Prije sjetve uljana repica traži da tlo bude dobro obrađeno, te sjeme kvalitetno odabrano, a sjetva nikako ne smije biti zakašnjela.

Kada je uljana repica u pitanju, sjetva se mora obavezno raditi u plodoredu. Prema monoprodukciji su osjetljive. Kao najbolji predusjevi za ozime forme smatraju se ranostasne okopavine, zrnene mahunarke i crvena djetelina. 

Za razvoj uljane repice, može se reći da niti rana, a niti kasna sjetva, ne pogoduju njenom prolasku kroz zimsko razdoblje vegetacije. 

Optimalni rok za sjetvu uljane repice je 25. kolovoza do 5. rujna.  Današnja proizvodnja repice u našim se krajevima zasniva na hibridima i linijskim sortama, kvalitetnog ulja i niskog sadržaja glukozinolat a u sačmi (10 - 15 µmol/g).

Sjeme uljane repice prije nego što sjetva započne, mora biti tretirano fungicidom, insekticidom i polimerskim vezivom, što osigurava da sjetva uljane repice bude kvalitetna, a ujedno i osigurava jesensku zaštitu usjeva od nekoliko štetnika.   Ovisno o vremenskim uvjetima i tehnologiji proizvodnje hibridi uljane repice postižu 5 - 10% veće prinose nakon sjetve u odnosu na linijske sorte. Jedan kultivar (hibrid ili sorta), ma kako bio dobar i adaptabilan, nije dovoljna garancija za sigurnu i stabilnu proizvodnju.  Ako uljanu repicu uzgajate na većim površinama morate izvršiti izbor najmanje 2 - 3 kultivara, s dominacijom onog koji u tom proizvodnom području pokazuje najbolje rezultate. 

Optimalni sklop za hibride za sjetvu uljane repice je 35 - 45 biljaka/m2, a za linijske sorte 50 - 70 biljaka/m2 u žetvi.  Moramo još jednom naglasiti da nikakva povećana količina kvalitetnog sjemena ne može kompenzirati učinke loše obrade tla i zakašnjelih rokova sjetve. 

Uljana repica se, nakon što sjetva završi treba pokriti drljanjem lakšim drljačama i valjanjem površine.

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!