Ljudska vrsta koristi med od davnina, a postoje razni drevni zapisi i arheološki dokazi o upotrebi i ljekovitosti meda. Od starog Egipta preko Muhameda i Hipokrata do današnjih dana med je nemirnica broj jedan.
Ph kiselost meda je između 3 i 4,5 , a to je sasvim dovoljna kiselost da ne dozvoli razvoj ničega što bi se moglo nastaniti i razviti u njemu. Već i pčele tijekom procesa stvaranja meda iz njega uklone gotovo svu vodu mahanjem svojih krila, a uz to one posjeduju i enzim kojega izbacuju, a koji opet, pomiješan s nektarom stvara glukonsku kiselinu i vodikov peroksid koji se bore protiv svih negativnih stvari.
Zato i kažemo da je rok trajanja meda gotovo neograničen.
Dokaz tome su i arheolozi koji su u iskopinama pronalazili potpuno očuvane posude sa zdravim i sačuvanim medom unutar njih.
Dakle, rok trajanja meda je neograničen ako ga čuvate dobro zatvorenog, ali predugo čuvanje meda smanjuje njegova ljekovita svojstva.
Ako je med zreo te ako je njegova čistoća visoka onda on
nema rok trajanja.
Zreo med koji se dobije nakon završetka proizvodnje, a to znači
da je izvađen je iz saća nakon 7 dana, te dehidracije pčela, vrlo
je prirodan. Iz njega nisu uklonjene, a niti dodane nikakve
umjetne tvari, te ne sadrži škrob, šećer, prezervative i
zgušnjivače.
Neki proizvođači stavljaju na etiketama da je rok trajanja meda 2 godine, ali tu se obično radi o medu koji nije zreo, koji nije dočekao završetak proizvodnje te njegove hranjive tvari nisu dovoljne niti stabilne da bi ga održale neograničeno. Time ni njegova ljekovita svojstva nisu tolika kao kod zrelog meda.
U velikim količinama med se mora čuvati u nepropusnim kontejnerima od nehrđajućeg čelika, dobro zatvorenog i to na hladnom i tamnom mjestu. Sve to iz razloga da vlaga iz okoline ne može prodrijeti do meda koji bi je apsorbirao, a što bi onda izazvalo kvarljivost.
