Tisa (taxus baccata) poznata je po svom lijepoj građi biljke i tamnozelenoj do zlatnožutoj boji iglica. Kora joj je tanka, crvenkastosmeđe boje koja se kod starijih primjeraka ljušti i otpada u manjim ljuskama.
Zbog njezinih estetskih vrijednosti često je možemo naći u parkovima, ali i okućnicama.
Grane tise su duge, vitke, pune su otpornih iglica, a na stablu se mogu zadržati mnogo godina nakon čega ih odbacuje i mijenja novima. Uvijek je blistavog i bujnog izgleda. Raste kao crnogorični grm ili kao nisko drvo, ali zna narasti i do 15 metara visine, a deblo može doseći preko jednog metra u promjeru.
Kada govorimo o razmnožavanju moramo reći da je tisa dvodoma biljka. Jestiv je mesnati ovoj, a sve ostalo je otrovno.
Izuzetno je pogodna za orezivanje. Njegovani
primjerci redovnim orezivanjem mogu nalikovati gustom
zelenom zidu pa nam je time još draži ukras u vrtovima i
okućnicama. Raste sporo, tako da je i kvalitetu njezina drveta
neupitan.
Može postići duboku starost pa su tako poznati primjerci tise
stariji od 1.000 i više godina.
Tisa se uglavnom najviše razmnožila i rasprostranjena je u sjevernoj polutci, od Europe, preko Azije, Kavkaza do Sjeverne Amerike. Voli sjenovitija šumska područja s većom količinom vlage.
U Americi su tisu skoro potpuno uništili jer se smatralo da je njen sastojak alkaloid taksin uspješno liječio pojedine vrste tumora. a nakon kratkotrajno dobrog terapijskog učinka, to djelovanje je postalo kontraproduktivno jer su se oštetile i zdrave ćelije.
Na starijim ženskim biljkama upadaju u oči crveni ili, pak, žuti bobičasti plodovi, ovijeni mesnatim ovojem koji se čak može jesti.
Mora se dobro paziti da se ne pojede koji djelić sjemenke, koji je izrazito otrovan, kao i svi ostali dijelovi biljke. Svi dijelovi stabla, naročito iglice i mladi izbojci, ali i sjemenke, sadrže otrovni alkaloid taksin koji je koban za srce. Sadržaj otrova povećava se u zimskim mjesecima. Smatra se da su otrovnija muška stabla.
Znakovi trovanja su: raširena zjenica, blijed
obraz, vrtoglavica, jaka glavobolja, nepravilan rad srca, po
tijelu se pojavljuju crveni krugovi i dolazi do
gušenja.
Otrovanoj osobi treba odmah izazvati povraćanje i dati sredstvo
za čišćenje, a zatim mnogo prave kave. Za dijete već i nekoliko
sjemenki može biti otrovno.
Tisa je oduvijek cijenjena zbog svog tvrdog kvalitetnog drveta koje je nekada služilo u mnogim djelatnostima. Uzgajaju se razne vrste i oblici tise, koje imaju, zavisno od starosti, razne tipične oblike rasta.
Tisa ima odlična regenerativna svojstva, tako da ćete ju teško uništiti čak i ako je posiječete. Otporna je na zagađenja, a posebno je dekorativna u doba kada ima plodove.
Tisa se razmnožava sjemenom i vegetativno tako što ćete otrgnuti veliki broj mladica s posječenih grana i posaditi ih na sjenovito mjesto.
Poznato je praznovjerje, da onaj tko posjeduje tisu u blizini doma može mirno odahnuti jer njeno stablo tjera zle duhove.
Tako je i Robin Hood imao luk od tisovine, a stari su Kelti izrađivali lukove i strelice od tisovine. Vrhove strelica su premazivali otrovom koji su dobili kuhanjem tisinih iglica.
Tisom su se nekada liječile i bolesti mjehura, kašlja, plućnog katara, glista, epilepsije, upale krajnika i difterije, a za te se bolesti danas koriste neškodljive biljke.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
