Poriluk će odlično utjecat na vaš vid, baš kao i na vaše kosti koje će u njemu naći odličnog saveznika, ističe Healthiest foods.
Poriluk nije osjetljiv na niske temperature, pa je njegovo uzgajanje najlakše. Može se brati od početka jeseni pa sve do kraja proljeća. Zato je idealan zimi, kada izbor povrća i nije velik (ako se ne računa skupo, bezukusno i nutritivno osiromašeno umjetno uzgojeno). Najblažeg ukusa, bez ljutine, bez jakog mirisa, ne izaziva suze u očima, ali pripada vrsti luka.
Nutritivna vrijednost
Po nutritivnom sastavu sličan je svojim rođacima, ali sadrži više bjelančevina, beta-karotena i vitamina C. Sirovi poriluk odličan je izvor mangana, dobar izvor željeza, folne kiseline, vitamina C i B6. Kuhanjem se se smanjuje količina vitamina i minerala, ali kuhani poriluk ostaje dobar izvor mangana te osrednji izvor željeza, folne kiseline i vitamina B6.
Ljekovitost
Za razliku od luka i češnjaka, poriluk se koristi čitav i to ne samo kao začin, nego kao samostalno povrće. Uz minerale i vitamin C, sadrži i eterična ulja sa sumporom. Djeluju blagotvorno na dišne i probavne organe, bubrege, jetru, krv i vene. Od tih ulja potiče i miris poriluka, koji je prilično specifičan i mnogim ljudima odbojan. Kod upotrebe praziluka preporučuje se korišćenje cijelog; i bijele stabljike i zelenog lišća. U lišću, koje se često izbjegava za korišćenje, ima nekoliko puta više vitamina nego u bijelom dijelu.
Zdravstvene prednosti:
– Kod povećane štitne žlijezde preporučaju se topli oblozi od kuhanog poriluka. – Pomaže kod iskašljavanja, smiruje kašalj i blagotvorno djeluje na promuklost, upalu pluća i astmu. – Smanjuje povećanu količinu mokraćne kiseline, kolesterola i masnoće u krvi. – Poboljšava cirkulaciju i pomaže kod arteroskleroze i upale vena. – Poboljšava apetit te potiče rad probavnog sustava i crijeva. – Potiče bolji rad bubrega i izlučivanje mokraće, a pomaže kod bolova u bubrezima i bubrežnog kamenca.
