Zasigurno ste dosad imali priliku isprobati različite vrste dezinfekcijskih sredstava na javnim mjestima. Gotovo da više nema kafića, restorana, trgovine ili zdravstvene te obrazovne ustanove gdje se na ulazu ne nalaze dezinficijensi za ruke.
Većina ljudi poprska tu tekućinu po rukama ne razmišljajući pritom što se doista nalazi u boci, dok istovremeno rijetko koji dezinficijens na ulazima ima istaknutu deklaraciju, što je zakonska obveza.
Liječnici sve češće prijavljuju slučajeve u kojima im dolaze pacijenti s ranama na rukama, a mnogi i s pitanjem – štiti li ih sveprisutna tekućina od koronavirusa i jesu li ta sredstva uopće ispravna?
Novinari Slobodne Dalmacije proveli su eksperiment na širem splitskom području, gdje su posjetili nekoliko javnih prostora, a rezultat njihove kontrole u najmanju je ruku - zastrašujući. Testirali su raskuživače u zdravstvenim ustanovama, trgovinama, kafićima i poštanskim uredima, a obišli su i nekoliko bankomata, koji su i inače velik izvor zaraze.
Kristina Stedul Fabac/PIXSELL
Tekućina u sumnjivim ambalažama
Građani su najviše sumnjičavi prema dezinfekcijskim sredstvima koja na bocama imaju rukom ispisane etikete, a takvih nije nedostajalo ni prilikom ovih obilazaka, kao ni onih koji na boci, ili pak aparatu iz kojih ih špricate po rukama, nisu imali ama baš nikakve deklaracije.
Velika većina onih koji su dužni imati dezinficijens na ulazu, tu je tekućinu držala u - plastičnim bocama sredstava za čišćenje, u kojima su prije bila sredstva za pranje stakala, odstranjivanje masnoće, pa čak i kamenca, dok se, primjerice, u zdravstvenim ustanovama nalaze prazni aparati bez ikakve tekućine, a kamoli istaknute deklaracije, piše Slobodna Dalmacija.
Poseban su problem, a malo ih tko u javnosti spominje, bankomati, koji se često, s koronom ili bez nje, nazivaju izvorima bakterija i zaraze. U velikome broju slučajeva naočigled su prljavi pa se postavlja opravdano pitanje: zašto pored bankomata nema postavljenih dezinfekcijskih sredstava?
Građani Splita s kojima su novinari imali priliku razgovarati izrazili su sumnju u ispravnost raskuživača na javnim prostorima, strahujući kako je tu riječ tek o razblaženim, vodenastim sredstvima upitne kvalitete.
Emica Elvedji/PIXSELL
Najgore u - zdravstvenim ustanovama
"Rijetko sam gdje na ulazima vidjela dezinficijens koji ima deklaraciju, uglavnom je riječ o pakiranjima koja nemaju veze s originalnom bocom. Često ta sredstva nemaju mirisa, nerijetko znaju smrdjeti i na klor, zapravo rijetko sam gdje naišla na sredstvo koje ima miris pravoga dezinficijensa", ispričala je za Slobodnu jedna sugovornica.
"Nedavno sam u jednoj banci ostala zaprepaštena kada sam ugledala bocu za dezinfekciju ruku. Ta je boca bila bijele boje, plastična, a vanjski dio se toliko crnio, valjda od ruku ljudi koji ga uzimaju, da se meni gadilo to uopće dotaknuti, a kamoli pošpricati po svojoj koži", rekla je druga.
Novinari Slobodne Dalmacije, koji su jučer patrolirali po Splitu, kažu kako su raskuživače s istaknutom deklaracijom zatekli u nekoliko prodavaonica mješovite robe te u jednoj kladionici, dok oni koji bi trebali biti predvodnici poštovanja zakona, zakon itekako krše.
Riječ je o medicinskim ustanovama i ambulantama, gdje sredstva za dezinfekciju stoje na zidovima u plastičnim prskajućim aparatima, bez ikakve oznake, a kamoli vidljive deklaracije. Da stvar bude gora, u jednoj je zdravstvenoj ustanovi aparat za dezinficiranje ruku bio potpuno prazan, dok je u drugoj zamalo otpao sa zida, a iz njega je izlazila gusta bijela pjena.
Na ulazu u jedan poštanski ured novinari su naišli na malu plastičnu bocu, na kojoj je bilo ručno ispisano: "sredstvo za dezinfekciju ruku", dok na nekim javnim mjestima doslovno nisu vidjeli ništa - nije uopće bilo dezinficijensa.
Borna Filic/PIXSELL
Osoblje vam mora dati informacije
Iz svega navedenoga razvidno je da se rijetki pridržavaju uputa i zakona. Naprotiv, velika većina njih svjesno ih krši, dok građani istovremeno po svojoj koži prskaju sumnjiva sredstva koja često ostavljaju posljedice na zdravlje kože, piše Slobodna Dalmacija.
Iz Nastavnoga zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije izjavili su da je stavljanje biocida na tržište regulirano Uredbom (EU) br. 528/2012. Deklaracija biocidnoga proizvoda koji se stavlja na raspolaganje mora biti na njihovu službenom jeziku ili jezicima.
"Svaki dezinficijens mora imati deklaraciju koja mora sadržavati sve informacije o proizvodu, a ako se prepakiraju iz velikih pakiranja, treba osigurati sljedivost u deklaracijama. Važno je napomenuti da građani uvijek za sve mogu postaviti pitanja osoblju prodavaonice ili drugoga javnog prostora, a informacija im se mora predočiti. Ako vam ne žele dati sve pravovaljane informacije, prijava se može podnijeti državnom inspektoratu i sanitarnoj inspekciji", navode u Zavodu za javno zdravstvo.
Goran Kovacic/PIXSELL
Pacijenti se žale na 'žive' rane
A koliko su za zdravlje ljudi opasni dezinficijensi bez deklaracije? Iz Zavoda su rekli kako je o opasnosti teško govoriti općenito, jer ona ovisi o prirodi preparata koji se koristi. Češće je riječ o neučinkovitosti, jer ako je koncentracija aktivne tvari preniska, preparat nije učinkovit, objasnili su za Slobodnu Dalmaciju.
S druge strane, jedna splitska dermatologinja, čiji su podaci poznati redakciji Slobodne, izjavila je da joj se zadnje vrijeme sve više javljaju ljudi s upalnim problemima.
"Puca im koža, imaju rane i ostale tegobe, a one im se događaju baš zbog prečeste uporabe dezinficijensa. Imali su baš žive rane, kraste, bole ih ruke... Građani bi zbog svojega zdravlja, premda smo svi svjesni da je to nekada i neizvedivo, trebali pročitati deklaracije tih sumnjivih proizvoda i na vlastitu odgovornost ih koristiti. Ali ne u velikim količinama i sumnjive ispravnosti", poručila je dermatologinja.
