Djelomični gubitak osjeta njuha naziva se hiposmija, dok je anosmija potpuni gubitak njuha. Zbog nemogućnosti tog osjeta, mnogi ljudi misli kako su izgubili okuse i da više ne mogu uživati u hrani, dok se zapravo radi o gubitku osjeta njuha.
Anosmija može biti naslijeđena
Do anosmije dolazi kada edem ili druga opstrukcija unutar nosa ne dopušta dolazak mirisa do olfaktornog područja. Osjećaj mirisa osobe potaknut je određenim procesima. Prvo, molekula koja se oslobađa iz tvari (poput mirisa cvijeta) mora stimulirati posebne živčane stanice ili takozvane mirisne stanice koje se nalaze visoko u nosu. Te živčane stanice zatim šalju podatke u mozak, gdje se identificira specifični miris. Sve što ometa ove procese, kao što je začepljenje nosa ili oštećenje samih živčanih stanica, može dovesti do gubitka mirisa. Sposobnost za mirisom također utječe na sposobnost kušanja okusa. Bez osjećaja mirisa, naši okusni pupoljci mogu otkriti samo nekoliko okusa, a to može utjecati na kvalitetu života. Većina bolesnika s anosmijom zapravo ima normalan osjet slanog, slatkog, kiselog i gorkog okusa.
Anosmija može biti nasljedna ili stečena, a glavni uzroci su ozlijede glave kod mlađih osoba ili virusne infekcije i Alzheimerova bolest kod starijih odraslih osoba. Ova bolest može biti dio normalnog starenja i to u razdoblju od šezdesete do sedamdesete godine kada promjene mogu biti naglašene. Postoji i specifična anosmija koja kod bolesnika stvara neosjetljivost na neki određeni miris, a ona može biti određena genima. Također postoji i kongenitalna anosmija što označava odustnost osjeta njuha od rođenja.
Ponekad anosmija može biti uzrokovana običnim rinitisom ili tumorima baze čeonog režnja. Tako uzrok može biti alergijski, kronični ili atrofični rinitis. Postojanje nosnih polipa koji su uglavnom vidljivi tijekom pregleda također mogu potaknuti razvoj ove bolesti. Gripa ili druge infekcije gornjeg dišnog sustava se smatraju uzrokom do 26% postanka anosmije. U nekim slučajevima gubitak percepcije mirisa može biti uzrokovan korištenjem nekih lijekova, zračenjem glave ili kirurškim zahvatima u području nosa ili sinusa.
Gubitak osjeta mirisa može biti jednostran ili obostran. Jednostrana nastaje uslijed tumora ili traume, dok obostrana nastaje kod lokalnih procesa na nosnoj sluznici. Znakovi za uzbunu kod anosmije su prethodna ozljeda glave, neurološki simptomi te nagli početak bolesti.
Bolest se ne može liječiti, već se rješavaju uzroci
Kako bi liječnik otkrio o čemu se radi, bit će potrebno napraviti fizikalni pregled i pretrage njušenja. Fizikalnim pregledom će se otkriti postojanje edema, iscjetka, polipa ili upale. Pregled se najčešće izvodi tako da osoba treba naizmjenično disati kroz jednu pa drugu nosnicu dok je druga zatvorena. Uz to se treba provesti neurološki pregled koji stavlja fokus na mentalno stanje i stanje moždanih živaca.
Osim toga bi se mogao izvesti i ambulantni test njušenja. To izgleda tako da se jedna nosnica zatvori, a osobi se na njušenje daju epruvete koje sadrže tvari jakog mirisa kao što je kava, duhan ili cimet. Ukoliko osoba može otkriti mirise, može se zaključiti kako se ne radi o anosmiji, no ukoliko je situacija drugačija i rezultati se drugačije tumače. Premda se koristi, ovaj test se smatra nepouzdanim. Kod mnogih bolesnika ne može se naći jasan uzrok pa je potrebno učiniti neurološke pretrage kao što je CT glave i sinusa, MR te psihofizičko utvrđivanje okusa i mirisa.
Ukoliko je osobi dijagnosticirana anosmija, liječe se specifični uzroci, ali se u nekim slučajevima njuh ne može oporaviti čak niti ako se uspješno izliječi sinusitis. Za anosmiju ne postoji lijek, već se iz tog razloga pokušavaju popraviti uzroci. Osoba koja boluje od anosmije mora često biti na posebnom oprezu zbog nemogućnosti osjećanja mirisa plina ili dima. U nekim slučajevima može doći do gubitka apetita kod bolesnika jer su izgubili okus hrane, ali to se može popraviti dodavanjem koncentriranih okusa hrani.
