Ovisnici o stresu mogu danima biti budni i gladni, ali još uvijek ostati manično aktivni. Ma koliko izmorili tijelo, kemijski procesi koji su rezultat stresa daju im osjećaj ugode. Sve dok se potpuno ne iscrpe, a onda više nemaju snage. Provjerite jeste li možda i vi ovisni o stresu?
Ovisni o stresu ne moraju toga biti svjesni, ali oni koriste fiziološku reakciju svog tijela kao sredstvo za promjenu raspoloženja. Kad se nađemo u stresnoj i opasnoj situaciji, tijelo potiče specifičnu reakciju koja nas tjera na bijeg ili borbu. Naglo raste krvni tlak, u mišiće stiže više kisika, a probava se usporava jer tako štedimo energiju.
No, ukoliko se hormoni stresa predugo i prečesto nađu u krvotoku, može doći do vrlo štetnih nuspojava, kao što su čir ili srčana bolest. Slabi i imunitet pa postajemo ranjiviji.
Omiljeni načini poticanja stresnih situacija: 1. Odugovlačenje 2. Perfekcionizam 3. Opsesivnost oko obaveza 4. Negativno razmišljanje o tome što bi sve moglo krenuti po zlu
I vi ste skloni ovakvom ponašanju? No, ako sami niste tome skloni, vjerojatno su ovisnici o stresu oko vas. Možda je to šef koji pravi problem oko svake sitnice, prijatelj koji neprestano priča o teorijama zavjere... Zajedničko ovim vrlo različitim osobnostima je posvećenost kreiranju specifičnih uznemiravajućih situacija.
Zašto bi netko želio stvarati stresne situacije? Postoji niz snažnih razloga.
Efekt emocionalnog gejzira Većina ovisnika o stresu ima nezaliječene emocionalne rane. Neriješena bol se gomila, pa osoba treba ispušni ventil za svu tu napetost koju osjeća. Eksplozija gnjeva ili suza, slična gejzirskoj erupciji, smanjuje unutarnju napetost tako da ovisnik može funkcionirati dok se napetost opet ne skupi.
Taktika odvraćanja pažnje Stvaranje stresa je odličan način zadataka potrebnih za osobni rast. Sigurni u poznatom stresnom okruženju postaju tupi na neugodnu spoznaju da se trebaju dublje preispitati i suočiti sa značajnijim izazovima.
Potraga za ljubavlju Ovo je poznati sindrom kod osoba koje tijekom razvoja nisu primile dovoljno pozitivne pažnje, osim ako su bile bolesne ili povrijeđene. Baš zbog toga ljubav povezuju sa stresom, a kad žele emocionalnu vezu, nađu način da se osjećaju i prikažu kao žrtva.
Kako se izliječiti?
Ma kako paradoksalno zvučalo, stres je za ovisnike o stresu – utočište. Problem je što s vremenom hormoni stresa i ponašanje koje je nekad rezultiralo odvažnošću i euforijom više ne djeluju, a zatim postaju kontraproduktivni.
Poduzmite ove korake 1. Ako imate potrebu pobjeći – trčite ili hodajte vrlo brzo, osjećat ćete se mirnije.
2. Ako imate potrebu sukobljavati se jer ste puni gnjeva, uključite se u intenzivniju fizičku aktivnost koja će vas izmoriti. 3. Prihvatite emocije koje vas uznemiruju – ako je riječ o strahu razmislite čega se bojite, tješite se baš kao što biste tješili dragog gosta pitanjima 'Što te boli?' ili 'Što je uzrokovalo bol?' Ljubazan stav prema vlastitim emocijama djeluje snažno prema prekidanju ciklusa ovisnosti.
Ako svom srcu koje je naviklo i postalo ovisno o stresu date dozvolu da pogriješi, primi pohvalu, pažnju ili da osjeća, počinjemo graditi ono što smo trebali još na početku: pravo utočište gdje možemo zacijeliti svoje rane, slušati svoj pravi glas i rasti kao osoba. S vremenom ćemo postati snaga koja širi mir, a ne paniku, i to ne samo za sebe nego i za sve koje nas okružuju.
Vezani članci:
arti-201106210488006 arti-201107080758006
