Afazija je stečeni gubitak ili poremećaj govora, koji smanjuje mogućnost razumijevanja ili izražavanja (ekspresiju) riječi. Poremećaj je posljedica oštećenja funkcije centara za govor.
Najčešće pogađa odrasle osobe koje su doživjele moždani udar, ali isto tako može biti i posljedica tumora mozga, infekcije, ozljede glave ili različitih demencija.
S ovom bolešću se bore i druge poznate osobe, poput Sharon Stone, Emilije Clark i Randyja Travisa.
Vrste afazije
Glavne vrste afazije su Brocina afazija (motorna ili ekspresivna) i Wernickeova (senzorna) afazija.
Motorna ili Brocina afazija je nemogućnost pronalaženja odgovarajućih riječi u određenom trenutku kada nešto želimo reći, dok je mogućnost razumijevanja očuvana. Javlja se oduzetost desne strane tijela, ruke ili noge. Osoba postaje nijema i nema mogućnosti izvođenja svjesnih, namjernih pokreta govornih organa te ne može ponavljati niti najmanje govorne jedinice.
Senzorna ili Wernickeova afazija je nemogućnost prepoznavanja riječi ili smislenih vidnih i taktilnih informacija, ali je produkcija govora uglavnom očuvana. Poremećaja prati nerazumijevanje izgovorenih riječi, dok sluh ostaje dobar. Osoba nema problema s govorom i izgovaranjem. U ovoj situaciji oštećenje može biti blago te osoba razumije o čemu se govori, ali može biti vrlo teško za nju jer nikako neće razumjeti pojedine riječi izvan rečenice.
Uz glavne vrste je ponekad moguća i popratna nesposobnost pisanja (agrafija), nesposobnost čitanja (aleksija), nesposobnost računanja (akalkulija) kao i nerazumijevanje vlastitog ili tuđeg govora te zamjenjivanje riječi (parafazija).
Uzroci afazije
Iako je jedan od najčešćih uzroka afazije moždani udar, uzročnici mogu biti i bolesti krvnih žila (embolija, tromboza, krvarenja), tumori, infekcije, traume,
demencije (Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, Pickova bolest itd.)
Kao posljedica se javlja oštećenje funkcije centara za govor u lijevoj hemisferi mozga. Tip jezičnih poteškoća ovisi o lokalizaciji i veličini oštećenja mozga.
Simptomi afazije
Simptomi afazije se mogu prepoznati kod osobe kroz nepovezan i besmislen govor, otežano razumijevanje jednostavnog govora, smetnje u pisanju, čitanju i/ili računanju, nemogućnost stvaranja novih riječi, otežano imenovanje predmeta u okolini, otežano prisjećanje otprije poznatih pojmova te će im biti potrebno duže vrijeme za odgovoriti na jednostavna pitanja.
Kada se primijeti da se neki od ovih simptoma učestalo ponavljaju, važno je reagirati na vrijeme i zatražiti savjet liječnika kako biste utvrdili je li riječ o afaziji.
Dijagnoza i liječenje
Kod ovog poremećaja se potpuni oporavak događa vrlo rijetko ili gotovo nikada.
Verbalna komunikacija s osobom je najjednostavniji način određivanja dijagnoze. Kroz spontani razgovor s bolesnikom možete najbolje ustanoviti povezanost rečenica osobe i moguće postojanje pogreški u imenovanju predmeta.
Različitim testovima koji se odnose na govor, imenovanje, razumijevanje, čitanje i pisanje se može utvrditi vrsta afazije i pretpostaviti ozbiljnost moždanog oštećenja, dok neurološki slikovni prikaza mozga kao što su CT ili MR, mogu otkriti lokaciju ozljede mozga i oštećenu strukturu.
Potrebno je provoditi različite govorne terapije s kojima bi trebalo početi čim se jave prvi simptomi kako bi se bolesnik čim prije oporavio.
Veliku ulogu u samom liječenju i brzini oporavka ima mjesto i veličina oštećenja u mozgu kao i opće zdravstveno stanje bolesnika te njegova suradnja u provođenju terapija.
Način komuniciranja s osobama koje imaju afaziju
Najvažnije je da se ponašate prirodno. Osobama koje pate od afazije se nemojte obraćati kao malom djetetu, radije pričajte s njom normalno i jednostavno, pri tome pazeći na stišavanje pozadinske buke koja bi mogla ometati bolesnika.
Potrudite se dati im vremena kako bi vam odgovorili te ih pohvalite za njihov trud pokušaja govorenja. Nemojte se usredotočiti samo na komunikaciju zasnovanu na govoru, pokušajte s njima komunicirati i kroz drugačije načine objašnjavanja kao što su crteži ili geste te nikako nemojte ispravljati osobu za svaku riječ koju krivo izgovori.
Pustite ih da budu neovisni te da sudjeluju u svim kućanskim poslovima i obiteljskim odlukama.
Potrudite se da im budete podrška i vjerujte u njihov napredak jer vaša nazočnost i ljubav mogu biti njihova najučinkovitija terapija.
Vježbe koje mogu pomoći
Osobe bi trebale svakodnevno provoditi vježbe kako bi se govorne i jezične poteškoće smanjile. Vježbe ne bi trebale trajati predugo jer se osobe brzo umaraju i gube koncentraciju.
Vježbe koje mogu pomoći osobi se odnose na slušanje govora, govor, brojenje, razumijevanje, pisanje i čitanje.
