U nastojanju da smanjimo upotrebu plastike za jednokratnu upotrebu, mnogi su se okrenuli alternativama poput papirnatih, metalnih, staklenih i slamki na biljnoj bazi. No, je li izbor između njih doista jednostavan?
Jesu li papirnate slamke otrovne?
Možda ste se susreli s ovim problemom: naručite smoothie ili ledenu kavu, a piće vam posluže s papirnatom slamkom. Nakon nekoliko gutljaja, slamka omekša i počne se raspadati, ostavljajući za sobom mokru, kašastu masu. Papirnate slamke postale su gotovo sveprisutne u ugostiteljstvu kao odgovor na potrošačku reakciju protiv plastike. Iako se ne zadržavaju u okolišu stotinama godina poput plastičnih, papirnate slamke imaju svojih nedostataka.
Studija sa Sveučilišta u Antwerpenu, objavljena u časopisu Food Additives and Contaminants, analizirala je 39 različitih marki slamki izrađenih od različitih materijala, uključujući papir, bambus, staklo, nehrđajući čelik i plastiku. Rezultati su pokazali da su papirnate slamke najčešće sadržavale per- i polifluoroalkilne tvari (PFAS), poznate i kao "vječne kemikalije". PFAS su otkriveni u 90% testiranih papirnatih slamki, dok su u slamkama od bambusa pronađeni u 80% slučajeva. Nasuprot tome, niti jedna od testiranih slamki od nehrđajućeg čelika nije sadržavala ove kemikalije. Istraživači su zaključili da prisutnost PFAS-a u slamkama od biljnih materijala dovodi u pitanje njihovu ekološku prihvatljivost.
Procjene o broju korištenih slamki variraju, ali je jasno da plastične slamke predstavljaju značajan dio otpada pronađenog tijekom čišćenja plaža diljem svijeta. Iako su plastične slamke postale simbol problema plastičnog zagađenja, njihov stvarni utjecaj je manji u usporedbi s drugim oblicima plastičnog otpada, poput ribarskih mreža, koje čine značajan dio plastičnog otpada u oceanima.
Iznenađujuće, unatoč tome što su izrađene od fosilnih goriva, jedna studija iz Tajlanda sugerira da tradicionalne plastične slamke od polipropilena imaju manji ugljični otisak od bioplastičnih slamki od polimliječne kiseline (PLA), koje se smatraju biorazgradivima. Procjene o emisiji stakleničkih plinova tijekom životnog ciklusa papirnatih slamki variraju, ali neke studije sugeriraju da imaju veći relativni utjecaj na okoliš od plastičnih, uglavnom zbog korištenja zemljišta za proizvodnju sirovina.
![Image](https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/2110d954-e3b7-11ef-ad6a-829ff0affdfc/v/42bc9a34-9d0c-11eb-a404-cedfb09875dd/1280x1280-42bcbbf4-9d0c-11eb-8f97-cedfb09875dd.webp)
Koje slamke koristiti?
Ako i dalje želite koristiti slamke, bilo iz osobne preferencije ili zbog zdravstvenih razloga, najbolje bi bilo odabrati višekratne i ekološki prihvatljivije alternative. Metalne i staklene slamke često se preporučuju jer su izdržljive, mogu se koristiti više puta i ne doprinose jednokratnom plastičnom otpadu. Međutim, i one imaju svoje nedostatke – njihova proizvodnja zahtijeva veliku količinu energije, a materijali poput stakla mogu biti lomljivi, dok metalne slamke mogu promijeniti temperaturu napitka i biti nezgodne za vruće tekućine.
Zbog toga stručnjaci preporučuju izbjegavanje slamki u potpunosti, ako to nije nužno, jer je to najjednostavniji način smanjenja otpada i utjecaja na okoliš. Ako je upotreba slamki neizbježna, onda je ključno odabrati opciju koja dugoročno uzrokuje najmanje štete – primjerice, kvalitetnu višekratnu slamku koju ćete koristiti godinama.
POGLEDAJTE VIDEO: Papirnate slamke nisu dobre ni za ljude ni za okoliš: 'Mogu izazivati karcinome' Preporuka je koristiti čelične