Tehnike pjevanja osnove su na kojima svaki pjevač gradi svoju umjetnost, a vokalna je tehnika neophodan mehanizam koji nam omogućuje da što uspješnije interpretiramo pjesme. Pjevanje je izuzetno složena radnja, koja ovisi o skladu funkcija svih dijelova vokalnog aparata. Zato je cilj svakoga pjevača da savršeno svlada tehnike pjevanja na način da se one ne primjećuju kod pjevanja, te da slušatelj ima dojam da se pjeva prirodno.
Tehnike pjevanja uvelike zavise o vrsti glazbe koja se izvodi. Pjevanje na visokim amaterskim ili profesionalnim nivoima, obično zahtijeva određenu količinu urođenog talenta i stručnog obrazovanja. Najzahtjevnija je tehnika pjevanja operskih pjevača. Ona zahtijeva dugogodišnje obrazovanje.
Tehnike pjevanja slične su tehnici disanja kod svirača puhačkih instrumenata. Važan je konstantni pritisak zraka pomoću dijafragme, te jednoliko i snažno propuštanje zraka kroz glasnice. Pri tome snaga pritiska zraka nije manja ako pjevač pjeva piano tj. tiho. Pritisak je jednako jak, samo je količina zraka manja i rjeđa. Naprotiv, pjevanje zabavne glazbe ne zahtijeva obrazovanje, već se njeguje glas takav kakav čovjek ima. Kod obje tehnike potreban je jako dobar sluh. Stručno obrazovani pjevači obično izgrade svoju karijeru oko jednog specifičnog glazbeog žanra i kroz karijeru postaju učitelji ili treneri pjevanja.
