Nick Hess sprve nije zapravo znao sto se dogada. "Bilo je to cudno. Jeo bih neke ugljikohidrate i odjednom sam bio glup, vulgaran".
On je neobjasnjivo postao bolestan, s bolovima u trbuhu i glavoboljom. "Svaki dan tijekom godinu dana budio bih se i povracao", kaze on. "Ponekad bi mi to doslo nakon nekoliko dana, a ponekad je bilo samo bam! Ja sam pijan".
Alkohol nije ni takao, ali nisu mu svi vjerovali. U jednom trenutku, njegova supruga pretrazila je njihovu kucu od vrha do dna kako bi pronasla skrivena alkoholna pica.
Hess pati od "auto-pivarskog sindroma", vrlo rijetkog i pomalo kontroverznog zdravstvenog stanja u kojem mnozenje gljivica u crijevima pretvara ugljikohidrate iz hrane u suvisak alkohola u krvi.
Kako je to zivjeti s ovim neobicnim stanjem? Dokazi o iskustvima kao sto ga ima Hess mogu se pratiti natrag do 1970. godine kada su znanstvenici u Japanu opisali tajanstveno stanje bolesnika s kronicnom infekcijom kvascem. U radovima objavljenim u to vrijeme znanstvenici su opisali kako su svi ovi pacijenti imali nenormalane jetrene enzime, sto je znacilo da oni nisu bili dovoljno snazni da izbace alkohol iz tijela.
Svatko ima malo kvasca u svojim crijevima, a kada se taj kvasac nade u interakciji s ugljikohidrata i secerima iz nase hrane, on proizvodi male kolicine alkohola. U slucaju japanskih bolesnika, dodatni kvasac od infekcije i cinjenica da su jeli puno rize bogate ugljikohidratima, u kombinaciji s abnormalnim enzimima jetre, znaci da pacijenti alkohol nisu mogli obraditi dovoljno brzo.
"Problem nastaje kada se kvasac u nasem probavnom sustavu otme kontroli. Bakterije obicno drze kvasac pod kontrolom, ali ponekad kvasac prevlada", objasnila je za BBC News Barbara Cordell, voditeljica zdravstvenih znanosti na Panola koledzu u Teksasu, koja istrazuje ovaj premecaj.
Ona kaze da ti ljudi cesto mogu odrediti pocetak svojih problema, a taj trenutak se podudara s razdobljem dugotrajne upotrebe antibiotika. Radi se vjerojatno o tome da antibiotici "brisu" bakterije za neko odredeno dulje vrijeme cime kvasacu daju priliku da zazivi.
No, mehanizam ovog poremecaja ipak nije do kraja istrazen. Naime, pitanje je, zasto mi ne primjecujemo da se taj problem dogada cesce kod onih ljudi koji antibiotike trose neko dulje vremensko razdoblje.
Poseban izazov predstavljaju sudski slucajevi u kojima su ljudi koji su sudjelovali u prometnim nesrecama tvrdili da nisu popili "ni casice".
Forenzicki toksikolog Wayne Jones koji se nedavno, nakon 40 godina karijere, povukao iz Svedskog Nacionalnog odbora za sudsku medicinu u Linkopingu, ima bogata iskustva s ovim tipom problema.
Svoje misljenje na sudu davao je u nekoliko navrata kao vjestak u slucajevima u kojima je odvjetnik optuzenika tvrdio da njegov klijent ima nedijagnosticiran "auto-pivarski sindrom". "Nekoliko ljudi tijekom godina su tvrdili da im izmjerenu kolicinu alkohola u krvi nije uzrokovalo ispijanje piva, viskija ili vina, vec samo njihovo tijelo", kaze on.
Zasada se kao jedini lijek za ovo stanje koriste antigljivicni lijekovi u kombinaciji s prehranom siromasnom ugljikohidratima i secerima. Mnogi pacijenti osjetili su da im je ova dijeta ublazila vecinu njihovih sindroma.
