sirupa za iskašljavanje i nastat će golemi problem za roditelje. I tako imamo zatvoreni krug - bez konzervansa nema sirupa, a stavite li konzervans, riskirate interakcije s bojama. Takvu dilemu često imaju stručnjaci kontrolnih laboratorija koji moraju donijeti važne odluke o tome da li se neki preparat pušta na tržište ili ne. Naročito je teško odluke donijeti kada se radi o djeci.
Kada postanete roditelj, sigurno vas čeka briga oko prehrane i liječenja, a tu je najvažnije biti educiran. Brzo ćete naučiti da djeca ne mogu podnijeti sve ono što mogu odrasli i da lako zbog poneke pogreške u vašem domu može nastati problem. Budući da u naš život svakodnevno ulazi sve više kemikalija, izvjesno je da će vaša briga biti sve veća. U kruhu svakodnevno dobivamo 5-6 aditiva zbog čega jedemo 'pjenu', a ne kruh, a u vinu preko 20 aditiva od kojih boli glava, stoga možete zamisliti što će biti za desetak godina kada vaša djeca odrastu.
Mislite li da će vam pomoći vanjska deklaracija na bočicama kako biste provjerili paletu aditiva, varate se jer se komponente vide tek kad preparat kupite i donesete kući. Na vanjskom etiketi se nalazi samo dio neophodnih podataka. Je li to namjerno ili slučajno, prepuštam vama da prosudite.
Umjetna sladila su zabranjena za djecu do 3 godine također, ali se ipak mogu naći u mnogim napicima, snack proizvodima i medicinskim preparatima jer su jeftina i praktična za upotrebu. Naravno, djeca lakše uzmu lijek ukoliko je slatkastog okusa. Spomenuta suspenzija paracetamola bila bi odbojna da se ne dodaju umjetno sladilo i aroma. Samo na jednom preparatu stajala je napomena kao na kutijama cigareta - „može izazvati alergije i astmu“. Međutim, ni to nije sretno marketinško rješenje jer čim takva napomena stoji na deklaraciji, uplašeni roditelji preparat neće kupiti. Konzervansi poznati kao benzoati (E-210-219) i azzo boje u kombinaciji izazivaju hiperaktivnost u djece. Pogrešno je problem rješavati na način na koji to čine Amerikanci – lijekovima za 'smirivanje', već treba izbaciti ili benzoate ili azo boje, ili pak oboje.
Vezani članci:
arti-201004270029006 arti-200912090180006
