Ovo nije prvi put da se dokazalo da često korištene kemikalije imaju utjecaj na plodnost. Prošle godine je u časopisu 'Medical News Today' objavljen rad znanstvenika iz Bostona u kojem je objavljeno da je bisfenol A (BPA), kemikalija koja se koristi za izradu plastike, također pokazao sličan učinak na miševima.
U posljednjem istraživanju koje je vodila doktorica Terry Hrubec s Veterinarskog fakulteta u Marylandu, znanstvenici su otkrili da dvije kemikalije - ADBAC i DDAC - isto utječu na reproduktivne organe miševa.
Ove kemikalije prisutne su u mnogim proizvodima s kojima svakodnevno dolazite u kontakt, kao što su sredstva za čišćenje kućanstva, sredstva za dezinfekciju, omekšivači, pa čak i konzervans u kozmetici. Ali način na koji one utječu na ljude još uvijek je tajna.
ADBAC i DDAC, prema tvrdnjama dr. Hrubec, nikad nisu bili predmetom ozbiljnijih toksičnih testiranja, jer su se učestalo počeli koristiti 1950.-ih i 1960.-ih godina, prije nego što su postavljeni standardi u toksičkim ispitivanjima.
“1980.-ih godina istraživači toksičnosti počeli su primjenjivati GLP, tj. praksu dobrih laboratorija, što čini putokaze i pravila za sva istraživanja toksičnosti. No sva istraživanja na ovim kemikalijama obavljena su prije toga.”
Pronalasci u njezinom laboratoriju naveli su je na razmišljanje da bi ove kemikalije trebale biti podvrgnute temeljitijem testiranju, jer nakon što je primjećen pad fertiliteta kod miševa zamjetila je da su osobe koje su radile u njezinom laboratoriju prije posla prale ruke s dezinfekcijskim sredstvom koje je sadržavalo ADBAC i DDAC kemikalije. Ta spoznaja odvela ju je do istraživanja koje je provela Patricia Hunt sa Sveučilišta u Washingtonu, a koja je došla do istih saznanja.
Doktorice Hrubec i Hunt, s kolegama s fakulteta, odlučile su provesti daljnja istraživanja i otkrile su da je ženkama miševa koje su bile izložene ADBAC i DDAC kemikalijama trebalo puno dulje vrijeme da zatrudne, a i okot im je bio značajno manji. I ne samo to, nego čak 40% ženki koje su bile izložene ovim kemikalijama nije preživjelo do kraja trudnoće.
Dr. Hrubec izjavila je da iako su se ove kemikalije pokazale toksičnima za miševe ne možemo tvrditi koji je njihov utjecaj na ljude, jer se prethodno moraju obaviti nova istraživanja, no dodala je da s obzirom na to koliko se učestalo koriste u svakodnevnoj uporabi, vjerojatno nisu bezopasna: “Ako su ove kemikalije uistinu toksične i za ljude, oni možda doprinose padu fertiliteta vidljivom posljednjih desetljeća, kao i rastu potrebe za potpomognutim reproduktivnim tehnologijama, kao što je in vitro oplodnja.”
Inače, ranije ove godine objavljeno je istraživanje u kojem je nađena poveznica između kemikalija u pastama za zube i kremama za sunčanje sa smanjenom funkcijom spermija, što može utjecati i na mušku plodnost.
