Sinjanka sa splitskom adresom, Ana Glaurdić Mekinić, bila je na 10 operacija i skoro 20 godina bori se protiv tumora jajnika te odolijeva prognozama
Ana (47) kaže da se kod nje u kući ništa ne čuva za posebne prilike. Fina pića, bombonijere ili odjeća koju drugi spremaju za neki svečani trenutak, kod nje se konzumiraju odmah, piše portal Pomakni Granice.
"Svaki dan je poseban i jedinstven i ne isplati se čekati ništa. Treba iskoristiti trenutak i uživati u onome što imamo jer život je prekratak da ga provedemo u čekanju nečeg boljeg što možda neće nikad doći", počinje svoju priču Ana Glaurdić Mekinić.
Kaže kako je od prvih menstruacija trpjela bolove, no liječnici su ignorirali njezine tegobe. Smatralo se da je riječ o nasljednom faktoru jer je i njezina majka imala bolne mjesečnice, no Anini su bolovi s godinama bili sve ozbiljniji.
Ana Glaurdić Mekinić
"To je tako trajalo do moje 28. godine kad sam imala tako snažne bolove da su me morali hospitalizirati. Liječnici u Splitu rekli su mi da dođem za dva mjeseca na operaciju, ali nisu precizirali zbog kojeg razloga. Otišla sam po drugo mišljenje svom ginekologu, no on je rekao kako misli da su mi svi nalazi u redu i da nema potrebe za ikakvom operacijom", prisjeća se Ana.
Njezina majka ostala je zbunjena oprečnim mišljenjima liječnika, pa je nagovorila Anu da ode i na treći pregled kod privatnika.
Ana Glaurdić Mekinić
Operacija ciste
"On mi je rekao da je primijetio nešto na jajnicima i da smatra da bi mi operacija ipak bila potrebna kako bi se utvrdilo o čemu je riječ. Otišla sam u Zagreb u Petrovu i tamo mi je liječnik rekao da je riječ o cistama koje valja izvaditi. I tako sam otišla na operaciju", prepričava Ana kojoj su objasnili da će tkivo poslati u laboratorij te da će joj nakon operacije javiti PHD nalaz. Nakon operacije liječnik joj je spomenuo da postoji mogućnost da se vrati u bolnicu.
"Zvali su me tjedan dana poslije i rekli da je riječ o tumoru, a ne o cisti, te da se moram vratiti na ponovljenu operaciju kako bi mi izvadili jajnik. Sjećam se tog osjećaja bijesa i nemoći zbog teške dijagnoze i svega što se oko mene zbivalo. Dan prije odlaska u bolnicu bila sam sa svojim tadašnjim dečkom i vodili smo ljubav. To je bio trenutak u kojem sam ostala trudna, ali naravno, nisam to znala", nastavlja Ana koja nije bila sigurna u ishod operacije i suočavala se s mislima o smrti.
Ana Glaurdić Mekinić
Unatoč strahovima, operacija je dobro prošla i uslijedio je oporavak.
"Liječnici su mi nakon toga rekli kako je vjerojatnost da ću ikad u životu imati djece minimalna i gotovo nepostojeća jer je preostali jajnik slabije radio. Nisam se još ni stigla posvetiti razmišljanju o tome, jer sam ubrzo počela osjećati snažne jutarnje mučnine. Mislila sam da je to povezano s mojom dijagnozom i bila sam uvjerena da je to loš znak", prisjetila se naša sugovornica čija je situacija bilo dovoljno dobra da nisu bili potrebni nikakvi dodatni zahvati ni metode liječenja.
Ana Glaurdić Mekinić ostala je trudna
Rekli su joj da je riječ o rijetkom tumoru jajnika Granulosa cellularis koji se u pravilu, kod 85 posto žena ne vraća nakon operacije. I baš u to vrijeme, boreći se između mučnine, stalnog osjećaja slabosti i emocija nakon operacije, u goste joj je stigla prijateljica koja je tad bila trudna i krenule su razgovarati o djeci. Anina majka izjavila je da je stavila na stranu novac za moguću buduću potpomognutu oplodnju, ako Ana bude željela dijete jednog dana.
"Zaprepašteno sam je slušala i odgovorila sam da vjerojatno Bog zna zašto je odlučio da ja neću imati djece te da možda nisam ni sposobna biti majka, pa stoga ne želim ići ni na potpomognutu oplodnju. Taman negdje nakon toga prošlo je više od dva mjeseca i stigla sam na postoperativnu kontrolu svom ginekologu. Rekli su mi da sam trudna. Ne mogu ni opisati kakav je to bio šok. Rekoh: Ok, Bože, očito sam krivo procijenila", govori Ana.
Ana Glaurdić Mekinić
"Odmah sam nazvala dečka, sadašnjeg supruga, kako bih mu priopćila sretnu vijest. On je u to vrijeme dao otkaz na jednom poslu, počeo je na drugom i išao na neki važan sastanak. Rekao je da je u žurbi i pitao me jeli hitno. Odgovorila sam da nije i ništa mu nisam rekla. Sretnu vijest sam podijelila s mamom i prijateljicama, i jedna od njih koja nam je bila zajednička, poslala mu je poruku: “Čestitam, tata”, nastavlja Ana smijući se.
Suprug joj se vrlo brzo javio na telefon.
"Pitao me jesam li mu nešto propustila spomenuti. Uglavnom, od tada mi se uvijek javlja na telefon bez obzira u kakvom poslu bio. Naša Ema koja je odlučila biti naše sunce, rodila se nakon relativno uredne trudnoće i 12 sati mukotrpnog poroda koji su okončali carskim rezom u ožujku 2009. godine", kaže Ana.
Ana Glaurdić Mekinić
Složila se sa suprugom da, s obzirom na njezino stanje, možda nije najbolji trenutak za proširenje obitelji, ali ona je zato odlučila iskoristiti baš svaki trenutak koji joj je na raspolaganju kako bi uživala u životu.
"Upisala sam tečaj ronjenja, tečaj slobodnog penjanja, planinarim i živim punim plućima. Sigurna sam da je bolest oblikovala moj pogled na svaki novi dan koji shvaćam kao veliki dar. Za mene se stvarno ne zna što donosi sutra, tako da nemam što odgađati i čekati", zaključila je Ana.
POGLEDAJ VIDEO: Ultra završila, Jozo iz Splita poručuje: 'Ma treba to gonit u Sinjsko polje'
