Gripa
Između tri i pet milijuna ljudi diljem svijeta svake godine teško obolijeva zbog virusa gripe, što rezultira s 250.000 do 300.000 smrtnih slučajeva. To je nevjerojatno mnogo ljudi, iako je, gledajući postotak, riječ o niskoj brojci.
No tu pričamo o sezonskoj gripi, a što kad napadnu one koje čiji su nosioci životinje? Neki podtipovi virusa ptičje gripe smrtonosni su za ljude, pa je recimo virus H5N1 pobio desetke milijuna ptica, a kod ljudi uzrokuje smrtnost u 60% slučajeva. Uz to, brzo mutira pa ne bi dugo trajalo dok ne bi postao lako prenosiv.
O virusu H7N9 ne znamo puno, osim da mu je smrtnost kod ljudi oko 22%, no problem je u tome što se prenosi s ptica koje uopće ne djeluju bolesno.
I ne zaboravimo epidemiju svinjske gripe, točnije virusa H1N1, od koje je između travnja 2009. i svibnja 2010. godine umrlo 18.000 osoba.
Zaraze koje uzrokuju proljev
Proljev se nalazi na prvom mjestu uzroka smrtnosti kod djece mlađe od pet godina diljem svijeta. Zaraze koje uzrokuju proljev pogađaju svake godine oko 1.7 bilijuna ljudi, od čega umre 801.000 djece.
Proljev iscrpljuje organizam i liši ga potrebnih tekućina i soli, pa oboljeli lako umiru od teške dehidracije.
Najčešći uzročnik proljeva je rotavirus kod djece, te norovirus kod odraslih. No tu su i drugi bakterijski i virusni uzroci, te su kolera, salmonela i hemoragijska (mišja) groznica tek neki od mogućih izvora vrlo zaraznih bolesti koje uzrokuju proljev.
Zaraze se najlakše prenose putem izravnog ili neizravnog kontakta s fekalijama, a ako zaražena osoba isprazni crijeva blizu izvora vode, ona će automatski postati zaražena. Ako drugi ljudi budu pili tu vodu, oni se mogu zaraziti, a ako se koristi za navodnjavanje, sve namirnice koje će odonuda potjeći će također stvoriti neizravnu izloženost virusu.
Iako se većina smrtnih slučajeva uzrokovanih proljevom događa u zemljama u razvoju koje nemaju pristup čistoj vodi, mutiran ili otporan na lijekove tip virusa može ozbiljno pogoršati stanje i zaraziti mnogo ljudi i u razvijenim zemljama.
Tuberkuloza
Ova bakterijska infekcija pogađa dva bilijuna ljudi godišnje, te od nje umre 1.3 milijuna osoba. Jednom kad je netko izložen zarazi, čovjek ne mora odmah postati bolestan. Ustvari, bakterija može mirovati i nekoliko godina prije nego uzrokuje bolest. I premda tuberkuloza nije zarazna dok je u asimptomatskoj, tj. latentnoj fazi, može prerasti u aktivnu infekciju u bilo kojem trenutku.
Jednom kad se počnu ispoljivati simptomi, pluća su prvi organ 'na udaru'. Ono što može zvučati kao dosadan kašalj ili slabost lako može prerasti u snažnu bol u prsima i iskašljavanje krvi. Ako tuberkuloza počne zahvaćati druge dijelove tijela, može uzrokovati i bol u zglobovima, ometanje rada jetre ili bubrega, meningitis ili teške upali i nakuupljanje tekućine oko srca.
Tuberkuloza se širi zrakom , tako da ako ste u blizini nekoga tko je ima aktivnu infekciju, dok kašlje, kiše ili čak i priča u vašoj neposrednoj blizini, može vas zaraziti. Svi koji imaju oslabljen imunitet, dijabetes, nezdravo se hrane, puše ili rade u prenapučenim i nehigijenskim uvjetima, imaju više šanse da će se razboljeti.
Nažalost tuberkuloza se ne može liječiti tek uzimanjem antibiotika. jer mnogi spojevi koji je uzrokuju otporni su na većinu oblika liječenja, pa svi oboljeli moraju godinu i pol uzimati veliki koktel lijekova. No i dalje stopa smrtnosti za tuberkulozu otpornu na lijekove iznosi 80%, a i sama ta vrsta se sve više širi, što pak znači i općenito veći broj smrtnih slučajeva.
Bolesti dišnog sustava
Epidemija SARS-a, tj. teškog akutnog respiratornog sindroma, 2003. godine proširila se na 24 zemlje na četiri kontinenta. SARS je ubio 774 osobe od 8.098 zaraženih (9.5%), koje su se zarazile tijekom međunarodnih putovanja. Bolest se manifestirala simptomima sličnim gripi, kao što su groznica i bolovi u mišićima, no većina slučajeva prešla je u upalu pluća ili otkazivanje bubrega, što su stanja opasna za život. Zahvaljujući međunarodnoj suradnji i brzom djelovanju epidemija je zaustavljena svega pet mjeseci nakon prve prijave.
Srednjeistočni respiratorni sindrom ili MERS zabilježen je pak u 20 zemalja otkad se prvi put pojavio 2012. godine. Od 837 potvrđena slučaja, čak je 291 osoba umrla. Virus se može prenositi uz pomoć šišmiša i/ili deva, a simptomi i komplikacije su vrlo slični onima u slučaju SARS-a, iako je nedostatak zdravstvene infrastrukture u područjima zahvaćenim zarazom mogući razlog zašto je smrtnost (30%) toliko viša u ovom slučaju.
Antimikrobna otpornost
Otkriće antibiotika jedno je od najvećih postignuća u povijesti, no neodgovorno korištenje ovaj blagoslov pretvorilo je u prokletstvo. Naime, kad se ne uzimaju kao što je propisano, antibiotici ne mogu ubiti sve bakterije. One koje prežive već su tad bile izložene antibiotiku i nisu ubijene, pa uspijevaju mutirati u tolikoj mjeri da se u budućnosti mogu oduprijeti tim istim antibioticima. Znači svaki put iznova kad ne popijete sve antibiotike do kraja, u vašem organizmu dolazi do mutacije bakterija koje postaju otpornije na sve veći broj lijekova.
To je ukratko razlog zbog čega su infekcije kao što je MRSA (uzrokovana zlatnim stafilokokom) postala problem modernog društva. Samo u SAD-u više od dva milijuna Amerikanaca svake godine razvije otpornost na lijekove, zbog čega na kraju premine njih 23.000.
Iako su cjepiva i higijena eliminirali velik broj infekcija i širenja zaraza u razvijenim zemljama, antimikrobni lijekovi imali su ključnu ulogu u zaustavljanju širenja bolesti, a Svjetska zdravstvena organizacija čak je 2014. godine u jednom priopćenju izjavila da post-antibiotska era više nije nikakva apokaliptična fantazija već vrlo moguć scenarij za 21. stoljeće.
No nisu bakterije jedine koje se susreću s ovim problemom, jer se on počeo povaljati i u slučajevima virusa, gljivica i parazita, te sve više tradicionalnih tretmana ne 'pali'. Najbolji primjeri, premjda ne i jedini, su: infekcija urinarnog trakta, tuberkuloza, malarija, HIV, gripa i gonoreja.
Alexander Flemming otkrio je penicilin davne 1928. godine, a kad je 1945. za to otkriće primao Nobelovu nagradu u svojem govoru zahvale upozorio je da se ne bi trebalo pretjerivati s uporabom antibiotika, budući da bi se mogle jednostavno stvoriti otporne bakterije što bi imalo katastrofalne posljedice. Seadmdeset godina poslije, možemo samo reći da je bio u pravu.
