Prije sjetve uljana repica traži da tlo bude dobro obrađeno, te sjeme kvalitetno odabrano, a sjetva nikako ne smije biti zakašnjela.
Kada je uljana repica u pitanju, sjetva se mora obavezno raditi u plodoredu. Prema monoprodukciji su osjetljive. Kao najbolji predusjevi za ozime forme smatraju se ranostasne okopavine, zrnene mahunarke i crvena djetelina.
Za razvoj uljane repice, može se reći da niti rana, a niti kasna sjetva, ne pogoduju njenom prolasku kroz zimsko razdoblje vegetacije.
Optimalni rok za sjetvu uljane repice je 25. kolovoza do
5. rujna.
Današnja proizvodnja repice u našim se krajevima zasniva na
hibridima i linijskim sortama, kvalitetnog ulja i niskog sadržaja
glukozinolat a u sačmi (10 - 15 µmol/g).
Sjeme uljane repice prije nego što sjetva započne, mora biti
tretirano fungicidom, insekticidom i polimerskim vezivom, što
osigurava da sjetva uljane repice bude
kvalitetna, a ujedno i osigurava jesensku zaštitu usjeva od
nekoliko štetnika.
Ovisno o vremenskim uvjetima i tehnologiji proizvodnje hibridi
uljane repice postižu 5 - 10% veće prinose nakon sjetve u odnosu
na linijske sorte. Jedan kultivar (hibrid ili sorta), ma kako bio
dobar i adaptabilan, nije dovoljna garancija za sigurnu i
stabilnu proizvodnju.
Ako uljanu repicu uzgajate na većim površinama morate izvršiti
izbor najmanje 2 - 3 kultivara, s dominacijom onog koji u tom
proizvodnom području pokazuje najbolje rezultate.
Optimalni sklop za hibride za sjetvu uljane
repice je 35 - 45 biljaka/m2, a za linijske sorte 50 -
70 biljaka/m2 u žetvi.
Moramo još jednom naglasiti da nikakva povećana količina
kvalitetnog sjemena ne može kompenzirati učinke loše obrade tla i
zakašnjelih rokova sjetve.
Uljana repica se, nakon što sjetva završi treba pokriti drljanjem lakšim drljačama i valjanjem površine.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
