Kožne alergije vrsta su kožnih bolesti koje uzrokuju različiti alergeni, a u nastanku veliku ulogu imaju i alergijski mehanizmi. One su zapravo oštećenje tkiva koje nastaje kao posljedica djelovanja tvari koje se oslobađaju iz stanica mastocita.
Postoji nekoliko različitih vrsta urtikarije
Urtikarija ili koprivnjača manifesira se ograničenim plakovima na koži koji svrbe. Ona nastaje radi aktivacije mastocita i bazofila u dubokom sloju kože, dermisa te u potkožnom tkivu. Edemi mogu nastajati na čitavoj koži, licu, usnama ili spolovilu. Urtikarija može biti pražena angiodemom koji može biti opasan po život ako dođe do opstrukcije dišnih puteva.
Glavni razlog nastajanja koprivnjače je opuštanje histamina, bradikina i drugih tvari u površnom sloju dermisa. Etiologija bolesti je različita te ovisi o tome radi li se akutnoj, kontaktnoj, fizikalnoj ili kroničnoj urtikariji. Uzrok urtikarije mogu biti različiti stimulusi kao što je određena hrana (ribe, školjke, jagode, konzervansi, umjetne boje u hrani i drugo) ali i analgetici, lijekovi i otrovi.
Akutna urtikarija je bolest kod koje na koži izbijaju promjene koje se nazivaju urtike. Promjene na koži jako liče na reakcije koje nastaju kada dođe do kontakta s koprivom radi čega dolazi i naziv koprivnjača. Urtike koje nastaju izdignute su od kože, crvenkaste ili blijede. Oblici i veličina ovise o dodiru i jačini reakcije. Uz to se pojavljuje jak svrbež i u nekim slučajevima peckanje kože. Urtike nastaju neposredno nakon dodira i mogu trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati. Cijelo vrijeme trajanje crvenila je popraćeno svrbežom koji se pojačava na dodir. Akutna urtikarija se može dogoditi nekoliko puta u danu sama od sebe ili nakon dodira, a može se pojavljivati periodično, bez obzira na uzrok nastanka. Ako se radi o akutnoj urtikariji, ona se prestaje pojavljivati nakon šest do osam tjedana. Svaka urtikarija koja se pojavljuje u dužem periodu od toga smatra se kroničnom. Akutna bolest je češća nego kronična.
Kontaktna urtikarija se pojavljuje na mjestima kontakta s toksinima koji izazivaju reakciju. Primjer za to su toksini biljaka kao što je kopriva, toksini morskih životinja, kukaca, lijekova i slično.
Fizikalna urtikarija pojavljuje se bez sudjelovanja imunoloških mehanizama. Ona nastaje nakon podražaja - dodira, pritiska, hladnoće, vrućine, kao reakcija na sunčeve svjetlosti. Može se pojaviti i uslijed povišenja tjelesne temperature ili fizičkog napora. Uglavnom se pojavljuju samo na mjestima podražaja, lokalizirane su i nema općih simptoma.
Kod kronične koprivnjače se najčešće nikada ne zna uzrok
Kronična urtikarija je svaka koprivnjača koja se pojavljuje duže od šest tjedana. Ona se za razliku od akutne češće javlja kod odraslih nego kod djece, a posebice je česta kod žena u srednjoj životnoj dobi. Ona je dijagnostički i terapijski problem. Kroničnu urtikariju dobije od 0.1 do 3% cjelokupne populacije, a prosjek trajanja je od tri do pet godina, dok kod 20% bolesnika može trajati oko 20 godina. Uz pojavljivanje urtika pojavljuje se i oticanje. Tek se u 20-ak posto slučajeva uspije dokazati pravi uzrok bolesti. Najčešće to budu lijekovi, nesteroidni antireumatici, konzervansi, aditivi, infekcije kao što su hepatitis B i C, kronični sinusitis i slično. Uzrok u ovom slučaju mogu biti i malihnomi unutarnjih organa ili naprosto reakcije na hladnoću, vrućinu, svjetlo, pritisak, vibraciju i vodu. U čak 80% slučajeva uzrok je potpuno nepoznat.
Idiopatska kronična urtikarija je ona kojoj se ne može naći uzrok. Doduše, istraživanja pokazuju kako se kod nekih bolesnika s urtikarijom može prepoznati postojanje autoantitijela na stanici mastocita, što govori u prilog autoimunoj bolesti. Kako bi se to otkrilo potrebno je izvesti autologni kožni test serumom na koži bolesnika.
Temelj liječenja su antihistaminici
Svi uzroci urtikarije (akutne ili kronične) trebaju se liječiti. Prije svega se treba prekinuti sa korištenjem namirnica ili tvari koje bi mogle biti uzrokom. Kod mnogih bolesnika je korisno korištenje hladne umjesto tople vode, izbjegavanje češanja i nošenje široke odjeće. U većini slučajeva se preporučuje korištenje antihistaminika koji se moraju uzimati redovito, a ne samo po potrebi. Kod jakih simptoma se primjenjuju kortikosteroidi no oni se ne smiju dugo koristiti. Kod mnogih bolesnika nema pravog načina liječenja jer se ne zna niti sam uzrok, te se jedino preporučuje izbjegavanje tvari ili dodira koji stvaraju reakciju.
