Najbolji izvor vitamina i minerala su hrana i sunčeva svjetlost (vitamin D). Ako se vitamini i minerali unose kao dodaci u vidu tableta, treba biti vrlo oprezan, jer u većim količinama mogu biti otrov za organizam.
Vitamini su supstancije potrebne u malim količinama, koje pomažu osnovne biokemijske reakcije u tijelu. U odgovarajućim količinama štite nas od umora, prehlade, usporavaju starenje, smanjuju rizik od obolijevanja, navodno čak i od malignih bolesti. Uz to, omogućuju tijelu da iskoristi ugljikohidrate, masnoće i bjelančevine, nužni su za normalan rast, probavu, mentalne procese i za povećanje otpornosti organizma od infekcija.
Danas se zna da postoji 13 vitamina, od kojih su A, D, E i K topivi u mastima i skladište se u masnom tkivu organizma. Ostalih devet topivo je u vodi i organizam ih ne skladišti, pa se moraju svakodnevno unositi kroz hranu: 1. Tiamin ili vitamin B1 2. Riboflavin ili vitamin B2 3. Niacin ili vitamin B3 4. Pantotenatna kiselina ili vitamin B5 5. Piridoksal ili vitamin B6 6. Biotin ili vitamin H/ koenzim R/vitamin B7 7. Folna kiselina ili vitamin B9 8. Cianokobalamin/Hidroksokobalamin ili vitamin B12 9. Vitamin C
Višak vitamina topivih u vodi izbacuje se putem mokraće, a višak vitamina topivih u mastima nakuplja se u tijelu, što u većim količinama može biti toksično. Organizam je osobito osjetljiv na prevelike količine vitamina A i D i vrlo dobro zna koliko nam ih je potrebno, te nastoji održati njihovu optimalnu razinu u krvotoku.
Minerali
Minerali su anorganske tvari od kojih je sačinjeno otprilike četiri, pet posto ljudskog organizma.
To su esencijalne tvari, što znači da ih organizam ne može sam stvoriti nego ih unosimo putem hrane. Nalazimo ih u tkivima i tjelesnim tekućinama, a nužni su za izgradnju kostiju, mozga, krvi, enzima, hormona i hemoglobina, te za održavanje koncentracije tekućina u organizmu.
Možemo ih podijeliti na makro i mikroelemente: 1. Makroelementi su nam potrebni u većim količinama (natrij, kalij, kalcij, fosfor, magnezij, klor i sumpor) 2. Mikroelemente nazivamo i elementima u tragovima, jer su potrebni u malim količinama (željezo, jod, cink, flor, bakar, mangan, krom, molibden, kobalt, selen i vanadij).
Imajte na umu da se minerali svakodnevno gube iz organizma znojenjem, probavom i disanjem, pa ih treba redovito nadoknađivati. Manjak se javlja zbog nedostatna unosa hranom, povećanih potreba, slabe iskoristivosti ili zbog tjelesnih i emotivnih stresova.
Iako je za održavanje organizma i njegovo normalno funkcioniranje potrebno svih 18 poznatih minerala, preporučena dnevna potreba (RDA) utvrđena je za samo njih šest (kalcij, jod, željezo, magnezij, fosfor i cink).
Oprezno s tabletama
Što ako se vitamini i minerali unose kao dodaci u vidu tableta?Treba biti vrlo oprezan. Uzimanje velike količine vitamina D može indirektno prouzročiti oštećenje bubrega, a velike količine vitamina A mogu oštetiti jetru. Važno je znati da su vitamini i minerali u suptilnoj ravnoteži, te da svaki poremećaj ravnoteže uzrokuje lančanu reakciju poremećaja drugih. Drugim riječima, svi su vitamini i minerali u većim količinama otrov za organizam.
Ukoliko prehrana nije uravnotežena, unos vitamina, minerala i elemenata u tragovima često je nedovoljan. Štoviše, neki vitamini i minerali, primjerice vitamini topivi u vodi, vitamin C i B kompleks, ne mogu se zadržati u organizmu dulje vrijeme.
Suvišne količine vitamina C uzete odjednom mogu se tako izlučiti neiskorištene, pa nisu raspoložive u organizmu u vrijeme povećane potrebe za njim. Upravo je tada organizmu potrebno više hranjivih sastojaka kako bi se održala njegova potpuna obrambena sposobnost i očuvao sustav zaštite stanica.
