Elvira i Claus Bonrich uspješni su poslovni mladi ljudi iz Londona, nose dizajnersku odjeću i čine se poprilično konvencionalno. No njihova ambicija da žive duže nego bilo tko na svijetu pazeći na svaki zalogaj koji stave u usta čini se neobičnom.
Mladi par već više od dvije godine drži se prehrane koja je u zadnjih 20 godina stekla milijunske poklonike u SAD-u - riječ je o kalorijski restriktivnom režimu.
Prehrana se temelji na povrću kuhanom na pari ( hrana se općenito jede sirova ili kuha tek kratko na pari umjesto da se priprema na velikoj temperaturi pečenjem, prženjem i slično ), ribi, orašastim plodovima, sjemenkama i žitaricama punog zrna, no u količinama koje gotovo graniče s izgladnjivanjem.
"Mi razmišljamo o svakom pojedinačnom zalogaju. Već dvije i pol godine ne jedemo pšenicu, gluten, mliječne proizvode, šećer, a ne pijemo ni vodu iz slavine. Uzimamo dodatke prehrani, barem tri puta tjedno idem u teretanu, a trčim gotovo svakodnevno."
Oni koji se drže ovog režima prehrane smatraju da će uzimanjem optimalne količine hranjivih tvari iz najmanje moguće količine kalorija živjeti dugo, stariti sporije i biti otporniji na bolesti poput srčanih udara, dijabetesa, moždanog udara i raka - glavnih uzroka smrti u svijetu.
Neki pobornici dijete tvrde da se pridržavanjem pravila može doživjeti i 140 godina.
Ideju je potaknuo znanstvenik Roy Walford svojom knjigom Beyond The 120 Year Diet: How To Double Your Vital Years. Roy je patolog sa prestižnog Sveučilišta California, koji je 1991. sudjelovao u eksperimentu pri kojem je osam bioznanstvenika dvije godine bilo zatvoreno u komori u pustinji Arizona. Jeli su samo ono što su sami uzgojili. Izdržali su na 1.500 kalorija dnevno ( preporuka je da žene uzimaju 2000, a muškarci 2500 kalorija na dan ), a naknadni testovi su pokazali da su im svi organi bili zdraviji nego kod bilo koga njihove biološke starosti.
Restrikcija kalorija osmišljena je s ciljem da se snizi razina glukoze i inzulina, smanji tjelesna masnoća, spriječi gubitak stanica i smanje upale. Njihove metode kuhanja na niskim temperaturama trebale bi smanjiti proizvodnju štetnih tvari koje nastaju spajanjem šećera i masnoća prilikom ugrijavanja. Njihovom eliminacijom tijelo bi trebalo, smatraju, stariti sporije.
No pozitivni učinci ovakve prehrane su upitni. U stvari mnogi nutricionisti smatraju da je riječ o poremećaju prehrane koji kod ljudi dovodi do izgladnjivanja, problematično malog indeksa tjelesne mase i deficijencije potrebnih nutrijenata.
