Donosimo vam priče ljudi koji su se borili s depresijom te fotografije iz vremena najtežih muka
1. 'Sjećam koliko mi je bilo teško ustati se iz kreveta svako jutro'
"Ujesen 2013 studirala sam vani, u Londonu. Borila sam se anksioznosti i depresijom gotovo dvije godine. Ova fotografija snimljena je na polovici mog studiranja. Mama mi je došla u posjet i naravno da sam bila uzbuđena, ali u sebi sam se teško borila, rezala sam se i bilo me toliko sram. Toliko smo se zabavili za tog posjeta, toliko toga smo istraživali i snimili mnogo sretnih fotografija. Ali svaki put kad vidim te fotografije sve čega se sjećam je kako mi bilo teško ustati se, pa čak i kako bih istraživala jednu od najljepših zemalja na svijetu u društvu mame"
2. 'Život mi se sveo na rutinu samoozljeđivanja'
"Prvije dvije godine studija bile su teške i za mene i za sve bliske ljude. Bio sam posve depresivan, stalno se samoozljeđivao i nisam jeo. U vrijeme ove fotografije priznao sam depresiju roditeljima ali nikome nisam otkrio koliko si ustvari štete nanosim. Život mi se sveo na rutinu samoozljeđivanja. Potom bi se nekoliko dana osjećao bolje samo da bih polako potaknuo i ponovo zatrebao svoju 'dozu'. Lijekovi su nešto smanjili kako se osjećam, ali moji osjećaji nikad nisu nestali. Bliski ljudi zaista su se namučili kako bi mi držali glavu iznad vode, ali svima koji bi me gledali sa strane, bio sam tek normalan čovjek koji se sakrio ispod stola kako bi jeftinom forom nasmijao okolinu"
3. 'Moja obitelj je bila divna ali nije slutila kroz što prolazim'
"Na ovoj slici sam imala 17 godina i nakon dugih šest mjeseci bulinga i borbe s depresijom, tjeskobom i pokušaja samoubojstva, mama je mislila kako je dobra ideja da posjetimo obitelj u New Yorku. Iako sam se provela kao nikada u životu i to s obitelji koju nisam vidjela jako dugo, i dalje sam bila depresivna i patila zbog izrazito niskog samopouzdanja. Moja obitelj je bila divna, ali nije znala kroz što prolazim, a ja im nisam htjela otkriti niti ih opterećivati svojim problemima. Bilo mi je super u New Yorku, ali ne mogu si pomoći da ne požalim što sam većinu vremena bila van sebe zbog bolesti"
4. 'Nekoliko sati prije ove fotografije pokušala sam se ubiti'
"Kada je ova fotografija snimana patila sam od teške postporođajne depresije" Ne možete to naslutiti iz fotografije, ali samo nekoliko sati prije no što snimana pokušala sam se ubiti. Ridala sam dva tjedna. Sat vremena nakon ove fotografije sam nastupila u crkvenom talent-showu kao da ništa nije bilo"
5. 'I dalje sam se smješkala i glumila svaki dan kako bih pokušala sakriti bol'
"Prvi napadaji depresije počeli su kad sam imala 14. To je bilo nevjerojatno teško vrijeme za mene. Činilo mi se kao da su strah, tjeskoba, tuga i očaj jedini osjećaji za koje sam sposobna. Bez obzira na to svaki dan sam navukla lažni osmijeh kako bi pokušala sakriti bol koju osjećam. Svako jutro sam se morala prisiliti da se ustanem, zađem iz kuće i odvučem u školu. Svima ostalima sam djelovala normalno, zdravo i sretno. Ljeti kada sam izlazila s prijateljima nosila sam duge rukave kako bi sakrila ožiljke od rana koje sam si napravila. Kad me netko pitao , rekla bih da mi je malo hladno, i ljudi su mi vjerovali jer sam se smješkala. Ali cijelo vrijeme sam bila bolesna. Nisam vidjela ništa osim tame i beznađa. Osmijeh skriva istinu"
6. 'Borila sam se s paralizirajućim samoprijezirom i stalnim napadajima panike'
"U vrijeme ove fotografije patila sam od postporođajne depresije i tjeskobe. Ne vidi se, ali sam se borila s paralizirajućim samoprijezirom, stalnim napadajima panike koji su mi uništavali probavni sustav te nedostatkom želje za životom"
7. 'Osjećala sam se posve isključenom, u staklenom zvonu vlastitog jada'
" Oko 2008. bila sam u lošem razdoblju. Osjećala sam se izgubljenom, bespomoćnom i posve nesposobnom. Sjećam se kako sam se mučila da nađem nešto što ću odjenuti za večer s prijateljicama u čemu se neću osjećati ružno. Iako sam se i dalje osjećala loše u ovoj srebrnom majici koju sam posudila u zadnji čas, grozila sam se ideje da ću propustiti izlazak ili da bi me zbog toga prijateljice manje voljele. Te večeri, sjećam se kako me tjeskoba povlačila dolje iz dubine trbuha. Ne vidi se na slici, ali osjećala sam se posve isključenom, u staklenom zvonu vlastitog jada te sam odbrojavala sate do povratka kući"
8. 'Više puta sam rekla kako bih voljela da je moj predivni sin moj nećak'
"U vrijeme ove fotografije patila sam od teške postporođajne depresije, tjeskobe, opsesivno-kompulzivnog poremećaja i PTSP-a. Ne možete uvijek prepoznati na prvi pogled, ali osjećala sam se kao da prolazim kroz pakao. U prvih nekoliko mjeseci njegova života, opetovano sam govorila kako bih željela da je moj dragocjeni sin, u kojeg sam se u međuvremenu posve zaljubila, moj nećak.
