Studija koju je objavio Child Mind Institute pokazala je da je deset posto od 30.000 ispitane djece do 18 godine života iskusilo neku vrstu anksioznog poremećaja. Njih 80 posto nije pritom dobilo nikakvu pomoć ili terapiju. Glavni razlog zbog kojeg se kod djece ne tretira anksioznost je taj što se ona ne prepoznaje, odnosno teško ju je otkriti jer djeca rijetko pokazuju osjećaje, najčešće zbog toga jer ni sama ne znaju artikulirati i razumjeti emocije.

No, postoji jedan od glavnih znakova koji mogu ukazivati da je dijete anksiozno - bol u trbuhu. Dijete će se požaliti na bol u trbuhu i zaista će ga trbuh boljeti, no uzrok boli može biti psihičke prirode. Roditelj bi trebao u ovakvim slučajevima razgovarati s djetetom i pokušati otkriti čega se ono boji.

(FOTO: Pexels)

Ostali znakovi anksioznosti kod djece su manjak apetita jer anksioznost usporava metabolizam i probavu, stalni umor, problemi sa spavanjem, glavobolja, bol u prsima i problemi s disanjem.

Djeca koja pate od anksioznosti možda će odbijati ići u školu ili se družiti s prijateljima, možda se neće moći koncentrirati i odmoriti ili će pak biti vrlo razdražljiva i stvari shvaćati preosobno. Anksiozna djeca ne žele biti sama. 

Uzroci anksioznosti kod djece su brojni. Ona najmanja, u dobi od šest mjeseci do tri godine imaju naglašeni strah od odvajanja, predškolci mogu razviti strah od raznih životinja, insekata, škole ili mraka, oni malo stariji bojat će se ispita u školi, a ako imaju problema u komunikaciji s vršnjacima, izbjegavat će društvo.