Još 1999., na zahtjev HZJZ-a koji je uočio poveći broj oboljelih, oko 250 godišnje, i jednako velik broj nositelja virusa, uvedeno je cijepljenje djece u dobi od 12 godina. Struka je tada, a i danas, smatrala da je cijepljenje u dojenačkoj dobi nepotrebno. Pa ipak, zbog vrlo jakog pritiska, stručnih društava, udruge pacijenata (često produženih ruku farmaceutske industrije) i tadašnjeg ministra zdravstva dr. Nevena Ljubičića, 2007. uvedeno je obavezno cijepljenje u dojenačkoj dobi. To je bio jedan od kompromisa na koji je Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti pristala smatrajući da štete ipak nema, iako je zahtjev bespotreban.'Na medicinskoj struci je zadatak da što prije sveobuhvatno znanstveno istraži cijepljenje, revidira kalendar cijepljenja na način da se nepotrebna i nedokazano djelotvorna cjepiva isključe, a ona za koja bi se pokazalo da su korisna, zadrže ili ograniče na ugrožene pojedince i populacije', napisala je dr. Lidija Gajski, najpoznatija hrvatska liječnica koja kritički gleda na cijepljenje, u svom tekstu o neučinkovitosti i štetnosti mnogih cjepiva, objavljenom u Liječničkim novinama (http://www.hlk.hr/226) i zaključila: 'Trebalo bi preispitati i sam koncept cijepljenja, tim više što se kalendar cijepljenja i dalje proširuje (rotavirus, pneumokok), a govori se i o cijepljenju protiv raka, ateroskleroze i sl. Sljedeća bi zadaća bila istinito i sveobuhvatno informiranje liječnika i stanovništva, jer samo upućeni ljudi mogu donositi dobre odluke.'
'Zakonsku obavezu cijepljenja trebalo bi temeljito razmotriti i po mogućnosti ukinuti, kao što je to slučaj u više drugih država (skandinavske zemlje, Njemačka, Austrija, Švicarska), gdje se cijepljenje preporučuje, ali nije obavezno, te odluku o cijepljenju prepustiti slobodnom izboru roditelja... Obavezna, neselektivna, masovna imunizacija odstupa od temeljnih načela moderne medicine – individualiziranog pristupa i informiranog pristanka (ali i od temeljnih načela demokracije – građanske slobode i osobnog izbora), a bez pravog razloga i opravdanja. Jer ovdje se ne radi o jasnoj i neupitnoj dobrobiti stanovništva, njegovoj nesumnjivoj zaštiti i 'višem', javnozdravstvenom interesu, odnosno sigurnosti zajednice, nego o predmetu, odnosno postupku prepunom nejasnoća i kontroverzi, o kojem, dok se one ne raščiste kroz stručnu i javnu raspravu, trebaju ponaosob odlučivati oni koji će snositi njegove posljedice', dodaje.
Odgovor epidemiologa
Osupnut člankom dr. Lidije Gajski, voditelj Odjela za cijepljenje HZJZ-a mr. sc. Bernard Kaić, dr. med., upozorava na opće generaliziranje svoje kolegice. Naime, iako priznaje da neki njeni argumenti stoje (primjerice da su neke bolesti iskorijenjene zbog boljeg standarda života, a ne zbog cijepljenja), ljuti ga što ona proziva cijelu epidemiološku struku, koja se svakodnevno suočava s pritiscima farmaceutske industrije, udrugama i željama ljudi. Epidemiolozi se, smatra, vrlo uspješno odupiru i jasno vide tko i zašto nešto traži. 'Da nije našeg truda, program imunizacije bi sasvim drugačije izgledao. Ona nije jedina koja nešto vidi, a struka nije glupa kako bi se to iz njenih članaka dalo zaključiti,' rekao je dr. Kaić u izjavi za magazin.hr.
Ponajviše joj zamjera to što tvrdi da nema dokaza da su cjepiva korisna. Dr. Gajski odgovara da ne želi raspravu o cijepljenju pretvoriti u raspravu o njenoj osobi, izvorima koje navodi ili teoriji zavjere, nego želi da se javnost koncentrira na njen tekst i argumente koje je navela u članku. 'U svijetu opće dezinformacije, u kojem su i uvaženi izvori izgubili svoj autoritet, nije bitno tko je i gdje nešto objavio, nego što je sadržaj izrečenog i stoje li izneseni argumenti ili ne', poručuje dr. Gajski.
Jeste li, kao voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a, koji donosi preporuke o uvođenju nekog cjepiva, zadovoljni programom cijepljenja u Hrvatskoj? 'Da. Točno je da smo podvrgnuti pritiscima, ali njima uglavnom ne popuštamo. Izuzev ako oni nisu štetni. Nismo uvijek uspijevali donijeti odluke bez kompromisa, poput onoga da se uvede obavezno cijepljenje protiv hepatitisa B već u dojenačkoj dobi, ali taj kompromis nije nanio štete. Moramo poštovati i paramedicinske argumente koje daju primjerice roditelji jer žele smanjiti broj uboda. Jedan od kompromisa bio je tako uvođenje cjepiva pet u jedan. Smanjili smo tako brod uboda, iako su sva pojedinačna cjepiva bila kvalitetna i sigurna. Naš je cilj paziti na kolektivno zdravlje i tu nema kompromisa, ne popuštamo zahtjevima koji su štetni. Naš sustav cijepljenja je jako dobar, najbolji mogući kompromis.'
O pretpostavkama nekih znanstvenika da cjepiva mogu ometati naš imunološki sustav i u budućnosti dovesti do epidemije degenerativnih bolesti, dr. Kaić kaže: 'U medicini nema mjesta pretpostavkama. Hipoteze se moraju provjeriti, istražiti, a to se neprestano radi.'
Jesu li i istraživanja upitna jer ih financira farmaceutski lobi? 'To je neistina. Istraživanja se vode i pod okriljem velikih nacionalnih institucija, kao što je američki CDC ili europski ECDC, koji su u funkciji javnog zdravstva', zaključio je dr. Kaić.
Dr. Gajski poručuje da joj nakon objave u Liječničkim novinama stižu brojne pozitivne reakcije laika, mnogih roditelja koji su sretni da su informacije iznesene na uvid liječnicima. No, što se tiče njenih kolega, osim jednog osobnog prijatelja, nije bilo pozitivnih reakcija.
