OPROST JE PROCES. RADNJA.
Svaki oblik patnje je ustvari sakrivena misao o neopraštanju. (Narodna poslovica)
Oprost je fascinantan i nakon bavljenja njime zadnjih 20 godina još me iznenađuje i fascinira njegovo pozitivno djelovanje. Oprost djeluje dvojako. Pomaže onome koji oprašta, ali i onome kome se oprašta.
Začuđujuće, ali istinito.
Možda najvažnije što sam shvatila kod oprosta je da ljudi prihvate da opraštajući drugima prvenstveno pomažu sebi.
Mislim da je to najteže shvatljivo, jer su nas učili: 'Tko tebe kamenom ti njega kruhom', pa su oprost tumačili kao čin dobrog odgoja, kršćanskog milosrđa, čin primanja krivice na sebe i trpljenja, a važno je da je drugi zadovoljan. To slikovito pokazuju riječi koje u našem jeziku imaju isto značenje: Žao mi je i Ispričavam se. Kada kažemo ove riječi, mi smo stvarno ugodili drugome na svoju štetu. Kada se shvati pravo značenje ne riječi nego radnje oprosta, na prvom mjestu osjetimo olakšanje, oslobađanje, mir. Shvatimo da smo za sebe učinili nešto dobro, jer tako oslobođeni ljutnje, straha, mržnje, ne mirimo se s nepravdom, nego možemo tražiti da se ona ispravi.
Sve dok smo ljuti ili se nekoga bojimo, mi smo u njegovoj vlasti, stalno mislimo na probleme a ne na rješavanje problema. Tek kada oprostimo sebi i onima koji su nas povrijedili, možemo za nas tražiti najbolje rješenje problema.
Na taj način uspostavljamo bolje odnose s ljudima s kojima smo se do jučer samo svađali, a i oni oprost osjećaju kao olakšanje pa se lakše dogovaramo i rješavamo nesporazume. Prestajemo biti u vlasti te osobe, ne mislimo na probleme, pronalazimo rješenje problema, nemamo potrebu stalno pričati o prošlosti, optuživati druge za sve što nije dobro, prestajemo kontrolirati druge, lakše razumijemo zašto se netko prema nama ponaša tako, kako se on osjeća, zašto baš tako reagira. Sve više se bavimo sadašnjošću. Postajemo svjesni sebe, pa smo sve više u sebi, a ne izvan sebe. Tako život postaje lakši i smisleniji, te lakše i sretnije živimo. Sve to postižemo uz pomoć O-H metode koju je jednostavno naučiti i primijeniti.
Kada smo zarobljeni u sjećanju, život nam je tužan i sve više lošeg privlačimo u svoju svakodnevnicu, pa i ne primjećujemo lijepe stvari koje se događaju oko nas. Život nam postaje težak i tužan, jer se ne znamo radovati sadašnjosti i očekivati bolju budućnost, a tome doprinose događaji oko nas: javna glasila, ratovi, svjetska kriza, financijske krize, vremenske nepogode i slično.
KAŽNJAVAMO, A NE OPRAŠTAMO
Ne reagiram na uvrede, oprostim sebi i onome tko me uvrijedio, radim dalje, uvjeren u ispravnost svoga posla, te je i to uvjet za dugovječan život. (Shimon Peres)
U životu zna sve biti komplicirano, a moglo bi biti jednostavno, jer ljudi kažnjavaju, a ne opraštaju. Ne shvaćaju da na prvom mjestu kažnjavaju sebe, jer Oprostom prvo pomažu sebi. Problemi su sjećanja iz podsvijesti koja se ponovno odigravaju u našoj svijesti i upravljaju našim životima.
Dakle, sjećanja ili emocionalne blokade koje smo potisnuli u podsvijest nikada se ne zaboravljaju, dovoljan je i mali podražaj da se oslobode i podsjete nas na nešto loše što smo doživjeli.
Oslobađanjem energetskih, emocionalnih blokada ili sjećanja iz podsvijesti uz pomoć O-H metode reprogramiramo podsvijest i otvaramo se za novi i bolji život. Unutarnje oslobođenje podsvijesti vodi vanjskoj fizičkoj realizaciji.
Oprost je duhovno stanje, ali se na fizičkoj razini manifestira u obliku zdravlja. Oprost je ustvari unutarnji motor koji pokreće oslobađanje svega što ne vrijedi, a donosi nam na prvom mjestu zdravlje, fizičko i emocionalno, te se na taj način preobražavamo na unutarnjoj razini koja se iskazuje vani.
Utvrđeno je da upravo teško opraštamo drugome, što smo ustvari mi. Tako opraštamo ono što opažamo kod sebe, kako se ponašamo ili vjerujemo. Oprostom sebi, to napušta i tu drugu osobu.
KONTROLA MISLI – OPROST
Misli su najsnažnija droga koju čovjek koristi. (Rudyard Kipling)
Najveći dar koji posjeduješ je tvoje samostalno odabiranje misli o kojima želiš misliti. Svjesnom promjenom misli mijenjaš kemijske tvari u mozgu, upravo kao i lijekovima. Dakle, opušten umiruješ svoj mozak i vraćaš mir u svoj život.
Zahvaljujući istraživanjima mozga, posebice u posljednjem desetljeću utvrđeno je da uopće nismo ni svjesni svih sposobnosti i mogućnosti što sve može naš mozak. On je savršen stroj koji dobivamo rođenjem, bez uputa za upotrebu a na nama je da ga naučimo pravilno koristiti. Jedna od utvrđenih stvari je da naš mozak posjeduje mogućnost stvaranja misli. Misli stvaraju osjećaje, a osjećaji upravljaju funkcijama hormonalnih žlijezda u drugim organima u našem tijelu. Znanstvenici su dokazali kako naše misli utječu na naše osjećaje i ponašanje, pa kada je tako onda je lakše i s manje posljedica za ostale organe u organizmu naučiti prepoznati i kontrolirati misao.
Naizgled teško, a ustvari i sama sam se čudila kako je lako i uspješno kontrolirati i mijenjati misli. Toliko sam dobila povratnih informacija od ljudi koji su radili O-H metodu u zadnjih 10 godina koje potvrđuju da se to može, da je kontrola misli uspješna i laka, a promjenom uočimo da su postali zdraviji, uspješniji i da su popravili međuljudske odnose. Jednom riječju, život im se promijenio nabolje.
Uvjeren si kako te svi mrze, kako si neuspješna i najnesretnija osoba na svijetu. Misliš da ne možeš ništa promijeniti u svom životu?!
Varaš se! Potrebna je samo dobra želja i znanje O-H metode kako biste promijenili misli u svojoj glavi.
Toliko puta sam razgovarala s ljudima koji o sebi imaju lošu sliku. Puni su negativnih predodžbi o svojim sposobnostima, izgledu, materijalnom stanju itd. To su smo negativna uvjerenja stvorena u djetinjstvu koja su postala dio njihovog razmišljanja o sebi. Najčešće nam to negativno uvjerenje upućuju naši najdraži i ne znajući da nam na taj način utiru put ka neuspjehu. Na primjer kada majka kaže sinu: 'Lijen si, nećeš učiti, ništa od tebe neće biti!' ili kada otac kaže kćeri: 'Ti si moja princeza, nijedan muškarac nije vrijedan da mi te uzme!'. Koji roditelj u životu nije svome djetetu iz najbolje namjere uputio ovakve tvrdnje?
Tako mi roditelji, i ne samo mi, ugrađujemo u našu djecu uvjerenje da nisu dovoljno dobri, odnosno da nitko drugi nije dovoljno dobar za njih, pa se čudimo što su neuspješni u školi, poslu, ljubavnom i općenito, životu.
Kada ovo prihvatimo kao istinu najmanje što smo dužni sebi i svojoj djeci je da kontrolirano mislimo. Da kontroliramo što i kako govorimo, jer o čemu god često govorimo ili mi, a i oni kojima se govori, postaje dio našeg nesvjesnog mišljenja ili ponašanja.
Zapamti, svrha oprosta nije mijenjanje druge osobe, nego promjena opterećujućih misli u tvojoj glavi. Vjeruj u posjedovanje moći odabiranja misli koje ćeš misliti.
Do sada smo više puta spomenuli O-H metodu i Oprost. O-H metoda je osmišljen način kako na najlakši način oprostiti sebi i drugima, osloboditi se starih blokada, negativnih uvjerenja, negativnih emocija, negativnih osjećaja, a na njihovo mjesto ugraditi novi pozitivni program koji će ubuduće upravljati našom podsvijesti. Važan dio O-H metode je Oprost jer još jedna od zabluda je da naši osjećaji ovise o raspoloženju i ponašanju druge osobe, a ne o našem mišljenju i našem sudu o toj osobi. Najčešće čujem: 'Samo da se ona promijeni, meni bi život bio lakši', 'Samo da je on drugačiji', itd. Umjesto da razmislimo i sami sebi priznamo što nam smeta kod te osobe. Imamo li nerealna očekivanja, je li ta osoba uopće u stanju biti takva. A najvažnije je shvatiti da smo jedino u stanju i da smo obvezni mijenjati svoj stav, a na prvom mjestu mišljenje o toj osobi. Opraštajući, mi mijenjamo mišljenje o toj osobi, mijenjamo svoj odnos i očekivanja u realnu mogućnosti.
Takvim načinom razmišljanja shvatit ćemo da smo ustvari bili u vlasti te osobe, stalno smo negativno mislili o njoj, loše se osjećali, a možda nikad nismo s tom sobom otvoreno razgovarali i pokušali naći zajedničko rješenje.
Uspjeh O-H metode je i u tome što je možemo raditi sami, a da ta osoba i ne zna. Cilj je prvo pomoći sebi, a pozitivnim mišljenjem utjecati i na tu osobu, kao što smo je ranije negativnim mislima odbijali od sebe.
Ako znamo da je svaka misao najjača energija i da se teži ostvariti, bit će nam jasno kako to postižemo. Ili priča mi Ela: 'Tužna sam. Kupila sam prijateljici dar od 200 kuna, a ona meni od 50. Zar to ne kazuje da me malo cijeni i da ne misli na mene?'
Krivo uvjerenje, jer je to kupovina pažnje, a ne darivanje. Dar kao i ljubav treba dati nesebično bez potrebe da se vrati istom mjerom.
Radovati se darujući, a ne kupovinom ljubavi. Možda prijateljica nije imala više novca, možda joj se baš taj dar sviđao. Nije ona kriva nego Elina predodžba o darovima i vrijednosti samog čina ljubavi i poklanjanja.
Kad je to prihvatila, vidjela je da je sama stvorila tugu, da se drugi put raduje u pripremi dara i samom činu darivanja bez očekivanja protuvrijednosti dara i zahvale. Na taj način je slobodna i sretna u samom činu davanja, a ne u vrijednosti dara.
Opraštanje je pozitivan, sebičan proces, jer opraštajući vršiš iscjeljivanje svog vlastitog uma i svoje vlastite duše.
Nakon toliko godina još uvijek pitam ljude što za njih znači Oprost. Nevjerojatno koliko su ljudi neupućeni što zaista znači Oprost. Znaju citirati različite citate o oprostu, ali nažalost malo ih točno zna što dobiju iskrenim oprostom.
Nakon godina razgovora, povratnih informacija, napisanih knjiga, još uvijek učim i iznenađena sam kakvu korist Oprost donosi onome tko oprašta, a neposredno pomaže i onome kome se oprašta.
Naime Oprost je proces. Vrlo pozitivna, sebična radnja koju ne možemo kupiti ni zaslužiti. Oprost prvenstveno darujemo sebi. Ljudi često ostanu iznenađeni kada im to kažem. Ali to je jedino prava istina i taj tko na taj način počne razmišljati, mijenja svoj život nabolje.
Zašto je oprost pozitivno sebičan proces, znaju me pitati, kada nas uče da opraštamo iz viših moralnih pa i religioznih razloga. Mnogi misle da je oprost jednakost trpljenja, mirenja s postojećim stanjem pa zato teško opraštaju po onoj biblijskoj 'Tko tebe kamenom, ti njega kruhom!'.
Međutim, kako se izreke ne trebaju bukvalno shvaćati, to upravo znači Oprosti da bi se ti bolje osjećao, da tako smiren i bez ljutnje tražiš da se nepravda ispravi. Opraštajući drugom, a i sebi, dio tog mira i pozitivne energije opraštanja dođe i do osobe kojoj opraštaš i to je taj kruh u izreci. Jer kad smo ljuti i u lošim odnosima, stalno mislimo na tu osobu i šaljemo joj negativnu energiju pa smo ustvari u njenoj vlasti. Oprostom prekidamo tu ovisnost pa smo u stanju pronaći novi način rješavanja postojećeg problema prvenstveno brinući se za svoje potrebe, a ne šteteći drugom. Pa i ovo potvrđuje tu izreku iz Biblije. Neprestanom ljutnjom i smišljanjem osvete štetimo i sebi i toj osobi.
Stalno te prati loš obrazac odnosa s ljudima. Od najranije mladosti su ti govorili da nisi dobar, kao od tebe neće biti ništa, da si zločesto dijete…
A to isto govoriš svojoj djeci. Opraštajući osobi koja ti je prva u životu govorila takve stvari mijenjaš obrazac mišljenja, oslobađaš se prošlosti, a sebi omogućavaš miran i uspješan život u sadašnjosti.
Htjeli ne htjeli svi smo mi naši roditelji u malom. Vrlo često toga nismo ni svjesni i to je upravo najgore što nam se događa. Živimo, radimo, ljubimo, svađamo se na naučeni način, a da se ne zapitamo zašto baš tako?
Na radionicama O-H metode za roditelje obvezno zamolim roditelje da kada dođu kući stvarno slušaju što im djeca govore. Da slušaju što djeca govore jedno drugom kada se svađaju. Što govore prijateljima na telefon itd.
Vidjet će sebe, vidjet će da djeca upotrebljavaju točno iste riječi, geste, uvjerenja kao i oni.
Bila sam zatečena tim saznanjem, kada su mi moji sinovi priredili scenu kako ja razgovaram s njima, a imali su 15 – 16 godina. Od tada slušam njih, a i sebe kada govorim. To savjetujem svim roditeljima, jer će ustvari na taj način naučiti puno o sebi, a i o djeci. Naime na razvoj djece utječu ne samo roditelji (iako najviše) nego i ostalo okruženje: škola, ulica. Ali stvarnim slušanjem možemo puno pomoći. Prvenstveno da kontroliramo koje verbalne poruke šaljemo djeci. Zašto galamimo i prigovaramo? Osjećamo li se mi bolje i jesmo li kao roditelji poduzeli sve kako bismo svoje dijete pripremili za život.
HVALA – OPROSTI
Osvetom se izjednačujemo s neprijateljem, a oprostom pokazujemo mudrost i pamet. Što ne možemo popraviti, popravit će se samo. Portugalska poslovica
Još u prošloj knjizi 'O-H metoda' sam ostala dužna više pisati o zahvali.
Više sam se bavila Oprostom, jer me Oprost još uvijek fascinira i iznenađuje svojom snagom pomoći da zadobijemo mir, sigurnost, da se oslobodimo emocionalnih blokada iz podsvijesti, da reprogramiramo podsvijest i nastavimo sretnije živjeti.
Najvažnije što sam shvatila i želim da ljudi prihvate da prvenstveno Opraštaju radi sebe. Slično je i sa zahvalom. Naime i Oprost i Hvala su radnje. Procesi. Kada se pravilno primijene, pokrene se silna energija i ona djeluje.
Ne vjerujete? Nisam ni ja i sada se iznenadim kad mi ljudi s oduševljenjem pričaju da im je O – H metoda promijenila život, promijenila način gledanja na svoje emocije, da ih prepoznaju i vladaju njima. Prepoznaju tuđe i tako se spremno znaju postaviti. Ne vrijeđaju se za svaku sitnicu. Ne upadaju u zamku ispraznih svađa koje ne daju rješenje problema. Odluče da nešto treba raspraviti, riješiti pa o tome promisle, sagledaju svoje potrebe, ali i potrebe druge strane, pa pregovaraju. To mogu jer su se oprostom oslobodili povrijeđenosti pa realno gledaju na problem i imaju snage zauzeti se za sebe, a ne povrijediti drugu stranu. Svejedno tko je ta druga strana, a najčešće su to naši dragi iz prvog kruga koji nas mogu najviše razveseliti, ali i naljutiti i to vrlo često za sitnicu, što kvari kvalitetu odnosa i općenito kvalitetu života.
Postupajući ovako vježbamo ponašanje, empatiju, upoznajemo bolje sebe, ali i druge pa tako povećavamo svoju Emocionalnu inteligenciju.
ZAHVALA
Zahvalnost nije samo najveća od svih vrlina, nego i majka svima ostalima. (Ciceron)
Zahvala je kao i Oprost duhovni proces. Stanje uma. Osobna odluka. Utvrđeno je da već promjenom načina mišljenja mijenjamo kemiju u našem mozgu, a posljedica toga je stvaranje osjećaja i emocija.
Na tragu toga možemo izabrati da mislimo o dobrim stvarima koje imamo u našem životu, da za njih budemo zahvalni, te tako stvaramo u mozgu hormon sreće i lijepo se osjećamo. Ili samo primjećujemo loše kod svoje djece, bračnog druga, na poslu, u politici, a ti osjećaji stvaraju potrebu još o tome pričati, žaliti se, osjećati se žrtvom i na taj način stvarati osjećaj bespomoćnosti, straha, zabrinutosti, pa na koncu bježati u bolest.
Znam, nije lako, ali je i istina da uvijek nije sve samo dobro, ali nije sve ni loše. Priroda se pobrinula da imamo i dan i noć, tako i u našem životu. Nesreća je što mi samo uvijek prije primijetimo loše i mislimo da se na taj način štitimo, a često je suprotno. Za početak treba vidjeti 5 dobrih stvari (a toliko ih sigurno imate) za koje trebate biti zahvalni u obitelji, poslu, prijateljstvu, bilo gdje. Najbolje bi bilo naći 5 dobrih osobina kod osobe koja nas trenutačno najviše ljuti. Znam da je to najteže, napisati ih i početi tu osobu gledati kroz te dobre osobine, zahvaljivati se na njima, pa ćete i loše lakše razumjeti, oprostiti ispraviti nepravdu, poboljšati međuljudske odnose i sretnije živjeti.
Najvažnije je da shvatimo i usvojimo kako sami kreiramo svoj život. Možemo izabrati ili da opraštamo i zahvaljujemo, pa da lakše ispravljamo nesporazume ili da predbacujemo, svađamo se, ljutimo i ništa ne mijenjamo.
Zaista, to je samo vaš osobni izbor. Puno ljudi me uvjerilo da je to istina. Probajte!!!
ZNAČENJE ZAHVALE
Pohlepa je najveće siromaštvo, kao što je zahvalnost za ono što imaš najveće bogatstvo. (Al-Khattab)
Kao oprost, ljubav i hvala je pozitivna sebična radnja. Kao točka na i. Kao Amen nakon molitve. Kao svijest o posjedovanju nečeg nama dragog. Kao svijest da će dobro doći u naš život. Zahvalnosti ispunjava srce ljubavlju. Oprost oslobađa, a zahvalnost ispunjava.
TREBA NAUČITI IZRAZITI ZAHVALNOST
Kineski znak za zahvalnost sastoji se od dva znaka: srca i jezika. Stoga nije dovoljno osjećati, moramo zahvalnost izraziti.
Nažalost u našoj kulturi nije običaj nekome reći da smo mu zahvalni, a pogotovo nama, najvažnijim ljudima u životu, da smo zahvalni što uopće postoje. Najčešće, iako to poželimo, bude nam neugodno pa ne kažemo.
Zahvalnost kao i oprost ima svoju energetsku vrijednost, postaje radnja ili proces, stav, vrlina, navika, koji na prvom mjestu čini dobro onome tko zahvaljuje pa tek onda onome kome se zahvaljuje.
Prije sam se iznenađivala kada bih slušala nekoga da se žali na člana uže obitelji, šefa, prijateljicu ili…, pa kada bih zamolila da malo stane i ne razmišljajući napiše samo pet dobrih osobina te osobe, odgovor bi u pravilu bio, ne znam. Mogu nabrojati 50 loših, a nijednu dobru.
To samo potvrđuje da smo spremni na kritiku u svakodnevnom kontaktu s ljudima, a trebali bismo biti bliži i draži. Vidimo samo loše, žalimo se, okrivljujemo druge, očekujemo da se drugi promijeni, a stalno o njemu mislimo loše.
Odnosi su zategnuti, poremećeni i ne vidi se izlaz.
Osnovni prirodni zakon je: na što god obratimo pozornost, to raste, umnožava se. Tako stalno misleći loše o svojoj kćeri, sinu, suprugu, na prvom mjestu kvarimo sebi raspoloženje, stalno smo ljuti, zabrinuti i stalno očekujemo da se dogodi neko zlo. A ujedno ta osoba to osjeti, pa uzvraća istom mjerom.
Svatko od nas ima i loših i dobrih osobina, loših i dobrih dana, postupaka. Nitko nije savršen, a ako stalno mislimo na loše kvarimo ne samo odnose nego i svoje zdravlje. Davno je rečeno, o čemu misliš to i postaješ. A možemo mijenjati samo sebe i svoj odnos prema drugima, druge ne smijemo, a i ne možemo na silu mijenjati.
Zahvalnost privlači našu pozornost i dobro u naš život. Ako odredimo bar 5 stvari za koje smo zahvalni u životu i svaki dan ih ponavljamo, povećavamo sreću (dok o tome mislimo, ne možemo misliti loše).
ZAŠTO TEŠKO KAŽEMO HVALA
Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo. (Ivo Andrić)
Teško kažemo hvala jer nismo navikli tako razmišljati. Dijete misli da su roditelji tu samo da njemu ugađaju u životu, a ono nije dužno ništa, čak ni reći HVALA. Često odnose i postupke drugih ljudi koji nam pomažu uzimamo zdravo za gotovo. Ne razmišljamo o tome. A radije ćemo se nekome odužiti skupim darom nego reći Hvala.
Prva prepreka koju treba naučiti i savladati je da se sjetimo biti zahvalni. Ne osjećati se nelagodno kada nam netko nešto dobro napravi, jer on to radi i radi sebe, dovoljno je samo reći HVALA.
Teško je priznati samome sebi da ustvari često ovisimo o drugima, pogotovo ako smo samostalna i samosvjesna osoba. Uče nas da budemo takvi. Mislimo da zahvalnošću postajemo ovisni o drugima. Upravo suprotno, priznanje i zahvalnost čine moćnima, daju nam dozu skromnosti i suočavanja samih sa sobom i čine nas sretnijima.
KAKO VJEŽBATI ZAHVALNOST
Kao i za sve u životu, treba obratiti pozornost. Kontrolirati misli. Donijeti odluku da ćemo od danas u osobi koja nas najviše ljuti pronaći bar 5 dobrih osobina pa o tome svaki dan misliti. Kada prihvatimo da zahvalnošću prvenstveno pomažemo sebi, uspostavljamo ravnotežu i pozitivan stav koji dovodi do mira, sreće i poboljšanja odnosa. Tako i u svakodnevnom životu, pogotovo u ova krizna vremena, bojimo se smanjenja plaća, mirovina, zatvaranja radnih mjesta, a da ne govorim o našim strahovima za budućnost djece. Te poruke i strahove šaljemo u svemir i kao posljedicu privlačimo još nedaća.
Kada naučimo, odnosno donesemo odluku da ćemo biti zahvalni na onome što imamo, o tome često mislimo i govorimo, pa prirodnim zakonima to i privlačimo u svoj život. Stari mudraci su rekli: Čovjek pati onoliko, koliko ne zna osjećati zahvalnost. Nadam se da će vas ovo potaknuti da odmah uzmete papir i olovku i napišete pet dobrih stvari na kojima ste zahvalni u životu. Vjerujte, samo razmislite, imate ih! Zatim odaberite osobu u obitelji koja vas najviše ljuti pa napišite pet njenih dobrih osobina na kojima ste zahvalni. Nemojte pasti u zamku da razmišljate: 'Ma što ću ja njoj zahvaljivati, a ona me samo ljuti.' Znajte da to radite prvo za sebe. Promjenom načina razmišljanja mijenjate kemiju u mozgu, vi ste mirniji i sretniji, pa tako možete više pomoći sebi, a i toj osobi. Za početak to radite tako da ta osoba ne zna, a kasnije kada vi stvarno povjerujete da vaša kći ima i dobrih osobina i postupaka, pohvalite dobre postupke, a pomognite da se loših riješi, jer ćete tako mirni i zadovoljni to moći.
Zahvalnost je kao točka na 'i'. Amen nakon završene molitve. Zadovoljstvo nakon dobro obavljenog posla. To ne košta ništa, samo treba postati naša navika. Nasmijte se, kažite nekome HVALA ili napišite pismo zahvalnosti i tako pojačavate svoj dobar osjećaj.
ZAHVALNOST I EMOCIONLNA INTELIGENCIJA
Imamo 86.400 sekundi dnevno. Jeste li iskoristili koju da kažete HVALA. (William A. Ward)
Zahvalnost je stav, radnja, proces, vrlina, a najviše navika. Zahvalnošću na prvom mjestu, kao i oprostom, pomažemo sebi. Zahvalnošću povećavamo i učvršćujemo svijest da imamo pravo na sreću, ljubav, dobar i siguran život.
Ljudi koji su svjesni dobrih stvari u svom životu imaju bolje odnose s ljudima, oni su zdraviji i otporniji na stres i svakodnevne izazove. Oni su psihološki jači, budniji i spremniji na rješavanje problema, učvršćivanje odnosa, a i zdraviji su. Nesretni ljudi su bolesni, za sve su im krivi drugi, a oni su žrtve, pa teško izlaze na kraj sami sa sobom, a i drugima.
Davno je utvrđeno da zahvalnost jača odnose. Zahvalni ljudi se dobro osjećaju, pa mogu obratiti pozornost na to kako se drugi osjećaju i pravilno reagirati.
Kada nekome iskažemo zahvalnost, on se osjeća cijenjenim, važnim, pogotovo dijete, pa će nastojati zadržati taj osjećaj tako što će i ubuduće tako postupati. Treba uvijek pohvaliti postupak, a ne osobnost. Na primjer: 'Dobro si to uradio!' Na što god obratimo pozornost i ponavljamo, postaje dio nas. Postajemo i mi primatelji sreće, mira, pa nam pomaže da i sami budemo darežljiviji i više obratimo pozornost na to kako se drugi osjećaju.
Na taj način bolje razumijemo sebe, što osjećamo, zašto tako reagiramo, kako svojim reagiranjem utječemo na druge. Što oni osjećaju? Zašto tako reagiraju?
Ima jedna kineska poslovica koja kaže: 'Kada bismo zavirili u dušu čovjeka kojega mrzimo, vidjeli bismo jad, strah, nesreću, pa bi ga i nehoteći počeli žaliti i željeli mu pomoći.'
Dakle, i zahvalnost kao i oprost prvenstveno pomaže onom tko oprašta i zahvaljuje.
EMOCIONALNA INTELIGENCIJA I OPROST
Budnim promatranjem ljudi i situacija trebamo postići to da ih razumijemo, a ne da bi ih mijenjali. (Antonio de Mello)
Živimo u vremenu gdje se osjećaji ne smatraju važnima. Dapače, nepoželjnima. Grubost, laž, prevara, gramzivost su nažalost na cijeni. Jednostavno jedni druge, u stalnoj borbi za opstanak, slabo primjeæujemo i stalno se branimo.
Kod takvog ponašanja emocije i osjećaji se potiskuju i susprežu. A kako se emocije i osjećaji ne mogu slobodno izraziti, često izbijaju u iskrivljenim oblicima nasilnog ponašanja. Mireći se sa svim, postajemo sve zatvoreniji u sebe, u stalnoj napetosti i u obrambenom stavu i neprijateljstvu prema drugima.
Učeći što je emocionalna inteligencija, učimo prepoznavati svoje emocije, vladati njima, shvatiti da i drugi imaju svoje emocije, čak i kada ne mislimo i ne osjećamo isto.
Ljudi rijetko napadaju druge a češće se brane, a mi to shvatimo kao napad i uhvatimo se u dugotrajne neplodne svađe i prepirke, spominjući prošlost: Ti si meni učinio(la)/rekao(la) ovo ili ono, ne dotičući se stvarnog sadašnjeg problema. Na taj način svađa je beskorisna i samo produbljuje jaz nesporazuma i neprijateljstva.
Najteže je osvijestiti i priznati sebi da imamo problem i da ga želimo riješiti.
Treba napraviti O-H metodu s tom osobom. Olakšati sebi. Progledati. Vidjeti izlaz iz tog problema. Prestati biti žrtva, pa tražiti najbolje rješenje.
Sve to daje Oprost. Oprost prvo pomaže onom tko oprašta, pa onda onome kome se oprašta.
Oprost ustvari rastvara probleme koji nas muče, a zahvala preuzima pozitivnu aktivnost, te bez posredovanja svjesnog uma, postajemo dio veće slike univerzuma. Tako oprostom povećavamo postotak emocionalne inteligencije.
OPĆA I EMOCIONALNA INTELIGENCIJA – KOMBINACIJA RAZUMA I OSJEĆAJA
Prema nekim autorima postoji više naziva za inteligenciju. Opća ili racionalna inteligencija se može definirati kao sposobnost da učimo i omogućava nam da shvatimo imamo li problem i kako ga riješiti.
Manje inteligentni ljudi vide u životu manje problema, ali ih i slabije rješavaju, a bolje se snalaze u jednostavnijim životnim prigodama.
Racionalna ili kognitivna inteligencija tj. naš IQ nije promjenjiv. Riječ je o određenom postotku IQ koji je takav od rođenja do smrti, ukoliko nismo imali neku povredu mozga ili ga oštetili alkoholom ili opojnim drogama.
Nažalost, opći IQ se ne povećava učenjem novih činjenica ili novih informacija, ali nam omogućava da smo uspješniji u izvršavanju određenih zadataka oko 20% od ostalih ljudi s prosječnom općom inteligencijom.
Zahvaljujući ljudima s visokim IQ opće inteligencije svijet je dobio mnoge novotarije, ali i omogućio psihopatima i sociopatima da je zloupotrijebe u nehumane ciljeve.
Psiholozi i obični ljudi su se tijekom povijesti pitali kako oni ljudi s niskim IQ imaju problema u svakodnevnom izvršavanju zadataka, a oni s prosječnim IQ uspijevaju?
Shvatili su da ni obrazovanje, iskustvo niti opća inteligencija nisu mjerilo nečije uspješnosti.
Uvidjeli su da postoji nešto drugo na što se ne obraća pozornost.
Našli su odgovor i dali mu ime emocionalna inteligencija, koju je teže prepoznati i izmjeriti od opće IQ. Shvatili su da emocije stalno i snažno utječu na naše živote, tj. emocije utječu na gotovo sve što kažemo i uradimo svakoga trenutka.
Rekli smo da je opća inteligencija sposobnost da učimo, ali ostaje jednaka i ne povećava se učenjem, pa je ista u petnaestoj i pedesetoj godini života.
S druge strane, emocionalna inteligencija je promjenjiva i može se naučiti, a učenjem se povećava. Ljudi koji su rođeni s prosječnom emocionalnom inteligencijom mogu učenjem povećati njezin postotak pa sve više biti uspješni u svim oblicima odnosa s ljudima, u obitelji ili na poslu.
Emocionalna inteligencija je sposobnost da razumijemo svoje emocije, da naučimo njima vladati, kao i prepoznavanje emocija drugih kako bismo poboljšali odnose.
Dakle, emocionalna inteligencija je sposobnost razumijevanja sebe, međusobnih odnosa i drugih.
Opći IQ i emocionalna inteligencija su različite osobine i svi ih posjedujemo. Obje inteligencije određuju kako razmišljamo i djelujemo.
Nije moguće predvidjeti jednu na temelju druge. Emocionalna inteligencija se može učiti cijeli život i stalno povećavati. Ona je osnova za puno ključnih vještina koje se odražavaju na odnose s ljudima i na taj način postižu bolje uspjehe u svakodnevnom životu.
Ljudi koji upotrebljavaju kombinaciju razuma i osjećaja postižu najbolje rezultate u svim područjima života.
EMPATIJA – SIMPATIJA
Naziv empatija se u stručnoj literaturi upotrebljava različito pa zna zbunjivati, posebice kada se tumače slični pojmovi kao što je simpatija.
Pojam empatija je relativno novijeg porijekla, iako se i ranije spominjao kao način razmišljanja i ponašanja, ali pod drugim nazivom.
Prvi ga je upotrijebio Titchener 1909. godine kao razumijevanje unutarnjeg stanja druge osobe. Kasnije se označava kao tehnika kojom stručna osoba, koja pomaže drugom, svjesno prihvaća, uživljuje se u stanje i situaciju onoga kome pomaže. Dakle, svjesno ulaže napor da s nekim podijeli njegov ugodan, ali i neugodan doživljaj, a da pri tome ne gubi vlastitu individualnost.
Razumije, ali zadržava svijest o svojoj ulozi i nastoji pomoći. Pojam simpatije prema Wispeu podrazumijeva 'uz patnju, sućut ili sklonost'. Ona se odnosi na razumijevanje boli, patnje i negativnih emocija uz osjećajno reagiranje na te događaje. Kada se reagira sa simpatijom, svijest o sebi je smanjena i gubi se vlastiti identitet. Na primjer: kada plače naše dijete, plakat ćemo i mi; na koga se ono ljuti i mi smo ljuti. Objektivnost je smanjena. A kada reagiramo s empatijom, razumijemo, zadržavamo svijest o sebi i pomažemo da se problem riješi na najbolji mogući način.
Upravo radi ovoga nema velike pomoći kada najboljoj prijateljici ili majci pričamo da nas je partner iznevjerio, povrijedio, tužimo se i plačemo, ona će s nama plakati i nikada mu neće oprostiti čak i kada se mi pomirimo i oprostimo.
No, kada to pričamo stručnoj empatičnoj osobi, ona razumije, utješi i pokušava pomoći da se problem riješi, da sami donesemo najbolju odluku za sebe i osjećamo kako nas neko razumije i pravilno pomaže.
Empatija je bitan dio emocionalne inteligencije. Ona nastaje kao oblik samosvijesti. Što bolje poznajemo osobne emocije, sve ćemo bolje prepoznavati tuđe osjećaje. Emocije su mnogo finije nego riječi kojima bismo ih opisali.
Sposobnost da razumijemo što drugi osjećaju, te usklađivanjem svojih postupaka pomažemo da se rješavaju problemi u međuljudskim odnosima, kao i moralni sudovi i odluke u našem životu.
