Maria Vrnoga de Gregorio se s 17 godina već pet godina borila s anoreksijom, bulimijom i depresijom. To su cijeloj obitelji bili najgori dani u životu.
Znala je opipati i osjetiti i kosti i rebra i kralježnicu i lopatice, sve je osjetila pod rukom, ali na neki način taj pogled je iskrivljen i nikad nije dovoljno.
"Kako smo čekali na taj red, ona se rušila sjedeći, njezina energija je otišla, nj više nije bilo i taj dan su liječnici rekli da 'ako noćas ne preživi, mi nismo krivi, došli ste kasno", priča Marijin otac Marin.
Danas je posve drukčija priča. Maria kaže da je sretna što je još uvijek živa, sretna je sa svakim djelićem svog tijela, pogotovo zato što je toliko toga izdržalo.
Sve je počelo kad ju je s 12 godina napao pedofil. "Htjela sam malo smršavjeti da me muškarci ne primjećuju, kako se to više nikad ne bi dogodilo."
Odlazak u bolnicu nije doživjela kao spas već kao prepreku. U bolnici je provela četiri mjeseca. To je bio tek početak koji ju je sada, godinu i pol kasnije, doveo do toga da više ne skida osmijeh s lica.
Put do novog života popločen je još jednom Marijinom misijom – pomoći drugima jer zna koliko je podrška bitna. Ona ne bi uspjela bez obitelji. U videu pogledajte njezinu priču.