"'Jesi li već pronašla haljinu?' pitao me glas s druge strane telefonske linije. Sin mi se ženi za nekoliko mjeseci tako da me pitanje nije iznenadilo. Ali, bila sam iznenađena jer sam ga čula od svojeg oca, koji nikad ne priča o odjeći. Odmah me izbacio iz takta, a osjetila sam i nelagodu u trbuhu. Pomislila sam kako je ovo malo čudno.
Tata me vidi kao promašaj
Progutala sam knedlu i rekla da nisam još počela tražiti. Rekla sam kako imam još vremena. 'Moraš početi tražiti. Odmah. Nemaš još puno vremena. Što ako ćeš morati još nešto mijenjati na haljini?', nastavio je tata. Bila sam u šoku. Što on točno misli? Odmah sam pomislila da mu je na to mama ukazala. Nisam znala što da mu kažem. Odrasla sam žena i znam da trebam haljinu za vjenčanje. Žalosno, ali moj tata je i dalje veliki autoritet u mom životu, bez obzira što sam u srednjim godinama.
Dok sam pokušala shvatiti zašto je toliko uzrujan oko moje odjeće, on je izjavio: 'Vodiš li koga sa sobom na vjenčanje?' Vidjela sam kamo ide ovaj razgovor. Zaboljelo me oko srca. Naravno da dolazim sama, rekla sam to najtiše što sam mogla u nadi da me neće ispitivati ništa dalje. Znala sam da tata zna kako će moj bivši muž na svadbu dovesti svoju zaručnicu. Moj je tata razočaran jer ja nemam partnera nakon propalog braka. Promašaj sam.
'Bolje nabavi dobru haljinu. Napravi sve što je potrebno. Poradi na frizuri i šminki. Neka se pojede što te uopće napustio. Moraš se držati ponosno i sretno. Cijela će njegova obitelj biti tamo.' Nisam ništa odgovorila. Nisam mogla odgovoriti. Držala sam slušalicu u ruci i stalno su mi se ponavljale njegove riječi. Sve o čemu sam razmišljala je moj veliki trbuh, salo koje se prelijeva i moje debele noge. Ipak, točno znam zašto mi moj tata od 80 godina to govori. Prvi puta u svojem životu sam nešto deblja.
Čak i kad sam bila mlađa, dobivanje viška kilograma za moje je roditelje bio promašaj, mislili su kako im to radim namjerno, da ih osramotim. Ne bi mi htjeli kupiti traperice dok ne skinem kilograme. Rekli bi mi da me se srame. A kad sam odrasla su me uvijek ispitivali jesam li se udebljala i vježbam li. Posljednjih nekoliko godina, nakon razvoda, dopustila sam da se brojka na vagi poveća.
Vjenčanje je bilo prekrasno, a ja nisam mislila o tome kako sam debela
Često to nisam prihvaćala. To nisam bila ja. Osim što, to očito jesam bila ja. Pitala sam se što će se dogoditi, ako ne budem mršava, hoće li me ljudi i dalje voljeti i što će misliti o meni?
Samo tjedan dana prije vjenčanja otišla sam kupiti haljinu. Bilo me strah pogledati se u ogledalo. Ipak, nakon sat vremena sam pronašla slatku haljinicu. Zapravo sam se osjećala dobro dok sam je nosila. I dalje mi je u glavi bila misao mojih roditelja da sada izgledam loše i da će to primijetiti i obitelj mojeg bivšeg muža. Sigurno se pitaš zašto jednostavno nisam rekla roditeljima da me puste na miru. Napravila bih to, da sam emocionalno stabilna.
Vjenčanje je bilo prekrasno. Sva moja nervoza je nestala kad sam ponovno vidjela sve te ljude koji su mi nekad bili obitelj. Sreća mojeg sina je bila ogromna, a mene je također obuzeo val zadovoljstva. Ni jednom nisam pomislila na to kako izgledam. Ni kad sam držala zdravicu mladoj i mladoženji. Ni kad sam upoznala zaručnicu svojeg muža. Ni kad sam plesala cijelu noć. Iskreno, ovo je bio jedan od najboljih vikenda u mom životu.
Jesu li razmišljanja mojih roditelja ista kao i moja?
Dva tjedna kasnije dobila sam na email fotografije s vjenčanja. Nisam se osjećala ugodno. Dobro sam se provela na vjenčanju, ali sam sada vidjela kako sam izgledala, svugdje je u prvom planu moj trbuh. Na prvoj fotografiji sam stajala sa iskrivljenom kralježnicom i velikim trbuhom koji je visio. Osjećala sam se užasno i posramljeno. Nisam mislila da izgledam odlično. Počela sam razmišljati kako su me svi vidjeli ovako debelu. Moji roditelji, moja bivša obitelj, moj bivši muž i njegova zaručnica. Naravno da nisam imala dečka. Udebljala sam se i prestara sam sve to ponovno prolaziti. Ni jedan muškarac ne bi želio ovo tijelo.
Nisam mogla prestati s ružnim riječima i ljutnjom. Ali drugi dio mene je inzistirao na drugačijem pogledu, na stvarnosti. Ponovno sam pogledala fotke, ali ovaj puta sam htjela vidjeti one na kojima sam s drugim ljudima. Vidjela sam samo ljubav, osmijehe, radost. Svugdje oko mene. Svaka fotka. Naslonila sam se na stolicu, zatvorila oči i pokušala raščistiti grlo.
U tišini sam čula glas koji nije bio tu ranije. 'Mislim li stvarno ono što misle moji roditelji o meni? Jesu li njihove vrijednosti i moje? Što ako naučim gledati sebe, kroz svoje oči?' Nasmijala sam se. Što, ako se konačno počnem gledati vlastitim očima? Shvatila sam kako debljina nema veze sa srećom ili nesrećom i s time jesi li voljen ili ne."
Izvor: Hello Giggles
