Emocije nas katkada mogu preplaviti. Možemo osjećati intenzivnu uznemirenost, bol, ljubomoru ili tugu. Manje se bunimo kad nas preplave ugodne emocije, no i to za neke može biti prezahtjevno.
Kako ih doživljavamo, prerađujemo i izražavamo jedinim dijelom ovisi o genetici, no na naš emotivni stil značajan utjecaj ima i odgoj, interakcija s okolinom pa i kultura koje smo dio.
Rezultat toga su specifični načini na koje se svi međusobno razlikujemo, pa su zato neki ljudi su skloni doživljavati neugodne emocije brže i intenzivnije od drugih, govori nam Lucija Vukić, psihologinja iz Psihijatrijske bolnice Ugljan.
"Tijekom odrastanja od neizmjerne je važnosti kod djece normalizirati doživljaj i izražavanje emocija, dati do znanja da je u redu osjećati se tužno, ljutito, prestrašeno… čime se djetetu smanjuje nelagoda svaki put kada osjeti neugodnu emociju i potiče ga se na razvoj vještina suočavanja s osjećajima. U slučaju kad okolina šalje poruku kako su neugodne emocije nepoželjne i kako nije u redu osjećati se ljutito, prestrašeno i slično, rezultat će biti taj da će se te emocije interpretirati kao ugrožavajuće i mogu dovesti do izbjegavanja i potiskivanja. To, pak, može prouzrokovati niz poteškoća kao, na primjer, razvoj anksioznih stanja", pojašnjava psihologinja. A sve to može dodatno otežati regulaciju emocija.
U stresu zbog emocija
No, ni otvoreno doživljavanje emocija nije jednostavno iako je dio našeg zdravog ljudskog iskustva. Intenzivne emocije, ako se ne znamo s njima nositi, uzrokuju stres, štoviše, mogu potaknuti lučenje hormona stresa koji posljedično može uzrokovati brojne probleme u organizmu pa čak uzrokovati promjene u imunosnom sustavu, ističe Vukić.
"Osim toga, mogu dovesti do problema sa spavanjem, umora, sniženog libida, poremećaja apetita, glavobolje, poteškoća s pamćenjem, učenjem, pažnjom i koncentracijom, planiranjem", dodaje psihologinja.
"Teške životne situacije i okolnosti nesumnjivo će u nama izazvati neugodne emocionalne reakcije s kojima nije ugodno živjeti i ljudi se tada nerijetko boje kako će se tako stalno osjećati. No, strah je neopravdan jer su te reakcije obično ograničenog trajanja. U slučaju da se osoba nalazi u dugotrajnoj situaciji koja opetovano izaziva određenu emociju ili se kronično preokupira razmišljanjima koja je drže u toj situaciji, tada govorimo o raspoloženju. Kao primjer toga možemo navesti prekid veze u kojem je normalno i očekivano da se osoba koja je ostavljena osjeća tužno. Međutim, ako prođe dulji period, a kod osobe ne dođe do pomaka u raspoloženju i emocionalnom statusu, postoji mogućnost da je razlog taj što osoba usmjerava svu svoju pažnju i misli samo na prekinutu vezu, oživljava uspomene i oživljava bolnu situaciju. U tim slučajevima, važno je vježbati samokontrolu", kaže Vukić, ističući kako emocionalni doživljaj nije nešto na što ne možemo utjecati, on je jako povezan s našim sustavom vjerovanja i pretpostavki i znanja o svijetu, a oni su podložni promjenama.
Samokontrola
"Samokontrola pruža osobi mogućnost da potisne želje i ponašanja koja se prirodno nameću u okviru impulzivnih reakcija i tako regulira svoje emocije. Odnosi se i na ponašanja koja nam pomažu da se smirimo nakon nečega uznemirujućega; da usmjerimo pažnju na zadatak i da usvojimo ponašanja koja nam pomažu da funkcioniramo u skladu s drugim ljudima u našoj okolini. Učenje samoregulacije je proces, a u tom procesu od velike važnosti je uloga obitelji i primjer emocionalnog ponašanja koje članovi pokazuju djetetu tijekom odrastanja", pojašnjava.
No, iako ih je ponekad potrebno svjesno kontrolirati, emocije nikako nisu iracionalne, ističe psihologinja. Naprotiv, kaže, svojom pojavom nam šalju jasnu poruku o nama samima, o našim vrijednostima i o našem odnosu sa svijetom. Iz tog razloga su logične u kontekstu osobe koja ih osjeća.
U važnim situacijama nam pomažu da uspostavimo ravnotežu potrebnu za optimalno funkcioniranje. No, napominje, kada su intenzivne iz njih ne treba donositi odluke i zaključke niti iz njih smišljati rješenja problema. No, o njima, posebice u međuljudskim odnosima, treba naučiti komunicirati.
