Ova bolest javlja se nakon ubrizgavanja životinjskoga seruma u terapijske svrhe odakle i dolazi njen naziv. Može se pojaviti i u drugim oblicima imunoterapije, kao što je primjena seruma protiv zmijskog otrova.
Što je serumska bolest?
Serumi imaju zaštitnu funkciju jer sadrže antigene koji stvaraju imunokomplekse s protutijelima primatelja. Serumska bolest zahvaća krvne žile i ostale organe: kožu, potkožno tkivo, zglobove, bubrege, srce i pluća. Serumska bolest se danas pojavljuje razmjerno rijetko i blagog je tijeka.
Simptomi serumske bolesti
Znakovi serumske bolesti ovise o veličini imunokompleksa i mjestu njihova taloženja. Najčešće se pojavljuju između 7. i 15. dana nakon ubrizgavanja seruma.
Glavni simptomi su:
- povišena temperatura
- bolovi u mišićima i zglobovima
- osip
- povećanje limfnih čvorova i slezene
- bjelančevine u mokraći
Ako je osoba nakon uzimanja lijeka uzimala taj isti lijek, za pojavu simptoma trebat će kraće vrijeme. Prvi znakovi su crvenilo iosip na mjestima gdje je dan lijek kao i povišena tjelesna temperatura. U oko 50 % oboljelih javljaju se bol i oticanje zglobova. Osip se pojavljuje u 90 % oboljelih od serumske bolesti.
Uzroci ove bolesti
Ovu bolest može potaknuti korištenje lijekova ili bolesti koje niste preboljeli do kraja, kao što su dugotrajne infekcije te autoimune bolesti. Uzrok može biti i osjetljivost na neke antibiotike kao što su penicilin i cefalosporin.
Uzročnici serumske bolesti su brojni i mogu biti proteinske i neproteinske strukture.
Proteinski derivati koji mogu uzrokovati serumsku bolest su:
- antitetanusni serum
- antidifterični serum
- serum protiv zmijskog otrova
- serum protiv gangrene
- serum protiv botulizma
- cijepiva
- enzimi
- hormonski lijekovi
Neproteinski derivati su:
- penicilinski lijekovi
- aspirin
- prokainamidi
- tiouracil i mnogi drugi lijekovi
Liječenje serumske bolesti
Za ovu bolest nema specifičnih laboratorijskih testova. Nakon dijagnoze se mogu naći povišene koncentracije imunskih kompleksa. Krvna slika može pokazati ubrzanu sedimentaciju eritrocita i povećan broj eozinofilnih leukocita u krvi, a u slučaju oštećenja bubrega proteine, hijaline cilindre i eritrocite u urinu.
Najbolji način liječenja je odmah prestati uzimati lijek koji je uzročnik bolesti. U lakšim oblicima, kada dođe do promjena na koži, daje se aspirin ili glikortikoidni lijekovi dva tjedna. U slučaju teže bolesti i oštećenja bubrega, srca i živčanog sistema lijekovi se primjenjuju do mjesec dana.
Najbitnije je prepoznati simptome i serumsku bolest na vrijeme te ju liječiti na pravilan način. Dvije trećine oboljelih od serumske bolesti izliječi se bez trajnih oštećenja. U težim oblicima bolesti i u slučaju nepravilnog liječanja, može doći do fibroze bubrega i srčanog mišića. Možemo reći da ova bolest nije smrtonosna jer su slučajevi smrtnog ishoda od ove bolesti 0,007 %.
