Virusni konjuktivitis je upala očne spojnice ili konjunktive koja se prostire na unutarnjem dijelu kapka i pruža se preko bjeloočnice do rožnice. Ako dođe do upale, za vrijeme trajanja konjuktivitisa bjeloočnica postaje crvene boje.
Ovo stanje je tipično uzrokovano adenovirusom, a ostali virusi koji ga mogu izazvati su herpes siplex, virus varicella-zoster, pikornavirus i virus humane imunodeficijencije (HIV).
Virusni konjuktivitis je iznimno zarazan i to čak do 12 dana nakon početka infekcije. Točnije, zarazan je sve dok oči imaju crvenu boju. Prijenos se može izvršiti preko slučajnog dodira i prijenosa virusnih čestica iz pacijentovih ruku. Tako bi oboljeli trebali izbjegavati dodirivanje očiju, rukovanje i dijeljenje ručnika, jastuka i salveta. Prijenos se može dogoditi preko kontakta sa zaraženim gornjim respiratornim sustavom ili preko bazena u kojem se nalazi virus.
Simptomi virusnog konjuktivitisa
Infekcija se obično rješava spontano u roku od dva do četiri tjedna, a ovo su glavni simptomi:
- svrbež u očima
- crvenilo bjeloočnice
- smetnje suzenja oka
- pečenje u oku i oko kapka
- sljepljenost kapaka pri buđenju
- osjećaj stranog tijela u oku
- osjetljivost na svjetlo
Osim virusnog konjuktivitisa može se pojaviti i alergijski koji navedene simptome stvara istovremeno. Kod većine oboljelih javlja se i rinitis (upala nosne sluznice). Svi navedeni simptomi dovode do trljanja očiju i stvaranja edema, što je prvo što bolesnici moraju izbjegavati.
Uz virusni konjuktivitis mogu se javiti i njegove druge vrste. Kod novorođenčadi se može pojaviti zaraza bakterijama (klamidijama) u porođajnom kanalu pa tada dolazi do neonatalnog inkluzijskog konjunktivitisa. Ovo se mora početi liječiti čim prije kako bi se sačuvao vid. Kod osoba koje nose kontaktne leće povećan je rizik, a posebice kod onih ljudi koji nemaju razvijenu higijenu nošenja leća. Uz virusni konjuktivitis postoji alergijski, bakterijski, neonatalni, gonokokni i kronični konjuktivitis.
Kako bi se otkrilo da se radi o virusnom konjuktivitisu najčešće nisu potrebni laboratorijski testovi. Doduše, u nekim slučajevima mogu biti vrlo korisni kao na primjer u slučaju epidemije koja prijeti zajednici.
Oporavak uglavnom dolazi sam od sebe
Liječenje će preporučiti oftamolog i ovisit će o vrsti konjuktivitisa. Najčešće se koriste pripravci kortikosteroida, a za vrijeme upale preporučuje se korištenje hladnih obloga i maziva. U blažim slučajevima bolesti mogu pomoći pripravci koji se mogu kupiti bez recepta. Za bakterijski konjuktivitis se koriste antibiotici, a za alergijski se treba riješiti osjetljivosti na alergen.
Virusni konjuktivitis se povlači sam u roku nekoliko dana, najčešće jednog tjedna. Prognoza nakon liječenja je obično dobra ali je potrebno održavati posebnu pažnju i prevenciju nove zaraze. Oči se moraju držati čiste od izlučevina i ne smiju se prekrivati zavojem.
Prije dobivanja bolesti potrebno je spriječiti prijenos virusnog konjunktivitisa. Nužno je da bolesnik i osoba koja ga liječi temeljito peru ruke nakon svakog dodira te da se drže podalje od zaraženog oka. U obitelji je obavezno odvojeno korištenje ručnika, krpa, kozmetike i posteljine. Osobe koje su zaražene trebaju ostati kod kuće dok traje zaraza. Osobe koje nose kontaktne leće trebale bi izbjegavati nošenje za vrijeme trajanja zaraze, točnije dok ne prođu svi simptomi.
