Napadi kiselinom dosta su česta pojava u zemljama poput Indije, Kambodže, Afganistana ili Pakistana. Godišnje od njih umire oko 1.500 ljudi od kojih je 80 posto žena, a 40 posto mlađe od 18 godina. Kiselina koja se pritom koristi je ili klorovodična ili dušična ili sumporna. Unutar svega nekoliko sekundi ona otapa kožu, mast, mišiće i ponekad kosti. Mnoge žene ostaju slijepe, a neke imaju zapečaćene nosnice i deformirane uši. Zbog udisanja kiselinskih para mnoge žrtve zadobivaju i trajna oštećenja dišnih puteva.

Za razloge se takvih napada najčešće navodi povreda časti, odbijanje prosidbe ili ponude seksa, problemi vezani za obitelj i brak, miraz i sporovi oko zemljišta. Žrtve nakon napada ne ostaju samo tjelesno unakažene već i emocionalno oštećene te društveno izolirane. Posljedice su takvih zločina, nažalost, minimalne s maksimumom zatvorske kazne do 14 godina, a koje se zbog korupcije sustava ne provode te svega deset posto slučajeva dospijeva pred sud. BCC je u studenom 2012. godine prenio vijest o osakaćivanju i ubijanju 15-godišnjakinje čiji su roditelji, zaključivši da sramoti obitelju jer je pogledala dečka na motoru, djevojku prvo istukli, a potom zalili kiselinom. Ostavili su je da tako leži dva dana nakon čega je umrla.

Živjeti s posljedicama drastičnim kao što su duboki i trajni ožiljci nije ni lako niti jednostavno. Monica Singh, žrtva napada kiselinom, progovara o psihičkim i fizičkim posljedicama napada te načinu na koji je prebrodila traumu i odlučila ponovno živjeti. Njezin neuništivi duh i optimistični stav služi kao inspiracija mnogim, a kako i sama kaže: "Ljepota dolazi u moj život kada ljudi vide da živim svoj život".