Vjerojatno ste se susreli s terminima kao što su rendgen, ultrazvuk, CT, magnetska rezonancija, a možda ste nečemu od toga bili i podvrgnuti. Ako niste medicinske struke, svi ti pojmovi mogu vam zvučati vrlo apstraktno i zapravo ne znate razliku. Što koja pretraga radi, što otkriva i za što se propisuje? Profesor Giovanni Mandarano sada je za The Conversation sve objasnio.
Rendgen ili planarna radiografija
Male doctor at work in public medical clinic and examining x-ray plates of bones, skull and lungs
Ovo je najjednostavnija i najčešća medicinska pretraga koja se obično koristi da bi se vidjela slomljena kost. Rendgenske su zrake zapravo fotoni ili sićušni spremnici energije, odnosno dio elektromagnetskoga spektra. Kada rendgenske zrake prođu kroz ljudsko tkivo, one se upijaju u guste strukture kao što su kosti i često uopće ne izlaze iz tijela. Fotoni koji uđu u rjeđe tkivo, lako prođu kroz njega i pronađu svoj put prema van. Gusto tkivo (kosti) zato se prikazuju u bijeloj boji, dok je ono manje gusto u različitim nijansama sive. Ova vrsta pretrage posve je sigurna ako se provodi pravilno te nema opasnosti od zračenja.
CT ili računalna tomografija
Magnetic resonance imaging (MRI) scan in a new neurosurgery clinic in a modern hospital specialized in treatment of cerebrovascular diseases.
Ova tehnika također koristi rendgenske zrake kako bi proizvela slike presjeka ljudskoga tijela. Za vrijeme pretrage, zrake se u pokretnom postolju vrte 360 stupnjeva ukrug. Pacijent leži na posebnom stolu za CT koji omogućuju nesmetan protok X-zraka. Kretnje stola u pokretnom postolju omogućuju stvaranje slika kao slagalice ljudskoga tkiva. Najčešće se koristi za skeniranje prsa, abdomena i zdjelice, i to da bi se identificiralo širenje tumora. Pacijent injekcijom prima tzv. kontrast, koji tkivo raka upija pa je vidljivije na slikama. Ako se pravilno provodi, nema opasnosti od prekomjernog zračenja.
MRI ili magnetska rezonancija
Colorized MRI Image Of Head Showing Brain
MRI koristi kombinaciju snažnog valjkastog magneta i radiofrekventnih valova kako bi stvorio sliku tijela. Prilično je glasan i pacijenti trebaju nositi prikladne uređaje za zaštitu sluha kao što su slušalice (gdje se može slušati opuštajuća glazba). Pacijenti obično leže unutar magnetskog cilindra, a okvir (koji radi kao antena) postavljen je oko dijela tijela koji treba snimiti. Naše tijelo sadrži vodik, tako da se radiofrekvencija prenosi u tijelo u frekvenciji koja će uzrokovati osciliranje vodikovih atoma. Radiofrekvencija uzrokuje naponski signal u anteni, identificiran kao električni signal. To se zatim digitalizira i slika se rekonstruira pomoću složenih matematičkih proračuna. Pretraga se obično koristi za snimanje mozga ako se sumnja na stanja povezana s neurologijom ili neurokirurgijom.
PET ili pozitronska emisijska tomografija
These are computer generated images called PET (positron emission tomography) of the brain. It consists of injecting a radioactive analogue of glucose, FDG (fluorodeoxyglucose) into the bloodstream; the three- dimensional images of tracer concentration within the brain are then constructed by computer analysis. The more metabolically active areas will retain more FDG, and consequently retain more radioation (orange color). It is an important tool for detecting malignant tumors such as metastasis mainly in other parts of the body. In the brain, it also has been used to detect areas of the brain that generate seizures.
PET snimanje je jedinstvena tehnika slikanja jer može identificirati i funkcionalne informacije kao što su metabolički (pretvaranje energije) ili kemijski procesi unutarnjih organa. Za ovu se pretragu radioaktivne tvari ubrizgavaju u bolesnika, ali one su kemijski vezane uz spojeve koje koriste naši organi (kao što je glukoza). Te radioaktivne tvari emitiraju gama zrake (drugi oblik ionizirajućeg zračenja). Od njihova položaja u tijelu, gama zrake prolaze kroz tkivo i izlaze iz tijela, gdje ih otkriva PET skener koji sadrži gama kameru. PET je izvrstan za identificiranje aktivnosti tumora unutar organa koji se ne mogu strukturno identificirati drugim tehnikama snimanja. Iako pomisao na to da se u tijelo ubrizgava radioaktivni materijal može zvučati opasno, zapravo nije tako strašno.
Ultrazvuk
Doctor doing ultrasound scan for pregnant woman in hospital
Ultrazvuk koristi zvučne valove kako bi stvorio medicinsku sliku ljudske anatomije i nema štetnih učinaka. Zvučni valovi mogu prolaziti samo do sredine, tako da na kožu treba nanijeti gel na bazi vode, koji dopušta ultrazvučno prenošenje sonde u tijelo. Što je tkivo gušće, više se zvučni valovi reflektiraju i vraćaju u sondu. Gdje je tkivo manje gusto, dio zvučnih valova bit će vraćen u sondu, a dio prolazi kroz njega sve dok ne dosegne drugačiji tip tkiva i proces se nastavlja. Kada se ultrazvučni valovi vraćaju u sondu, oni se pretvaraju u električni signal, koji se zatim digitalizira i rekonstruira kao slika. Uz pružanje strukturnih informacija o tome kako je organizirana anatomija, ultrazvuk ima dodatnu prednost pružanja biomehaničkih i funkcionalnih informacija, kao i slike u stvarnom vremenu i promatranje pokreta mišića i tetiva. Ultrazvučno snimanje ima dvije važne primjene: prva je u trudnoći, a druga da se vidi jesu li mišići i tetive na neki način oštećeni.
