Koliko su opasne govori i činjenica da znanstvena javnost već godinama nastoji industriju prerade hrane prisiliti da ih potpuno izbaci iz proizvoda čime bi se smanjile stope smrtnosti od srčanog zastoja.
U Velikoj Britaniji, u kojoj godišnje od posljedica srčanog urada umre i do 7200 ljudi razmatra se potpuna zabrana transmasti u hrani.
Alternativni dodaci hrani, kako bi joj se poboljšala tekstura i okus, postoje, međutim izbacivanje transmasti iz proizvodnje hrane te uvođenje nekih novih, zamjenskih poboljšivača okusa, ima svoju cijenu. Otpori industrije su stoga snažni, a u provedbi zabrane do sada nije bilo dovoljno političke volje.
O učincima koje transmasti imaju na naše zdravlje znanost je otkrivala postupno, pa stoga ne čudi kako je njihov udio u hrani na policama trgovina 1985. godine iznosio čak 2,1 posto. Do 2012. godine taj je udio smanjen na 0,7 posto, međutim znanstvenici Sveučilišta u Oxfordu tvrde kako to nije dovoljno da se poboljša zdravstveno stanje nacije ovisne o brzoj prehrani.
Kada bi se štetne biljne masti zabranile samo u restoranima, čak 1700 ljudi živjelo bi duže, a ukoliko bi se zabrana uvela i u restorane brze hrane broj spašenih života u Velikoj Britaniji popeo bi se i do 2600.
