Domagoj Jakopović Ribafish je bloger, novinar, hedonist, poznavatelj hrane i pića, voditelj. Iako nam je svima poznat iz neke od ovih uloga, ovo ljeto osvojio je naša srca svojim projektom#RokOtok. U spomen na svog preminulog sina Roka odlučio je plivanjem spojiti svih 50 naseljenih jadranskih otoka, a u prvoj fazi ovog projekta prošlo ljeto spojio je prvih 17 otoka.
Ribafish je osvojio otoke i naša srca dok smo navijali za mirno more i tako pokazao da je prije svega tata i čovjek koji hrabro pliva kroz život - od otoka do otoka. Njegov projekt uključio je puno djece i roditelja, a sada priprema drugu fazu projekta. Razgovarali smo s njim kako bismo provjerili kako teku pripreme jer ljeto će brzo stići, a otoka je puno.
Možeš li na početku razgovora sve nas podsjetiti zašto si plivanjem odlučio spojiti otoke?
Projekt je nastao u spomen na mog sina Roka koji više fizički nije tu s nama. Nisam znao što bih sa sobom, i s prijateljima sam osmislio projekt #RokOtok u kojem želim upozoriti na opasnosti od prevelikog korištenja elektronike, kvalitetnije provedenom vremenu roditelja i djece i važnosti ekologije za naše otoke i svijet općenito. U tri faze želim plivanjem spojiti svih 50 naseljenih jadranskih otoka, pričati s klincima i roditeljima i umjesto otići na dno, možda pokušati probati pomoći nekim drugim ljudima.
(Foto: Privatni album)
Cijela Hrvatska pratila je tvoju priču dok si plivao od otoka do otoka i svi smo navijali za mirno more. Sada kada si spojio prvih 17 otoka. Kako ti izgleda ova prva faza s vremenskim odmakom?
Hvala na navijanju, u 80 posto slučajeva ste uspjeli (smijeh). Još jednom bih htio zahvaliti vama, braći i sestrama novinarima i novinarkama što ste stali uz naš projekt i prepoznali ono što smo htjeli napraviti, zbližiti ljude i ukazati na probleme današnjice. Isto tako, kapa do poda svim donatorima i sponzorima, te pogotovo mojim udrugarima i posadi kao i svim ljudima koje smo upoznali na putovanju.
Evo upravo ležim virozan u krevetu i odrađujem mailove, pišem zahtjeve, sastavljam novu rutu, i nekako još uvijek ne vjerujem da je sve prošlo tako glatko. Fizički sam se potpuno slomio, psihički još i više, ali kad se sjetim da sam pričao pred više od 2000 djece odnosno 4000 ljudi – mislim da smo napravili nešto doista lijepo i vrijedno.
Za tri tjedna plivanja trebala je velika fizička snaga, jako puno emocija, ali i djece koja su te čekala da im ispričaš priče. Koji otok i doček je bio posebno emotivno iskustvo?
A to vam je bilo 17 divnih priča, svaka posebna i prekrasna za sebe. Amerikanci bi od toga napravili ne film, nego seriju od dvije sezone. Onako potrgani od umora, papira, birokracije, ljudi koji ti sišu energiju... mislio sam da nećemo ni krenuti, ili da ćemo svakako kasniti, ali onda je u Dubrovniku na Gružu bilo stotinu ljudi, petnaest plivača, hrpa brodova i petnaest ljudi koji su sa mnom skočili u more. I krenuli smo petnaest minuta ranije, doplivali do Koločepa i družili se s 30 klinaca.
A mi mislili da će ih biti sve skupa 100, pa smo odmah zvali da
se printa još knjiga i kupuje još poklona, jer je već na
sljedećem bilo njih 35... I tako do najvećeg broja na jednome
mjestu, njih 300 na Čiovu. Ma predivno nešto, uvijek se naježim,
a nikad neću zaboraviti kad je nakon jako teške dionice od
Korčule do Šćedra (11.500 metara) na plažu došao samo on,
četverogodišnji Grgo. Ja sam mu rekao: "Bok, zovu me
Riba i pričat ću ti o moru, otocima, prirodi i ljubavi". On mi je
pružio ruku i rekao: "Ja ću tebi pričati o Transformerima".
Starci i posada su otišli na piće, a nas dvojica smo se igrali
sat vremena. Jedva su nas rastavili...
(Foto: Privatni album)
Koja su ti tri pitanja mališana bila najslađa i najzanimljivija?
"Šta ti nemaš riblje odijelo?"
"Gdje ti je kostim?"
"Mom, is this a Summer Santa?"
Što si sve želio reći djeci i roditeljima? Što im opet želiš poručiti 2020. kada počneš plivati?
Htio sam im svima reći da paze na prirodu, cijene i poštuju ljude
koji žive na otocima, više se igraju na svježem zraku,
roditeljima da odvoje što je više moguće vremena za druženje i
djeci da sve što imaju i dobro i loše podijele sa svojim
roditeljima. Zamolio sam ih da prije spavanja zajedno pročitaju
jedno poglavlje moje knjige, zagrle i utonu u san. Mislim da je
to sav smisao ovog projekta, i to će se samo nadograđivati u
sljedećim godinama. Ove smo godine uspjeli klince zabavljati i
maknuti od ekrana na sat vremena, dogodine bismo probali to
podići na dva sata....
Znate li kada kreće druga faza? Imate li cijeli plan puta
i kako napreduju pripreme?
Druga faza kreće 5. srpnja iz Brodarice pored Šibenika. Krećemo za otok Krapanj, i sve skupa plivanjem povezujemo novih 17 otoka s ciljem na Ugljanu. Neki ljudi su zbog poslovnih i drugih obaveza izašli iz udruge, pa trenutno skupljamo nove članove, uskoro ćemo sve objaviti na našim stranicama pa bacite oko.
(Foto:
Privatni album)
Hoće li nešto biti drukčije sljedeće ljeto? Spremaš li
nastavak knjige "RokOtok"?
Trenutno je petoro ljudi u projektu, trebat će nas još. Sve se
polako kotrlja, bit će sve savršeno. Nadam se da ćemo uspjeti
nadmašiti igre, predavanja, poklone i sve što je bilo prošle
godine, sve radimo na tom planu, ali sve u svoje vrijeme...
Trenutno stvarno razmišljam i o nekakvoj nadogradnji prve knjige,
u stilu – što smo sve napravili i kako nam je bilo na prvoj
etapi, ali prvo moram izliječiti rame. Ekipa iz Biotreninga radi
na tome, držite fige da se sve dobro završi.
Krenuo sam s predavanjima kako je bilo na prvoj fazi #RokOtoka,
bio sam u dvije škole, par knjižnica, Diablogu, TEDx-u, i divno
je što se svi s nama pripremaju za nove pobjede.
Osjećaš li da si s prvom fazom projekta #RokOtok
ispunio svoju želju i je li ti srce malo mirnije?
Srce je mirnije. Bio sam svaki dan u moru s njim, puštao misli, plakao, smijao se. Na kraju, svaki zagrljaj roditelja i djece kada bismo odlazili s otoka, bio je nekakav divan znak da trebamo plivati dalje i samo razgovarati. Ako na svakom otoku ostvarimo barem jednu emociju, onda je projekt zaživio. A nakon prve godine, imamo puno više od toga. Plivamo dalje...
