Istražujući ulogu dopamina u alkoholizmu, znanstvenici su otkrili zašto je ovisnicima toliko teško držati se podalje od boce. Objavljujući svoja otkrića u Proceedings of the National Academy of Sciences, istraživači sugeriraju da kada alkoholičar prestane piti, mijenja se sposobnost mozga da koristi dopamin i remeti način na koji je povezan sustav nagrađivanja.
Stimulira dopamin, ali cijena je mračna
Kao i mnoge druge droge, poznato je da alkohol potiče proizvodnju kemijskog glasnika zvanog dopamin koji aktivira takozvani centar za nagrađivanje u mozgu. Prethodne studije o prirodi ovisnosti otkrile su da je ovaj dopaminski odgovor značajno smanjen kod alkoholičara, što dovodi do potrebe da piju više kako bi osjetili ugodu.
Ovo smanjenje razine dopamina uzrokuje ono što je poznato kao hipodopaminergičko stanje, iako se malo zna o tome što se točno događa sa sustavom nagrađivanja mozga kada alkoholičari pokušaju prestati piti i ući u razdoblje apstinencije.
Manje receptora, višak dopamina
Kako bi to istražili, istraživači su počeli s ispitivanjem moždanog tkiva preminulih alkoholičara. Otkrili su da ti mozgovi imaju manje određene vrste dopaminskih receptora nego normalni mozgovi. Nazvana D1 receptori, to su mjesta na membranama neuronskih stanica na koja se veže dopamin, uzrokujući buđenje tih neurona. Bilo kakvo smanjenje ovih receptorskih mjesta stoga bi moglo smanjiti reakciju mozga na dopamin, objašnjavajući time zašto alkohol ne zadovoljava.
Osim toga, otkriveno je da ovi mozgovi imaju manje prijenosnih mjesta za dopamin, što omogućuje da se sav neiskorišteni dopamin ponovno usisava i reciklira. Dakle, kao i kod D1 receptora, nestanak ovih mjesta vjerojatno će spriječiti sposobnost mozga da koristi dopamin.
Autori studije također primjećuju da mozgovi preminulih alkoholičara nisu pokazali smanjenje D2 receptorskih mjesta, koji se vežu s dopaminom kako bi inhibirali, umjesto da pobuđuju neurone. Sve u svemu, ovi dokazi objašnjavaju kako alkohol prigušuje centar za nagrađivanje u mozgu, tjerajući osobe ovisne o alkoholu da neprestano traže stimulaciju u piću.
Ispočetka sve u redu, ali kad krene apstinencija...
Zatim su autori studije pokušali odrediti slijed događaja koji su doveli do ove situacije. Da bi to učinili, upotrijebili su radiografske tehnike za praćenje razine dopamina u mozgu štakora ovisnih o alkoholu kojima je nekoliko tjedana uskraćen alkohol.
Otkrili su da je razina dopamina pala tijekom prvih šest dana, potvrđujući postojeću teoriju da je akutno odvikavanje od alkohola karakterizirano hipodopaminergičkim stanjem. Zanimljivo je da je tijekom ovog početnog razdoblja dostupnost dopaminskih receptorskih mjesta i prijenosnih mjesta bila normalna.
Međutim, nakon tri tjedna, istraživači su primijetili da su razine dopamina zapravo bile povišene, što ih je iznenadilo, jer se broj dostupnih receptorskih i transportnih mjesta naglo smanjio, tako da su mozgovi štakora nalikovali onima preminulih ljudi alkoholičara. Ovo povećanje izvanstaničnih razina dopamina objašnjava se činjenicom da se manje dopamina može vezati na receptorska mjesta, pa stoga više ostaje neiskorišteno u prazninama između neurona.
Višak dopamina
Značajno je da su nakon tri tjedna štakori pokazali stalne učinke na ponašanje povezane sa žudnjom za alkoholom. Kao takvi, autori studije zaključuju da, iako akutno odvikavanje od alkohola može biti povezano s hipodopaminergičkim stanjem, produljena apstinencija zapravo dovodi do hiperdopaminergičkog stanja – što znači da su razine dopamina u mozgu više od normalne. Ono što je ključno, kažu da su oba ova stanja reprezentativna za nefunkcionalan sustav nagrađivanja i stoga povećavaju ranjivost osobe da se vrati alkoholu.
