Uredna stolica kod djece
Za stolicu u djece kažemo da je uredna ako je ona redovna, normalne tvrdoće i volumena. Što se tiče broja stolica, za djecu su karakteristične velike prirodne varijacije, naročito u ranoj životnoj dobi, tj. što je dijete manje očekivan je veći broj stolica. Tako, novorođena djeca prosječno imaju 3-4 stolice dnevno, što se kroz dojenačku dob smanjuje. Međutim, djeca koja se hrane isključivo majčinim mlijekom mogu imati stolicu uz svaki podoj, ali također i izostanak stolice čak do 2 tjedna (jer sve iz mlijeka probave pa nema ostataka). To sve spada u fiziološke varijacije, ako nema nikakvih drugih tegoba.
Broj stolica se konačno ustabili nakon 2 godine i normalno je 1 svaki ili svaki drugi dan (znači bar 3 tjedno). Za dobru regulaciju bitna je i konzistenija stolice, za koju očekujemo da nije tvrda, u kugulicama, niti glinasta. Također stolica veličinom mora biti primjerena dobi djeteta. Nije normalno da bude prevelika, da začepi školjku, niti kontinuirano oskudna.
Kada kažemo da je dijete opstipirano?
Pojam opstipacija ili zatvor označava neredovitu stolicu (rjeđe od 3x tjedno), otežanu i bolnu defekaciju, tvrde ili prevoluminozne stolice. Kada poteškoće duže traju, barem 1 mjesec kod malih ili 2 kod veće djece, kažemo da je problem kroničan. Nerijetko se javljaju i drugi simptomi (bol u trbuhu, nadutost, pojava krvi na stolici ili papiru, prljanje rublja stolicom, poremećaji mokrenja ili mokraćne infekcije), zbog kojih se onda roditelji javljaju liječniku, ponekad nesvjesni da je problem vezan uz stolicu.
Opstipacija je vrlo učestala, naročito u male djece te je razlog 3-5 posto svih posjeta pedijatru i 25 posto pedijatrijskom gastroenterologu.
Koji su uzroci zatvora kod djece?
Uzroci koji dovode do opstipacije mogu biti funkcijski i organski. Funkcijski znači da u podlozi nema neke bolesti, već su razlozi bezazleni, a na sreću čak 95% opstipacija u djece je takve prirode.
S druge strane organski uzroci, iako rijetki, uvijek se moraju pregledom isključiti, a čine ih: anomalije probavnog trakta, manjak živčanih stanica završnog debelog crijeva, hormonski ili metabolički poremećaji, alergije, celijakija i još niz drugih razloga.
Povod za nastanak funkcijske opstipacije obično je bol prilikom obavljanja nužde, ako se stolica stvrdnula iz bilo kojeg razloga. U dojenčadi to se najčešće desi kod uvođenja dohrane, pogotovo ako se pretjerano koriste namirnice poput mrkve, banane, riže. U male djece u vrijeme uspostave kontrole mokrenja i stolice, uslijed pritiska okoline ili nakon akutne febrilne bolesti i slabije hidracije.
Starija djeca nerijetko izbjegavaju defekaciju zbog neoptimalnih uvjeta u vrtiću /školi, zbog zaigranosti ili se stolica stvrdne zbog jednolične prehrane s malo vlakana ili prevelike količine mlijeka.
(Foto: Profimedia.hr)
Defekaciju tvrde stolice dijete doživi kao traumatski doživljaj i nakon toga obično krene refleksno stiskati čmar kod svakog nagona kako bi izbjeglo ponovni osjećaj neugode. Na taj način pokreće se „manevar zadržavanja stolice“ zbog čega stolica ne izlazi kada bi trebala, gomila se, rasteže završno debelo crijevo, stvrdnjava se uslijed stajanja, a kada konačno opet izađe ponovno je neugodna. Na taj način se zatvori začarani krug neredovite stolice, što s vremenom postaje sve gore. Ako to dugo traje dolazi do gubljenja osjetnih funkcija i sposobnosti istiskivanja stolice, kažemo da se crijevo „ulijenilo“ i u konačnici nastaju i bijegovi stolice.
Kako pristupiti djetetu s opstipacijom?
Kod djeteta s opstipacijom najvažnije je razlučiti da li se radi o funkcijskom ili organskom problemu. Ako sve upućuje da je radi o funkcijskoj opstipaciji nije potrebna dalja dijagnostika. No, uvijek je bitno prepoznati ima li takozvanih "upozoravajućih znakova" koji govore u prilog patologiji kada je nužna dijagnostička obrada. Najvažniji su rani nastanak tegoba (dob ispod 6 mjeseci), slabo napredovanje na tjelesnoj masi, povraćanje, temperatura ili čak povremeni proljevi koji prate neredovitu stolicu, značajna napuhnutost trbuha, promjene na donjem dijelu leđa (lumbosakralno) gdje se nalazi živčana regija za kontrolu defekacije -udubina, rupica, kožni privjesak, kosa brazda), slabost mišića, izostanak refleksa na nogama, anomalije izgleda i smještaja čmara itd.
Kako se riješiti funkcijske opstipacije?
Ako je problem tek počeo roditelji mogu presložiti prehranu u smislu da pojačaju voće i povrće, te žitarice, osobito one koje dobro omekšavaju stolicu, poput kruške, marelice, šljive, tikvice, prosa, palente, a smanje rižu, grickalice, slatkiše, bijela peciva, banane te prevelike količine mliječnog (preko pola litre). Protivno mišljenju većine, tekućina kod djece nije problem, jer je djeca obično piju dovoljno (prema osjećaju žeđi), a velike količine tekućine neće dodatno omekšati stolicu, jer ih crijevo apsorbira.
Ako je problem uzao maha, prehrana neće biti dovoljna da se stolica regulira, kao niti probiotici koji se nerijetko za to preporučaju. Isto tako efekta nema niti ako se nagovara i objašnjava zašto treba defecirati, a nije korisno niti kritiziranje. Bitno je znati da djeca ne odgađaju nuždu namjerno, već zaista iz straha od defekacije tvrde stolice. Ako vrijeme odmiče, a situacija se ne rješava, problem postaje sve tvrdokorniji i dulje treba kako bi se riješio. Stoga ne treba previše čekati, već potražiti pomoć liječnika, čija je uloga kao prvo educirati roditelje, tj. objasniti mehanizam nastanka funkcijske opstipacije, kao i princip liječenja.
Liječenje se sastoji u tome da se stolica omekša kroz
dulje vrijeme toliko da dijete izgubi osjećaj nelagode
kod defekacije i prestane blokirati izlaz stolice. To se postiže
primjenom takozvanih omekšivača stolice. Roditelji često nisu
skloni davati djetetu takve tvari bojeći se da se ne "ulijene
crijeva", iako je zapravo to problem s kojim dolaze. Drugo, ako i
daju često se prerano prekida liječenje iz straha od navikavanja
na terapiju. Zato je jako važno objasniti roditeljima kako
djeluju omekšivači, tj. da to nisu agresivni
laksativi, već samo bezopasne tvari koje osmozom navlače
vodu u crijevo i drže mekanom stolicu te ne djeluju na samo
crijevo. Stoga je strah od navikavanja sasvim neopravadan. Uz to
pristup roditelja mora biti stimulativan i dosljedan, no bez
kažnjavanja Ako je dijete u fazi odvikavanja od pelena, najbolje
je to odgoditi dok se tegobe ne riješe. Kod starije djece
koristan je i toaletni trening, tj. uvođenje dnevne
rutine poticanja na defekaciju, najbolje iza većeg
obroka, kada se crijeva i prirodno pokrenu i veća je vjerojatnost
da će se defekacija obaviti.
Kada se uspostavi normalni ritam obavljanja defekacije (često
nakon više mjeseci) tek tada se postupno snižava doza omekšivača
stolice, do ukidanja. Ukoliko se dogodi pogoršanje, ponovo se
može ponoviti cijela procedura.
Nakon što se uspješno prekinulo liječenje te normalizirala stolica, roditelji trebaju i dalje voditi računa o redovitosti stolice kako se problem ne bi ponovio.
Prim. Alemka Jaklin Kekez,
dr.med.
specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske
gastroenterologije
Poliklinika za dječje bolesti Helena, Branimirova 71, Zagreb
Pročitajte još:
- Kako mjeriti i kada snižavati povišenu temperaturu kod djece?
- Pedijatrica Armano objasnila sve o novom istraživanju koje potvrđuje da cjepivo ne izaziva autizam
- Pedijatar Jovančević: 'Prema novim smjernicama preporučuje se smanjiti unos riže u prehrani djece'
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
