Pod mikroskopom možda izgledaju kao izvanzemaljci, ali neki virusi kao što su bakteriofagi, ili skraćeno fagi, napadaju bakterije i pomažu radu našeg imunološkog sustava. U ljudskom tijelu u prosjeku živi oko 100 trilijuna sličnih organizama koji nam ne škode, već pomažu u održavanju života.
Za probavu
Bakterije mogu biti odgovorne za neugodne mirise koje širimo ili za razvoj bolesti kao što su tetanus ili tuberkuloza. Ali one koje žive u želucu i crijevima pomažu u probavi hrane kao što su ugljikohidrati, razbijajući ih u manje molekule.
Pomažu i u borbi protiv opasnih bakterija kao što je Clostridium difficile (C.diff), tako što prekriju površinu želuca na kojoj bi se u suprotnom mogla nastaniti nepoželjna bakterija.
Slijepo crijevo, za koje se dugo smatralo da je beskorisno, služi kao svojevrsni rezervoar dobrih bakterija u kojem se odmaraju i dobivaju novu snagu.
Tijelo proizvodi i posebnu vrstu antitijela koji obično napadaju mikrobe i pomažu bakterijama. Primjerice, antitijelo IgA (immunoglobulin A) stvara strukturu koja omogućava dobrim bakterijama da ostanu u želucu i sprečava njihovo ispiranje.
Prijateljski virusi
Moguće je - neki virusi koji dolaze do želuca ili stignu do rane su prirodni lijek. Riječ je o bakteriofagima ili skraćeno fagima. Neprijateljski nam virusi razaraju stanice, no fagi napadaju bakterije tako što u nju ubrizgavaju vlastiti DNA, koriste je kao mjesto za razmnožavanje i tijekom procesa uništavaju bakteriju. Fagi neprestano ulaze u naše tijelo putem zraka. Naš imunitet ih prepoznaje kao strana tijela, pa se ne održavaju dugo, ali prije nego ih uništimo oni su već prošli reprodukciju. Znanstvenici ih umjetno uzgajaju i u laboratorijima te unose u ljudski organizam putem cjepiva.
Bakterije igraju presudnu ulogu u kružnom toku dušika, kao i u kružnim tokovima u koje su uključeni ugljik-dioksid i neki drugi elementi. Ujedno su nam potrebne i u probavnom traktu. Samo u donjem dijelu našeg probavnog sustava nalazi se nekih 400 vrsta i one pomažu kod sintetiziranja vitamina K i razgradnje otpadnih tvari. Znate li da bakterije pomažu kravama da travu pretvaraju u mlijeko? Druge su pak bakterije nužne za fermentaciju — u proizvodnji sira, jogurta, kiselih krastavaca i kiselog kupusa.
Pune trepavice grinja
Uzmite trepavicu ili obrvu i stavite pod mikroskop - iznenadit ćete se. Oko polovine populacije na trepavicama ima sićušna prozirna stvorenja duga trećinu milimetra. To su grinje koje se hrane starom kožom i sebumom. Istina, kod nekih ljudi mogu izazvati alergijske reakcije, ali većina nas neće ni znati da su tu. Čine nam dobro jer uklanjaju mrtve stanice kože i višak ulja. Grinje ćete dobiti s lica drugih ljudi putem direktnog kontakta.
Crvi
I pomisao na crve tjera da se naježimo. Ipak, tijekom većeg dijela postojanja ljudske vrste svi ljudi su imali crve. Naše tijelo je razvilo mehanizme koji minimaliziraju njihov utjecaj. Znanost ovo tek treba pomnije istražiti, ali postoje dokazi da su autoimune bolesti poput Crohnove i nekih alergija pretjerana reakcija tijela koje se automatski brani od crva, iako oni u nama više nisu prisutni. Znanstvenici s University College London sugeriraju da bi prikladna upotreba crva proizvela bolju imunološku reakciju koja ne bi naškodila vlastitom tijelu.
Istraživanje s terapeutskim crvima (helmintička terapija) koje provode britanski stručnjaci na Sveučilištu Nottingham prati simptoma multiple skleroze nakon infekcije crvima. Mnogi crvi su opasni po zdravlje, ali uvođenjem posebno selektiranih vrsta liječnici se nadaju da će doći do poboljšanja.
I dijelovi stanice su slični bakterijama
Većina stanica našeg tijela sadrži mitohondrij, dio stanice koji služe kao skladište i izvor stanične energije. Promjer im je između 0,3 i 1 µm, a dužina od 5 do 10 µm - dakle pedeseti dio promjera ljudske kose. U mitohondriju se iz glukoze i drugih sastojaka koji stižu iz procesa probave stvaraju kemikalije ATP. Energija potrebna za pokretanje tijela - od otkucaja srca do stezanja mišića - dolazi iz ATP. Jedna od zanimljivijih činjenica vezanih s mitohondrijima je to da po svojoj strukturi jako nalikuju bakterijama te imaju vlastiti DNA. Znanstvenici smatraju da su one nekad bile bakterije koje su postale dio stanice. Primjerice, bakterija SAR11 im je izuzetno genetički slična.
