Ova nesigurna i nepredvidiva vremena u kojima živimo pred nas stavljaju mnoge izazove s kojima se ponekad vrlo teško nositi. Neki zbog toga zapadnu u beznadna stanja, a jedno od njih je depresija. No, to nije pretjerana tuga, kako je vrlo često karakteriziraju, niti nekakvo stanje koje će proći samo od sebe, radi se o vrlo teškoj bolesti koja je itekako uzela maha.
Depresija se ponekad razvije od drugih psihičkih poremećaja koji se nisu zaliječili ili se uopće nisu tretirali, a uvjetovana je i genetskim nasljeđem te nizom drugih faktora. Ova bolest spada u tzv. poremećaje raspoloženja za koje je karakteristično, pojednostavljeno rečeno, da osoba koja pati od njih svoje raspoloženje ne može prilagođavati onome što joj se događa, nego je neko vrijeme konstantno ili jako potištena i bez energije ili jako euforična i s previše energije, a više o tome pojasnila je psihologinja Ana Miletić iz Centra za savjetovanje, psihoterapiju i edukaciju Apsiha.
"Depresija je stanje koje prati svakodnevni osjećaj ispraznosti, krivnje, utopljenosti, beznađa, utučenosti itd. Naravno, osoba može osjećati i tugu ili razdražljivost, posebice djeca i tinejdžeri. No, kod depresije ima puno dodatnih teških emocija koje spuštaju raspoloženje i koje kreiraju taj nekakav 'zaklon' u kojem se ona nalazi. Ljudi koji su depresivni često svoje stanje opisuju kao da su u nekakvoj močvari ili magli, kao da stalno imaju neki oblak u kojem se kreću. Dakle, zamislite da ste konstantno u nekakvoj gustoj magli i ništa ne vidite. Oko vas nema boja, teško dišete i iscrpljeni ste zbog te 'magle'. Tako se osjećate bez obzira gdje se nalazite, u kinu ili na nekoj proslavi ili poslu", pojasnila je.
Ljudi koji boluju od depresije izgube interes za aktivnostima i stvarima koje su ih prije veselile, a jako često osjećaju umor, odnosno gubitak energije. To može ići do te mjere da nemaju snage ujutro ustati iz kreveta, iako su imali adekvatnu količinu sna. Depresiju često prati poremećaj spavanja u smislu da osoba previše spava ili pati od nesanice. Također, moguće su i oscilacije u tjelesnoj masi zbog promjene apetita, pa tako oboljeli zbog izbjegavanja hrane gube kile, a oni kojima je porastao apetit se debljaju zbog konzumacije obroka u kojima prevladavaju namirnice bogate ugljikohidratima.
Razlika između žalovanja i depresije
"Oni na taj način pokušavaju iskusiti zadovoljstvo, a to nije moguće jer je za depresiju karakteristično da netko tko boluje od nje ne može osjetiti pozitivne emocije poput sreće, radosti, veselja... Osim toga, javlja se i pesimizam da su prepreke preteške i da ih ne čeka više ništa lijepo te osjećaj bezvrijednosti i tereta drugim ljudima. E, sad pridodajte tome još one emocije koje smo već naveli i rezultat je vrlo teško stanje u kojemu se rađa razmišljanje o suicidu. No, svaka osoba koja je depresivna nije i suicidalna. Takvo stanje ima stupnjeve i nije jednako snažno izraženo kod svake osobe. Pojednostavljeno rečeno, netko će samo pasivno razmišljati o tome kako bi bilo bolje da ga nema ili da, primjerice, oboli od neke teške bolesti ili da ga udari automobil i sl. i ostat će na tome, dok će, pak, drugi aktivno promišljati kako si oduzeti život i to razmišljanje pokušati sprovesti u djelo. Dakle, suicidalnost nije samo specifična za depresiju, ona je prisutna i kod nekih drugih psihičkih smetnji", rekla je psihologinja Miletić.
Foto: Ana Miletić, apsiha.hr
Ponekad je ljudima nakon gubitka drage osobe teško razlikovati žalovanje i depresiju, a u takvom slučaju, tvrdi psihologinja Miletić, najbolje se obratiti stručnoj osobi za savjet. Nastanak depresije ima nekoliko podloga, a onu genetsku već smo spomenuli u uvodniku ovog teksta. Podaci najnovijih istraživanja kažu kako djeca depresivnih roditelja imaju između 20 i 50 posto šanse da će oboljeti od ove bolesti, ovisno o težini depresije koju su imali njihovi roditelji. Zatim, ona može nastati zbog nekih događaja iz okoline, primjerice, negativnih iskustava u djetinjstvu, trauma, zlostavljanja, zanemarivanja, napuštanja, pogotovo ako tih trauma ima više.
"Znači, što je više takvih iskustava, veća je šansa da će osoba imati epizodu depresije kasnije u životu. Ona se postupno razvija te dolazi do pada serotonina, takozvanog 'hormona sreće', i promjena u funkcioniranju mozga i povezanih sustava u tijelu. Stoga je važno na depresiju gledati kao na bilo koju drugu fizičku bolest jer zaista mozak i tijelo depresivne osobe ne funkcioniraju isto kao mozak i tijelo osobe koja nema depresiju. Osoba će u stresnim situacijama intenzivnije i češće osjećati simptome stresa, anksioznosti i depresivnosti, pogotovo ako ima sklonost k tome s jedne strane, a onda se dogode neki izrazito stresni životni događaji koji mogu biti okidač koji će pokrenuti depresiju. Nakon par tjedana, počinje se povlačiti u sebe, postaje joj sve više teško, ne može se pokrenuti, promjeni joj se raspoloženje, konstantno je pesimistična te zatim uslijede ostali simptomi depresije", objasnila je psihologinja.
Previdi kod dijagnosticiranja depresije
Depresija se liječi antidepresivima koji oporavljaju kemijski disbalans u mozgu te tako ublažuju simptome bolesti i ujedno olakšavaju psihoterapiju jer pacijent dobije energiju da se nosi s problemima i popravlja ih. Procjenjuje se da oko deset posto ljudi tijekom života doživi barem jednu depresivnu epizodu. Prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, 5,1 posto muškaraca i 6,2 posto žena imalo je depresiju u posljednjih 12 mjeseci 2015. godine. Od svih hospitalizacija na drugom mjestu su psihički poremećaji, a među njima na trećem mjestu je depresija. Također, statistički podaci u Hrvatskoj i svijetu kažu da žene više obolijevaju od depresije nego muškarci.
"Mislim da to nije realna slika, jer je depresija kod muškaraca u našim krajevima zamaskirana u alkoholizam. Također, postoji i niz previda kod dijagnosticiranja te bolesti. Među prvim simptomima depresije su nesanica i umor, a oni se često tretiraju na svoju ruku ili kod liječnika opće prakse i na tome ostane, a ne provjerava se je li to simptom depresije. Također, ona negativno utječe na kognitivno funkcioniranje jer ga usporava te se onda kod starije populacije obično sumnja na ranu demenciju, a u stvari se radi o depresiji. Neki ljudi olako shvaćaju tu bolest, u smislu 'a on je samo tužan' i dosta je često reakcija obitelji i okoline da se 'samo treba trgnuti iz toga'. Što ne može, jer to je oboljenje kao i svako drugo. Znači, ne možete se trgnuti iz dijabetesa, kao ni iz depresije", pojasnila je psihologinja Miletić te je istaknula kako ljudi s tom bolesti mogu "zaraziti" druge ljude oko sebe.
Ilustracija/Thinkstock
"Jedan od indikatora da je osoba depresivna jeste ako se vi dok razgovarate s njom osjećate potišteno i neraspoloženo. To je inače karakteristično za sve poremećaje raspoloženja. Primjerice, nakon razgovora s maničnom osobom osjećat ćete se puni energije, pogotovo ako je u nekoj neagresivnoj varijanti. To naravno ne ostavlja trag na vama i prođe vrlo brzo. Tako da poremećaji raspoloženja laički rečeno 'zaraze' druge ljude".
Manične osobe mogu biti promiskuitetne
Depresija je ponekad i dio bipolarnog poremećaja za koji je karakteristično da oboljeli u životu "klackaju" između dvije krajnosti. Kako bi se on dijagnosticirao potrebno je da osoba ima najmanje jednu hipomanu ili maničnu epizodu i jednu ili više depresivnih. Manična epizoda očituje se tako što oboljeli ima pretjerano povišeno raspoloženje. On u tom trenutku ima ogromni nalet energije, euforije, entuzijazma, obavlja jako puno aktivnosti, više nego inače. Često ima napuhano samopoštovanje u smislu osjećaja da može sve i svašta.
"Manične osobe obično se late stvari koje nikada nisu radili jer osjećaju nalet grandioznosti. Često imaju smanjenu potrebu za spavanjem. Znači, nakon samo dva sata sna zaista će osjetiti da su puni energije i da im je to dosta. Često znaju puno pričati, no misli su im daleko brže od govora, a pažnja im se prebacuje s teme na temu, pa imaju poteškoće pri razgovoru i teško ih je slijediti. Odjednom rade po pet projekata u školi ili na poslu, a do tada su radili na jednom. Također, mogu biti promiskuitetni i patiti od psiho-motorne agitacije, što znači da ne mogu mirno stajati na mjestu, niti sjediti. Ukratko, bez razmišljanja o posljedicama pretjeruju u aktivnostima koje su im u tom trenutku ugodne", rekla je psihologinja.
Tired and lonely man with depression after divorce with wife at home
S druge strane, bipolarna osoba može proći i hipomanu epizodu prilikom koje ti simptomi nisu tako jako izraženi i ona može još nekako normalno funkcionirati. Međutim, veliki problem nastaje kad osoba u maničnoj epizodi ne želi potražiti pomoć jer joj je super imati puno energije i osjećati se kao "gospodar svemira", pa ne želi da takvo stanje prestane. Posebno je teško kad taj nalet energije ode u agresivnom smjeru, pa osoba može biti opasna za sebe i okolinu. Obično je onda netko od obitelji mora hospitalizirati.
Važnost pravovremenog dijagnosticiranja
"Bipolarni poremećaj ponekad se dijagnosticira dosta kasno jer bolesnik često ima po nekoliko depresivnih epizoda u nizu. Nakon što se ustanovi da boluje od depresije, pojavi se manična epizoda. To je vrlo nepredvidiva bolest. No, u pravilu, kad osoba ima maničnu epizodu, imat će i depresivnu. Izrazito je rijetka čista manija koja ne dolazi u kombinaciji s depresijom. Manične epizode obično traju kraće nego depresivne jer organizam ne može toliko dugo trošiti energiju, pa se to raspoloženje u nekom trenutku mora 'spustiti' i onda obično uslijedi izrazito teška depresija. Također, bipolarni poremećaj često zna ići u kombinaciji s anksioznim poremećajem i s uzimanjem psihoaktivnih tvari (droge) ili se upari s poremećajem u prehrani, pa ga je i zbog toga nekad teže dijagnosticirati", kazala je Miletić.
Bipolarni poremećaj liječi se sa stabilizatorima raspoloženja koji reguliraju oscilacije u raspoloženju, a kada se psiho-fizičko stanje stabilizira, oboljeli može započeti sa psihoterapijom koja mu pomaže u izgradnji stabilnijeg života. Ako se bipolarni poremećaj ne liječi, nastaju vrlo ozbiljne ekonomske, socijalne i zdravstvene posljedice po oboljelog i njegovu obitelj. Primjerice, takve osobe vrlo često kockaju ili se upuštaju u nepromišljene poslovne rizike ili kupuju bez kontrole, pa se zaduže kod kamatara i onda budu u velikim dugovima, a neki ostaju i bez doma. Zbog čestih seksualnih avantura ne mogu zadržati stalnog partnera te su podložni spolno prenosivim bolestima i sl.
"To su doslovno takve tragične priče. Kako vrijeme dalje prolazi, a poremećaj se ne tretira, povećava se učestalost i intenzitet epizoda. Također, vrlo je visok rizik od samoubojstva. On je 15 puta veći u odnosu na populaciju prosječnih ljudi. Statistike su tu poražavajuće. Prema podacima Američke psihijatrijske udruge, jedna trećina oboljelih od bipolarnog poremećaja pokušala je suicid. Također, jedna četvrtina uspješnih suicida počinjena je od strane bipolarnih osoba. Stoga je vrlo važno pravovremeno dijagnosticirati bipolarni poremećaj i liječiti ga", opomenula je psihologinja Miletić.
