Iako alkohol u našem podneblju asocira na slavlje i veselje, na svakodnevnog suputnika bez kojeg nema druženja i opuštanja, alkohol je ozbiljna prijetnja za mnoge.
Od ovisnosti o alkoholu u Hrvatskoj boluje čak 250.000 ljudi. To ne znači da ti ljudi samo učestalo piju, što je česta percepcija o alkoholizmu, nego je njihovo obiteljsko, društveno i poslovno funkcioniranje teško oštećeno kao i njihova ličnost.
Te osobe nisu sposobne obavljati svoje obaveze, niti sudjeluju u uobičajenim svakodnevnim aktivnostima. One većinu svog vremena provode u razmišljanju kako i gdje se domoći alkohola te ako u tome ne uspiju, pokazuju teške fiziološke simptome ustezanja.
Samo mali broj se liječi
"Često se misli da ovisnici o alkoholu imaju slab karakter ili samo loše navike. No, ovisnost je bolest. I to teška bolest. No, nasreću, može se liječiti. Nekada se smatralo da ovisnik uvijek ostaje ovisnik, ali danas znamo da se ovisnost može liječiti i izliječiti te je to znanstveno dokazano. Osobe koje zahvaljujući tretmanu uspiju apstinirati dvije godine, u većini slučajeva u potpunosti gube žudnju za alkoholom i oporavljaju se, a to znači da se oporavlja i njihovo socijalno funkcioniranje", kazao je za Net.hr dr. Ante Bagarić, psihijatar iz Klinike za psihijatriju Vrapče koji ima golemo iskustvo u radu s ovisnicima. Ipak, ovaj liječnik radi s manjinom, jer se samo deset posto svih ovisnika odluči na liječenje.
Iako je u Hrvatskoj alkoholizam ozbiljan problem, treba razlikovati ovisnost od zlouporabe, ističe dr. Bagarić. Ljudi koji zloupotrebljavaju alkohol prekomjerno piju, no to ne oštećuje njihovo radno, obiteljsko ili socijalno funkcioniranje do značajne mjere te osobi ne izaziva značajnu patnju kako to čini ovisnost.
Oni se nose sa životnim izazovima, no zlouporaba može u bilo kojem trenu skliznuti u ovisnost. Uz 250.000 ovisnika o alkoholu u Hrvatskoj još je oko 300.000 ljudi koji zloupotrebljavaju alkohol, a smatra se da je taj broj još porastao tijekom pandemije zbog izazova koje je donijela. Trideset posto svih smrti u prometu izazvano je alkoholom, kao i 20 posto svih posjeta Hitnoj službi, otkriva dr. Bagarić. Te brojke ukazuju na širinu problema.
Za one sudionike koji su češće pili kod kuće pokazalo se da su nešto tužniji i pesimističniji od onih koji su pili u kafiću ili pubu. Istraživači su utvrdili da depresivni ljudi, koji su često pili kod kuće, koriste alkohol kako bi se nosili s negativnim osjećajima. Ovo istraživanje je u skladu s istraživanjem koje je pokazalo da pijenje alkohola kod kuće može biti destruktivna ili problematična metoda suočavanja s problemima.
Dva do tri pića dnevno
"Ovisnikom se može smatrati žena koja pije više od dva pića dnevno i muškarac koji pije više od tri pića dnevno svaki dan. Često me pitaju nije li to premala brojka da bi se definirala ovisnost, no moramo uzeti u obzir da to ove osobe čine svaki dan tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Osoba koja nije ovisnik možda će nekada popiti i više od tog broja, no nikada to neće moći raditi više dana zaredom", objašnjava dr. Bagarić zašto ne možemo otpisati vjerojatnost ovisnosti, čak i ako se čini da osoba pije "umjereno".
To je važno zato što alkohol uništava samu bit onoga što mi jesmo. Ovisnicima prestaje biti važno ono što im je nekada bilo važno, imaju poseban moralni kod – prestaju se pokoravati socijalnim normama, ulaze u rizike, kradu novac od bližnjih kako bi zadovoljili svoju potrebu, krše zakone.
Njihov svijet nestaje - ljubavni, seksualni, radni - sve se vrti oko alkohola. Ne mogu preuzeti odgovornost zbog strukture svoje ličnosti, treba im podrška i ne mogu bez pohvale drugih ljudi.
"Alkohol služi da potopi superego tj. unutrašnjeg sudca kojeg možemo usporediti s rigidnim ocem koji kritizira, zapovijeda i kažnjava. Ta mučna pravila i ograničenja odmalena ugrađujemo u svoj self, u svoje ja, a svaka čaša alkohola nas od njih oslobađa. To je u jednu ruku oslobađajuće, ali kad se superego uništi alkoholom, ovisnici više ne znaju tko su jer nedostaje dio selfa. A ego ne zna kuda bi bez superega, dijela naše psihe koji propisuje pravila za život", objašnjava dr. Bagarić, otkrivajući kako je to upravo razlog zašto su ovisnici toliko okrenuti drugim ljudima da ih potvrde, daju im podršku, pokažu naklonost i ljubav i za to su spremni manipulirati, dodvoravati se pa čak i zaljubljivati se i odljubljivati preko noći.
Nerealna očekivanja
Ne smijemo osuđivati ljude koje su razvili ovu bolest, nego pokazati razumijevanje, ali i postaviti zdrave granice jer one daju mogućnost za oporavak.
"Ovisnost često nastaje zbog nerealnih očekivanja. Djeca dok odrastaju često budu pod strašnim pritiskom da moraju biti najbolja, pritom se naprežu i trude, a onda gube samopoštovanje. Imaju nerealnu sliku o sebi koja im je nametnuta izvana. Za liječenje ovisnosti potrebno je da budemo realni, da shvatimo da smo za nešto dobri, a za nešto nismo i da nije moguće da smo u svemu najbolji. A djeca danas često odrastaju s tim terorom – primjerice da moraju proći s 5.0. Kada osjećaju ovaj pritisak okoline, posebno obitelji, ovisnici alkohol koriste kao bunt, njime se nose s osjećajima koje ne mogu slobodno izraziti", objašnjava dr. Bagarić i dodaje da je ovisnost obiteljski problem i to na više razina. S jedne strane pogađa cijelu obitelj, ali s druge nastaje kao rezultat obrazaca koji u obitelji mogu postojati generacijama.
Nezadovoljene potrebe
"Generacijama može postojati određena vrsta pritiska ili zahtjeva u obitelji, no neke generacije ili članovi budu snažniji, mogu više izdržati pa ne pokleknu. No, neko dijete, primjerice, ne može izdržati agresiju i njegov se self slomi. Na primjer, dijete vidi da roditelj nešto krivo radi, nema resursa da ga sruši i onda popije pet piva i tako posredno stvara isti učinak za koji nije imalo snage. Kemija pomaže da naši ogromni problemi barem na trenutak nestanu. A problemi proistječu iz dubinskih potreba koje nisu zadovoljene. One su duboko zakopane u selfu i ako nisu zadovoljene možemo se okrenuti samomedikaciji, odnosno samoliječenju određenim kemijskim tvarima, uključujući i alkohol", pojašnjava dr. Bagarić.
On također stiče da upravo zato cijela obitelj treba biti svjesna uzroka ovisnosti i uključiti se u proces promjene. Ona nije laka, ne događa se preko noći, no na tisuće izliječenih ovisnika o alkoholu dokazuju da je promjena moguća.
